Croatian Supreme Court dismisses appeal as unfounded regarding graveyard inscription dispute.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeal as unfounded, upholding the lower courts' decision to order the defendants to restore a grave marker. The court found no procedural violation or error in applying the law, noting that the original founder of the grave had agreed to the initial inscription and later designated the plaintiffs' family for burial rights. Consequently, the defendants' unilateral alteration of the marker without administrative approval was deemed illegal, and the court rejected the request to return the case for retrial.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2. toč. 13.; čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8.; čl. 386.; čl. 393.: An appeal is inadmissible if the second-instance court did not commit a significant procedural violation or misapply substantive law, as the lower courts correctly established facts and applied the rule that grave usage rights require administrative approval for changes to inscriptions.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2141/1990-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Ivice Crnića, Jakoba Miletića i Augusta Husinca, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. M. iz Z., protiv tuženih M. K. iz Z. i Z. K. iz Z., koje zastupa punomoćnik J. C., odvjetnik iz Z., radi činidbe, rješavajući reviziju tuženih protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 5. rujna 1989. godine br. Gž-4316/89-2, kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 22. rujna 1988. godine broj P-10888/86, u sjednici održanoj dana 6. veljače 1991.godine
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
Drugostepenom presudom odbijena je žalba tuženih kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda, kojom je naloženo tuženima da na zajedničku grobnicu na M. u Z. V., Ž. p., grobnica br. ... postave natpisnu ploču koja će na 1/2 dijela nositi natpis: O. M., a ispod toga imena pok. M. I. i pok. M.
V., sa godinama njihovog rođenja i smrti.
Protiv drugostepene presude tužene su izjavile reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu pred drugog suca, odnosno da se drugostepena presuda ukine i predmet vrati drugostepenom sudu pred izmijenjeno vijeće.
Odgovor na reviziju nije podnesen, a Javno tužilaštvo Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Nižestepeni sudovi nisu učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ( u daljnjem tekstu: ZPP) jer nižestepene presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama za donošenje zakonite presude o ovom sporu i navedeni razlozi nisu u suprotnosti sa sadržajem zapisnika o izvedenim dokazima.
Nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP, jer se iz obrazloženja nižestepenih presuda vidi na temelju kojih dokaza je utvrđeno činjenično stanje.
Drugostepeni sud je prihvatio činjenično stanje utvrđeno po prvostepenom sudu, koje se sastoji u slijedećem:
Sada pok. M. K., suprug prvotužene a otac drugotužene, dao je sagraditi grobnicu na M. prema građevinskoj dozvoli izdanoj dana 22.X 1966. godine, te su "Gradska groblja" iz Z. rješenjem od 23. rujna 1967. godine br. 06-1230/1-1967 god. odobrili upotrebu grobnice izgradjene na grobnom mjestu br. ..., grobno polje ..., odjel ... na groblju m., da je on osnivač grobnice i da pravo na upotrebu ove grobnice uz osnivača imaju i slijedeće osobe: K. M., M. I. i V. Nakon toga postavljen je spomenik (neki ga zovu i nadgrobna ploča) na kojem je bio natpis u sredini na vrhu obitelji, u sredini okomita crta, a sa lijeve strane M., a sa desne strane K., te da su u istu grobnicu pokopani M. I., sestra osnivača groba i njezin suprug M. V.
Navedeni spomenik podignut je za života osnivača groba i on je bio u sporazumu sa tužiteljem i njegovim roditeljima u odnosu na izgled spomenika, jer su tada još bili živi, a u 1983. g. osnivač grobnice K. M. dana 18. svibnja 1983. godine odredio je i daljnje pravo ukopa na svoju kćerku Z., tj. drugotuženu i njezinu obitelj a poslije smrti osnivača groba i njegove žene M. pravo ukopa i za svog nećaka M. Z. i njegovu obitelj.
U odnosu na izgled spomenika, točnije njegov natpis, osnivač groba je bio suglasan, jer je taj spomenik postojao niz godina još za njegova života, ali poslije njegove smrti bez suglasnosti sa tužiteljem i odobrenja uprave groblja tužene su izmijenile natpis na spomeniku, te stavile na nadgrobnu ploču spomenik manjeg oblika sa imenima M. I. i V., a na spomeniku dale izgraditi natpis za obitelj K. (ovo posljednje je naročito vidljivo iz priloženih fotografija).
Potom je utvrđeno, da se nije radilo o privremenom smještaju u spornu grobnicu, već da pravo ukopa u njoj imaju i obitelji M. odnosno najprije sestra K. M., budući da je ona prva umrla a potom njen suprug pa su tako i sahranjeni u istu grobnicu.
U smislu odredbe čl. 9. Zakona o grobljima (objavljen u. "Narodnim novinama" br. 32/65) kada se vodi evidencija o pravu korištenja groba ili grobnice upisuje se pravo korištenja a ne pravo vlasništva.
Na ovako utvrđeno činjenično stanje nižestepeni sudovi su pravilo primijenili materijalno pravo kada su udovoljili tužbenom zahtjevu. Naime, nižestepeni sudovi su pravilno zaključili, da je osnivač grobnice sada pok. M. K., da je on u skladu s odredbom čl. 42. st. 1. Odluke o grobljima grada Z. (objavljena u "Sl. glasniku Grada Zagreba" br. 8/67) odredio osobe koje imaju pravo pokopa u grobnicu i da je bio suglasan sa natpisom na spomeniku, kojeg su tužene jednostrano izmijenile, a za ovakovu preinaku u smislu odredbe čl. 20. iste Odluke trebale su imati odobrenje Uprave "Gradskog groblja" odnosno u slučaju spora dok spor ne bude riješen nagodbom ili sudskom odlukom (čl. 43. st. 2. i 3. Odluke o grobljima.
Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj reviziji sud pazi po službenoj dužnosti (čl.386. ZPP) valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl.393. ZPP).
U Zagrebu, 6.veljače 1991. godine
Predsjednik vijeća:
Mr. Hrvoje Momčinović, v. r.