IV Kž-47/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž-47/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Josipa Budinskog i Erike Kocijančić, kao članova vijeća, te višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. D. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 2. toč. 1. KZ-a i dr., odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja tvrtke P. d.o.o. u Č., podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 22. siječnja 2002. godine, broj: Kv-10/02-3 (u istražnom predmetu broj: Kio-40/00), u sjednici održanoj 07. studenog 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba oštećenika kao tužitelja P. d.o.o. u Č.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Varaždinu, u povodu neslaganja istražnog suca, odbio je istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja protiv I-osum. D.M. i II-osum. M.W., zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. st. 2. toč. 1. KZ-a u svezi s čl. 216. st. 1. KZ-a.

Protiv tog rješenja oštećenik kao tužitelj, putem punomoćnika M.K., odvjetnika u Č., podnio je žalbu, s prijedlogom da ga Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine i protiv osumnjičenika odredi provođenje istrage.

Žalba nije osnovana.

Oštećenik kao tužitelj nije u pravu kada se žali protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen njegov istražni zahtjev protiv I-osum. D.M. i II-osum. M.W. zbog kaznenog djela e iz čl. 217. st. 2. toč. 1. KZ u svezi s čl. 216. st. 1. KZ.

teške krađ

Naime, budući da između stranaka nije sporno da je oštećeno poduzeće P. poslovno surađivalo s poduzećem M.-W. iz Austrije, vlasništvo II-osumnjičenika M.W. u vezi sklapanja strojeva zvanog "blockform", jer to proizlazi iz sadržaja i samog istražnog zahtjeva (list 11) i iskaza II-osum. M.W. (list 25), iako iz sadržaja spisa proizlazi da je stroj "blockform" 16. travnja 1997. godine odvezen iz kruga oštećenika kao tužitelja P. u Č. i odvezen u poduzeće V. u S.K.Z., ovo odvoženje stroja ne sadrži bitna obilježja kaznenog djela krađe, tj. namjeru osumnjičenika kao subjektivan odnos prema djelu. Naime, iz podataka i dokumentacije u spisu nedvojbeno proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o građanskopravnom odnosu. Na taj zaključak, pored već naprijed navedenog, upućuje i ugovor zaključen između austrijske tvrtke M.-W. i hrvatske tvrtke V. d.o.o. Z., iz kojeg je vidljivo da je predmet ugovora linija za proizvodnju u čiji sastav spada i sporni stroj (list 27 do 29).

Prema tome, II-osum. M.W. kao vlasnik tvrtke M. .W. odvoženjem spornog stroja iz kruga tvrtke P. ispunjavao je svoju ugovornu obvezu prema tvrtki V. , pa se njegovo postupanje ne može tretirati kao kazneno djelo krađe, iako su između stranaka u odnosu na taj stroj ostali neračišćeni međusobni odnosi, ali oni ne mogu biti predmet kaznenog postupka pod sumnjom da je počinjeno kazneno djelo teške krađe. Upravo zbog navedenog, okolnosti pod kojima je sporni stroj odvezen iz kruga ovlaštene oštećene firme, kao i da se sadržaj priložene dokumentacije (list 30 do 40) eventualno dijelom ne odnosi na sporni stroj, nisu relevantne za utvrđenje postojanja osnovane sumnje da su osumnjičenici počinili kazneno djelo koje im se stavlja na teret. To se odnosi i na navode opširnog podneska ing. J.B., vlasnika tvrtke P. upućenog istražnom sucu Županijskog suda u Varaždinu (list 48 do 52). Naime, suprotno tim navodima, a imajući u vidu poslovnu suradnju između navedenih firmi, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada se nije upustio u utvrđivanje niza činjenica naznačenih u podnesku koje se odnose na tehničke karakteristike stroja (list 50), uključujući i utvrđivanje istinitosti izvozne i carinske dokumentacije. Na ovaj način oštećenik kao tužitelj zapravo sugerira istražnom sucu provođenje kriminalističke obrade predmetnog slučaja, koje ne spada u sudsku nadležnost.

Oštećenik kao tužitelj žalbenim navodima nije doveo u dvojbu pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda o nepostojanju osnovane sumnje da su osumnjičenici počinili dotično kazneno djelo.

S obzirom da neosnovanost istražnog zahtjeva proizlazi iz dokumentacije priložene spisu, a također i iz sadržaja istražnog zahtjeva, kako je naprijed već rečeno, okolnost da je istražni sudac nakon ispitivanja osumnjičenika ispitao svjedoka A.V. (list 42 do 43), iako prije njezinog ispitivanja nije donio rješenje o provođenju istrage, predstavlja doduše povredu odredbe čl. 198. st. 5. ZKP-a, ali ta povreda nije utjecala na pravilno i zakonito donošenje rješenja, pa se ne radi o bitnoj povredi postupka, niti je navedenim postupanjem istražni sudac izrazio postojanje osnovane sumnje da su osumnjičenici počinili dotično kazneno djelo. Ostali dio žalbe oštećenika kao tužitelja odnosi se na elaboriranje u vezi dokumentacije o odvoženju stroja, koja je već naprijed ocjenjena, pa se žalitelj upućuje na prednje navode.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitujući žalbu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 398. st. 4. ZKP nije ustanovio postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP.

Na temelju svega naprijed navedenog žalbu oštećenika kao tužitelja na temelju odredbe čl. 398. st. 3. ZKP trebalo je odbiti, pa je riješeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 07. studenog 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.