Rev-x-462/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 462/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, Jasne Guštek, mr. sc. Lucije Čimić, i Jasenke Žabčić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. C. d.d. C., kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u R., protiv tuženice N. J., kao pravne sljednice R. J. iz Ž., P., koju zastupa punomoćnica V. C., odvjetnica u M. L., radi otkaza ugovora o korištenju stana, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-4635/04-2

od 13. lipnja 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Malom Lošinju posl. br. P- 49/92 od 27. lipnja 2002., u sjednici održanoj 5. listopada 2011.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom usvojen je otkaz ugovora o korištenju stana sklopljenog 1. svibnja 1978. između tužitelja i sada pok. R. J., te je naloženo tuženici da isprazni predmetni stan i preda ga tužitelju slobodnog od osoba i stvari, te naknadi trošak postupka u iznosu 976.000,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda uz ispravak uvoda i izreke presude, tako da umjesto oznake tužitelja kao R. B. C., treba stajati B. C. d.d. C..

Protiv presude drugostupanjskog suda reviziju je podnijela tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i ukine obje nižestupanjske presude te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženice.

Revizija tuženice nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 – dalje: ZPP) koji se primjenjuje temeljem čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP (N. n. broj 84/08), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Pobijana presuda, kao i prvostupanjska presuda nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati. Ne postoji proturječnost između izreke i razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude, a niti uvoda i izreke presude, jer je u uvodu navedena tuženica N. J., a u izreci usvojen tužbeni zahtjev na otkaz ugovora o korištenju stana 1. svibnja 1978. sklopljenog između tužitelja i prednika tuženice - pok. supruga R. J.. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. (sada 11.) ZPP na koju se ukazuje revizijom.

Obzirom na navedeno, nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. (sada 8.) ZPP u odnosu na tuženicu, kao i u odnosu na tužitelja kako je ispravno ocijenio drugostupanjski sud u obrazloženju svoje presude a po navodima tuženice u žalbi, posebno imajući u vidu da je punomoćnik tužitelja u tijeku postupka označio tužitelja B. C. d. C., a sud u prvostupanjskoj presudi pogrešno označio organizacionu formu prednika tužitelja.

Pobijana presuda nije zahvaćena ni bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 7. (sada 6.) ZPP, time što presudom nije obuhvaćena tada mldb. S. J. (kćerka pok. R. i tuženice) a niti tuženici je onemogućeno sudjelovanje u postupku, kako pravilno ocjenjuje drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke (pozivom na odredbu čl. 64. st. 2. Zakona o stambenim odnosima, “Narodne novine” br. 51/85, 42/86, 22/92, 70/93 – dalje: ZSO i čl. 212. st. 1. ZPP). Pored toga, sud je omogućio tuženici, kao drugom bračnom drugu, da nakon preuzimanja postupka, raspravlja pred sudom, odnosno štiti svoja prava u postupku i predlaže dokaze radi utvrđenja činjenica (tako i u odnosu na provođenje dokaza vještačenjem).

Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude u dovoljnoj mjerio ocijenio žalbene navode tuženice koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom sporu, pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 375. st. 1. ZPP.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za otkaz ugovora o korištenju stana sklopljenog 1. svibnja 1978. između tužitelja i sada pok. R. J., koji stan tuženica, kao pravna sljednica pok. supruga R. J. koristi u svojstvu stanara u C., kao i da se naloži tuženici da isti stan isprazni i preda tužitelju.

U revizijskom stadiju postupka sporno je, je li obitelj tuženice predmetni stan ne koristi iz opravdanih razloga. Naime, sin tuženice čije se zdravstveno stanje navodi kao razlog opravdanog nekorištenja stana, u ponovljenom tijeku postupka nije se podvrgnuo liječničkim pregledima, temeljem kojih bi se moglo zaključiti da je prebivanje u navedenom stanu kod istog izaziva zdravstvene teškoće odnosno daljnji boravak u tom stanu kod sina tuženice izaziva pogoršanje njegovog zdravstvenog stanja. Radi utvrđenja navedenog, odnosno osjetljivosti na određene inhalacijske alergene u navedenom stanu, odnosno ispitivanja imunološkog stanja sina tuženice te da li boravak u tom stanu pogoršava njegovo zdravstveno stanje, sud je odredio provođenje medicinskog vještačenja u vezi kojeg se sin tuženice Š. J. nije odazvao ni po odsluženju vojnog roka. Tuženica nije u tijeku daljnjeg postupka dostavila nikakvu medicinsku dokumentaciju, iz koje bi se moglo utvrditi da se zdravstveni problemi na koje se poziva tuženica kod njenog sina ponavljaju prebivanjem u navedenom stanu.

Obzirom na navedeno, pravilno sudovi zaključuju da u tijeku ovog postupka nije utvrđeno odnosno da tuženica nije dokazala da bi postojali opravdani zdravstveni razlozi zbog kojih nije koristila predmetni stan.

Stoga su prihvaćanjem tužbenog zahtjeva za otkaz ugovora o korištenju stana sudovi pravilno primijenili materijalno pravo odredbe čl. 97. st. 1. imajući na umu i st. 2. ZSO. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 3. ZPP).

Na temelju čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 5. listopada 2011.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.