Revr-811/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 811/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević, kao predsjednice vijeća, te Ivke Zlokić, Nenada Perina, Željka Glušića i dr. sc. Ivana Kaladića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. G. iz K., kojeg zastupaju punomoćnici N. V., I. B. i J. J.-M., dipl. pravnici u Sindikatu državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, protiv tuženika Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zlataru poslovni broj Gž-1522/05 od 20. lipnja 2007. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Krapini poslovni broj P-125/05 od 11. svibnja 2005., u sjednici održanoj 13. siječnja 2009.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na ime razlike putnih troškova iznos od 14.594,42 kn sa zakonskim zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u izreci te presude.

U izreci presude drugostupanjski sud je na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) odredio da je protiv te presude dopuštena revizija.

Protiv te presude reviziju je izjavio tuženik zbog materijalno-pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da se obje nižestupanjske presude preinače.

Tužitelj je podnio odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija odbije.

Revizija nije osnovana.

U ovom predmetu je riječ o zahtjevu tužitelja kao službenika za isplatu naknade putnih troškova za korištenje osobnog automobila u službene svrhe u vremenskom razdoblju od 2002. – 2004. od tuženika kao ustanove koja obavlja javnu službu (kod koje je tužitelj zaposlen).

Pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija je:

- pripada li službenicima u javnim službama pravo na naknadu za korištenje osobnog automobila u službene svrhe po odobrenju čelnika po odredbama Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 3/02 – dalje: TKU) ili po Odluci o visini dnevnice za službeno putovanje i visinu naknada za korisnike koji se financiraju iz sredstava Državnog proračuna ("Narodne novine", broj 83/94 – dalje: ODP). To pitanje se postavlja jer je različito uređeno odredbama TKU i ODP.

Nižestupanjski sudovi temelje odluku na stajalištu da službenicima u javnim službama, pa tako i tužitelju, pripada pravo na naknadu po odredbi čl. 67. TKU.

U odgovoru na postavljeno pravno pitanje treba, prije svega, poći od sadržaja i vremenskog važenja naprijed navedenih propisa.

Visina naknade troškova korištenje privatnog automobila u službene svrhe u 2002., 2003. i 2004. uređena je odredbom čl. 67. TKU. Prema toj odredbi zaposleniku kojem je odobreno korištenje privatnog automobila u služene svrhe naknadit će se troškovi u visini 30% cijene litre benzina (Eurosuper) po prijeđenom kilometru.

Odredba toč. III ODK iz 1994. određeno je da se naknada za korištenje privatnog automobila u službene svrhe plaća u iznosu od 1.20 kn po prijeđenom kilometru.

Odluka iz 1994. je donesena na temelju čl. 23. Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 1994. ("Narodne novine", broj 28/94). Odredbom čl. 1. tog Zakona bilo je propisano da se tim Zakonom uređuje način izvršavanja Državnog proračuna Republike Hrvatske za 1994., te prava i obveze korisnika proračunskih sredstava, što znači da je vremensko važenje odluke iz 1994. donesene na temelju tog Zakona ograničeno na godinu na koju se odnosi državni proračun. Sukladno tome, ODK određuje visinu naknade za 1994., ali ne i za buduće vrijeme – dakle ne za 2002., 2003. i 2004.

U 2002. i 2003., na temelju Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za te godine nisu donesene odluke o visini dnevnice za službeno putovanje i visini naknada za korisnike koji se financiraju iz sredstava Državnog proračuna, tako da se u tim godinama već zbog nepostojanja tih odluka primjenjuje odredba čl. 67. TKU.

U 2004. donesena je odluka iz 2004. i tom odluko u toč. III st. 1. je određeno da naknada za korištenje privatnog automobila u službene svrhe iznosi 30% od cijene litre benzina Eurosuper 95 po prijeđenom kilometru – dakle u istoj visini koju određuje TKU u čl. 67.

Prema svemu navedenom proizlazi zaključak da je za visinu naknade za korištenje privatnog automobila u službene svrhe u 2002. i 2003. mjerodavna odredba čl. 67. TKU, a u 2004. nema razlike između odredbe čl. 67. TKU i toč. III st. 1. ODK – pa nema mjesta niti dilemi izraženoj u naznačenom pravnom pitanju.

Zbog svega navedenog pravilno je stajalište nižestupanjskih sudova, pa nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Iz tih razloga na temelju čl. 393. ZPP je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 13. siječnja 2009.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.