Revr-648/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 648/03-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira Mratovića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. R. iz V., sada iz Z., zastupane po punomoćniku J. K., odvjetniku u V., protiv tuženika P. V. d.d. V., pravni slijednik PP S. zastupan po punomoćniku M. B., odvjetniku iz V., radi poništenja rješenja o prestanku radnog odnosa i dr., rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru od 22. srpnja 2003. godine, br. Gž 72/02-6, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 18. rujna 2001. godine, br. P 450/98-65, u sjednici održanoj dana 8. siječnja 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Ukidaju se presude Županijskog suda u Vukovaru od 22. srpnja 2003. godine, br. Gž 72/02-6 i Općinskog suda u Vinkovcima od 18. rujna 2001. godine, br. P 450/98-65, u dijelu, kojim je tužiteljica odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva i u odluci o parničnom trošku (u izreci pod III i IV prvostupanjske presude), te predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje o ukinutom dijelu.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:

"I. Utvrđuje se da je Rješenje PP S. broj 29/92 od 24.01.1992. godine donijeto po direktoru P. H. o prestanku radnog odnosa tužiteljice R. N. s danom 16. kolovozom 1991. godine nezakonito, te iz toga razloga tužiteljici R. N. iz V., sada u Z., temeljem toga Rješenja nije prestao radni odnos, ni rad kod tuženika.

II. Nalaže se tuženiku sada P. V. d.d. V., kao pravnom slijedniku PP S. da tužiteljici prizna neprekinuti radni odnos od dana nezakonitog prestanka radnog odnosa do zaključeno 29.11.1991. godine.

III. Tuženik P. V. d.d. V., kao slijednik PP S. dužan je tužiteljici platiti neisplaćene plaće i to za rujan 1991.g. 14,34 kune, za listopad 1991.g. iznos od 9,25 kuna i za studeni 1991.g. iznos od 8,91 kunu ili ukupno 32,50 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom od 15.01.1992. godine do konačne isplate.

IV. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, glede povratka na posao, isplate plaće i drugih prava iz radnog odnosa nakon 29.11.1991. godine, odbijaju se kao neosnovani.

V. Svaka stranka snosi svoje troškove."

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena navedena presuda suda prvog stupnja – u odbijajućem dijelu.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog svih razloga navedenih u čl. 385. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da se reviziju prihvati i ukine nižestupanjske presude u pobijanom dijelu, te predmet vrati sudu prvog stupnja, ali drugom vijeću na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Sukladno odredbi čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 117/03), koji je stupio na snagu 1. prosinca 2003. godine, na reviziju tužiteljice primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99, dalje: ZPP).

Utvrđeno je pravomoćnim djelom prvostupanjske presude, da je nezakonito rješenje pravnog prednika tuženika – PP S. iz V. od 24. siječnja 1992. godine, br. 29/92, kojim je tužiteljici prestao radni odnos kod pravnog prednika tuženika s danom 16. kolovoza 1991. godine.

Sudovi nižeg stupnja prihvatili su dio tužbenog zahtjeva zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa tužiteljice kod pravnog prednika tuženika do zaključno dana 29. studenog 1991. godine, jer su utvrdili, da se tužiteljica toga dana prijavila kao nezaposleni radnik kod Zavoda za zapošljavanje u Zagrebu i da je prebivalište tužiteljice bilo prijavljeno u Zagrebu od 6. travnja 1992. godine do 21. siječnja 1994. godine. Naime, sudovi nižeg stupnja su ocijenili, da je tužiteljica kroz navedene okolnosti izrazila volju, da se ne želi vratiti na rad i da je time samovoljno napustila posao.

Međutim, osnovano se prigovara u reviziji, da su sudovi nižeg stupnja učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, jer nižestupanjske presude ne sadrže valjane razloge za odbijajući dio tužbenog zahtjeva. Naime, razlozi navedeni po sudu prvog stupnja, a koje je prihvatio i sud drugog stupnja, mogli bi biti posljedica neke druge odluke, a ne pobijane odluke u ovom radnom sporu.

Stoga je valjalo ukinuti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje o ukinutom dijelu.

U nastavku postupka sud prvog stupnja otklonit će nedostatke koji su doveli do naprijed navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a nakon toga donijet će novu odluku o ukinutom dijelu prvostupanjske presude.

Ujedno je ukinuta odluka o parničnom trošku, jer ona ovisi o konačnom rezultatu parnice.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ovog rješenja (čl. 394. st. 1. i 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 8. siječnja 2004. godine

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivo Grbin, v.r.