Rev-165/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 165/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Tome Gložinića kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Ivana Mikšića, Borisa Guttmanna i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.M. iz Z., ... , kojeg zastupa punomoćnik J.P.Č., odvjetnik iz Z., protiv tuženice C. o. d.d. Z., ... (za Filijalu B. ), radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 5. srpnja 1994. godine br. Gž-1045/94-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 23. srpnja 1993. godine br. Pn-80/93, u sjednici održanoj 23. travnja 1998. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 23. srpnja 1993. godine br. Pn-80/93 suđeno je:

"I. Tuženik C. o. d.d. Z., dužan je platiti tužitelju D.M. iz Z. iznos od 13.875.000 HRD s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom obračunatom po stopi iz čl. 277. st. 1. ZOO koja teče od 23. srpnja 1993. do isplate kao i platiti mu parnični trošak u iznosu od 1.673.560 HRD sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

II. Tužitelj se odbija s viškom tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.125.000 HRD i s viškom parničnog troška u iznosu od 659.940 HRD."

Presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 5. srpnja 1994. godine br. Gž-1045/94-2 suđeno je:

"I. Odbija se žalba tuženice C. o. d.d. Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Z. posl. br. Pn-80/93 od 23. srpnja 9193. godine u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev (toč. I. izreke).

II. Odbija se žalba tužitelja D.M. kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev (toč. II. izreke)."

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se revizija prihvati i obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje istom ili drugom vijeću prvostupanjskog suda uz naknadu troškova postupka u što je uključen i trošak revizije.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92), na koju ukazuje tuženik u reviziji, jer je drugostupanjski sud odgovorio na žalbeni prigovor u odnosu na činjenična utvrđenja o nastanku štetnog događaja.

Drugostupanjski sud je prihvatio kao pravilna činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda o tome kako je došlo do prometne nezgode, zbog čega nije smatrao potrebnim provođenje daljnjeg dokaza u tome pravcu (očevid s prometnim vještakom) a kojeg je tuženica predlagala u žalbi.

Nema ni bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, jer pobijana kao i prvostupanjska presuda sadrže jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama.

Nije osnovan revizijski prigovor da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 - dalje: ZOO), u odnosu na visinu dosuđene naknade tužitelju za pretrpljene fizičke bolove, strah i za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, jer je po ocjeni ovog revizijskog suda primjerena naknada tužitelju za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 3.875,00 kn, naknada za strah u iznosu od 2.500,00 kn, a naknada za duševni boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 7.500,00 kn.

Odlučujući o visinama navedenih naknada i ovaj je revizijski sud imao u vidu sve utvrđene odlučne činjenice i okolnosti od kojih zavisi visina navedenih naknada a naročito vrstu i težinu ozljeda koje je tužitelj zadobio kritičnog dana, intenzitet i trajanje fizičkih bolova koje je trpio nakon ozljeđivanja, intenzitet i trajanje straha, kao i sve one posljedice koje su zadobivene ozljede ostavile na tjelesno i duševno zdravlje tužitelja, postotak smanjenja životne aktivnosti (10%) i životnu dob tužitelja (rođen 1969. godine).

Osim navedenog odlučujući o visinama naknade za neimovinsku štetu tužitelju ovaj je sud vodio računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada ali i o tome da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom (čl. 200. st. 2. ZOO).

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 23. travnja 1998. godine

Predsjednik vijeća:

Tomo Gložinić, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)