Revr-7/2018-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 7/18-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja H. B., iz OIB ... zastupanog po punomoćniku M. R. i N. G. R., odvjetnicima iz O. R. i partneri j.t.d. iz Z., protiv tuženika Z. l. Z. d.o.o. iz V. G., OIB ..., zastupanog po punomoćniku M. H. odvjetniku iz O. H. & partneri d.o.o. iz Z. iz M. z. l. Z. d.d. iz V. G., OIB ..., zastupane po punomoćniku M. K. K. i Ž. R. B., odvjetnicama iz O. P. i P., radi utvrđenja ništetnosti odluka i vraćanje na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-179/17 od 23. veljače 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj 7-P-268/14-22 od 30. lipnja 2016., u sjednici održanoj 3. srpnja 2018.,

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Tuženicima se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

1. "Utvrđuje se da je nedopuštena, ništetna obavijest tuženika Z. l. Z. d.o.o. od 27.

11. 2013., te je slijedom toga ništetan prijenos ugovora o radu tužitelja iz Z. l. Z. d.o.o. na M. z. l. Z. d.d., pa se nalaže tuženiku Z. l. Z. d.o.o. da tužitelja vrati na rad na radno mjesto na kojem je radio prije nezakonitog prijenosa ugovora o radu, u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku Z. l. Z. d.o.o. da tužitelju nadoknadi parnični trošak u roku od 8 dana.

2. Utvrđuje se da su nedopuštene, ništetne obavijesti tuženika M. z. l. Z. d.d. od 27.11.2013. i 30.12.2013., te je slijedom toga ništetan prijenos ugovora o radu tužitelja iz M. z. l. Z. d.d. na MZLZ-Z. u. d.o.o., pa se nalaže tuženiku M. z. l. Z. d.d. da tužitelja vrati na rad na radno mjesto kojem je radio prije nezakonitog prijenosa ugovora o radu, u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku M. z. l. Z. d.d. da tužitelju nadoknadi parnični trošak u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju da prvotuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana.

III. Naloženo je tužitelju da drugotuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana.

Drugostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj 7 P- 268/14-22 od 30. lipnja 2016.,u točki II izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka dok ju u točki III (pogrešno ponovno navedena točka II) tuženicima pod I. i II. nije dosuđen trošak odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje u tekstu ZPP) tvrdeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže preinačenje pobijane odluke i usvajanje tužbenog zahtjeva a podredno predlaže ukidanje drugostupanjske i prvostupanjske presude i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženici u podnesenim odgovoru na reviziju tužitelja smatraju da revizija nije dopuštena te predlaže odbacivanje iste i istovremeno potražuju trošak sastava revizije.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, u situaciji kada odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoje različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelju na tom shvaćanju ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom i Međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, EU suda za ljudska prava ili EU suda, trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnio, te u reviziji određeno navesti propise i druge izvore prava i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tužitelj u podnesenoj reviziji postavlja dva pitanja:

1. "Je li poslodavac zakonito proveo postupak savjetovanja sa Radničkim vijećem kada je odluku o prijenosu ugovora o radu utemeljio na izmjenama ugovora o prijenosu (u konkretnom slučaju Ugovor o koncesiji), sklopljen nakon provedenog savjetovanja sa Radničkim vijećem.

2. Je li zakonit prijenos ugovora o radu kada poslodavac na kojeg su preneseni ugovori o radu radnika, nije u slučaju daljnjeg prenošenja ugovora o radu proveo savjetovanje sa Radničkim vijećem?"

U odnosu na prvo postavljeno pitanje tužitelj pojašnjava da je prvotuženik radničkom vijeću dva puta dostavljao poziv na očitovanje i to 8. svibnja 2013. i 25. listopada 2013. uz koje su dostavljeni i izvaci odredbi iz Ugovora o koncesiji koje se tiču pravnog položaja radnika i dokument „Struktura koncesije“ u kojem je obrađen postupak davanja koncesije i njegov utjecaj na radnopravni položaj radnika, te da je nakon očitovanja radničkog vijeća dogovorena Izmjena 2. Ugovora o koncesiji, a kojima se nisu mijenjale odredbe koje se odnose na položaj radnika već su one ostale identične kako su dostavljene radničkom vijeću na očitovanje, dakle, odredbe o kojima se očitovalo radničko vijeće nisu se mijenjale, pri čemu radničko vijeće nije nikad ni zatražilo cjeloviti tekst ugovora o koncesiji.

U odnosu na drugo postavljeno pitanje smatra da je bilo potrebno provesti savjetovanje prilikom prijenosa ugovora o radu na MZLZ-Z. u. d.o.o. iz razloga što je njegov ugovor o radu prenesen s prvotuženika na drugotuženika, a da sud drugog stupnja zaključuje da je savjetovanje sa radničkim vijećem provedeno i da je prilikom savjetovanja obuhvaćen prijenos ugovora o radu na MZLZ-Z. u. d.o.o. , što da je vidljivo iz činjenice da je prijenos između drugotuženika i MZLZ-Z. u. d.o.o. proveden unutar jednog dana.

Kao razloge za podnošenje izvanredne revizije tužitelj ukazuje na odluke ovog suda Revr-1801/10 od 31.1.2011., Revr-600/10 od 16.6.2010., Revr-560/08 od 3.12.2008. i Revr- 503/10 od 1.7.2010.

Prema ocjeni ovog suda odluke ovog suda na koje se poziva tužitelj ne odnose se na navedene situacije, niti su u vezi s postavljanim pravnim pitanjima.

Naime, u odluci Revr-1801/10 od 31.1.2011. izraženo je pravno shvaćanje prema kojem savjetovanje s radničkim vijećem ne predstavlja postupanje poslodavca koji je radničkom vijeću dostavio već donesenu odluku o otkazu ugovora o radu; u odluci Revr- 600/10 od 16.6.2010. izraženo je pravno shvaćanje prema kojem poslodavac koji je donio odluku o otkazu ugovora o radu, bez da je pričekao očitovanje sindikalnog povjerenika, nije postupio sukladno odredbama o savjetovanju prilikom otkaza ugovora o radu; u odluci Revr- 560/08 od 3.12.2008. izraženo je pravno shvaćanje prema kojem je se poslodavac, kod kojeg nije utemeljeno radničko vijeće, dužan o odluci o otkazu ugovora o radu savjetovati sa sindikalnim povjerenikom, te u odluci Revr-503/10 od 1.7. 2010. izraženo je pravno shvaćanje prema kojem poslodavac nije ispunio svoju obvezu savjetovanja sa radničkim vijećem kad je zatražio mišljenje od radničkog vijeća kome je istekao mandat, a ne od sindikalnog povjerenika.

S obzirom da iz razloga na koje se tužitelj poziva u reviziji proizlazi da se ne radi o razlozima koje ima u vidu odredba čl. 382. st. 3. ZPP-a jer se iznesena stajališta ovog suda odnose na drugu pravnu situaciju, podnesena revizija ne ispunjava zakonske pretpostavke da bi se o istoj moglo meritorno odlučivati.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP- a.

Tuženicima nije dosuđen trošak sastava odgovora na reviziju jer je ocijenjeno da se ne radi o nužnom trošku u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 3. srpnja 2018.

Predsjednica vijeća

Jasenka Žabčić, v.r.