Rev-544/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 544/10-2

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja I. zona d.o.o. B., …, kojeg zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik u R., protiv tuženika Ministarstvo pravosuđa, Uprava za građansko pravo, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba: S. M. iz R., …, koju zastupana punomoćnica T. M. - P., odvjetnica u Z., radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko pravo od 16. prosinca 2008., Klasa: UP/II-942-01/06-01/1210, Ur. broj: 514-04-02-03/1-08-3, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj P-4/09 od 11. prosinca 2009., u sjednici održanoj 21. svibnja 2014.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj P-4/09 od 11. prosinca 2009., a predmet vraća Upravnom sudu u Rijeci na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske, Uprava za građansko pravo svojim rješenjem od 16. prosinca 2008., Klasa: UP/II-942-01/06-01/1210, Ur. broj: 514-04-02-03/1- 08-3, odbilo je žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Ureda državne uprave u Primorsko- goranskoj županiji. Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinskopravne poslove Klasa: U IVI-942-05/04- 01/62, Ur. broj: 2170-77-03-06-3 od 6. listopada 2006.

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem poništeno je pravomoćno rješenje Općinske službe za imovinsko pravne poslove Općine Rijeka, broj: UP/I-04-1278/78 od 6. veljače 1978. kojim je u korist Poslovne zajednice za izgradnju privrednih zona R., eksproprirano zemljište radi izgradnje industrijskih i drugih pogona i to u dijelu koji se odnosi na k.č. br. 2909, upisanu u zk. ul. br. 962 k.o. K. (toč. 1. izreke); odbijen je zahtjev M. S. za poništenje dijela istog rješenja koje se odnosi na k.č.br. 2902/2 k.o. K. (toč. 2. izreke) te je (toč. 3. izreke) i određen način zemljišnoknjižne provedbe točke 1. izreke ovog rješenja. Presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj P-4/09 od 11. prosinca 2009., odbijena je tužba I. zone d.o.o. B. podnesena protiv navedenog pravomoćnog upravnog rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko pravo. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Protiv presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, prihvati reviziju te ukine pobijanu presudu i predmet vrati županijskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik je odgovorio na reviziju i predložio da se ona odbije jer je prvostupanjska odluka u skladu sa stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izloženog u presudi Rev- 181/07 od 18. srpnja 2007.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 42. g. st. 3. Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“, broj: 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06 – dalje u tekstu: ZI) u postupku povodom izjavljene revizije na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku. Stoga je ovaj sud u smislu odredbe čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine", broj 57/11) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a.

U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st.

2. t. 11. ZPP-a, čije postojanje tužitelj obrazlaže navodeći kako su razlozi presude proturječni u odnosu na činjenicu je li tužitelj pravni slijednik korisnika eksproprijacije (Poslovnu zajednicu za izgradnju privrednih zona R., dalje: P. zajednica) ili je treća osoba, po svojem je sadržaju zapravo revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. S obzirom na to da tužitelj drugih bitnih povreda postupka u reviziji nije isticao, to ovaj sud njihovo postojanje nije ni ispitivao.

Međutim, ovaj sud za sada ne može prihvatiti primjenu materijalnog prava na način na koji je to učinjeno u pobijanoj odluci – utvrđenjem da su u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za poništenjem pravomoćnog rješenje Općinske službe za imovinsko pravne poslove Općine Rijeka, broj: UP/I-04-1278/78 od 6. veljače 1978., kojim je u korist P. zajednice, eksproprirano zemljište radi izgradnje industrijskih i drugih pogona i to u dijelu koji se odnosi na k.č. br. 2909, upisanu u zk. ul. br. 962 k.o. K.. Naime, zbog pogrešnog pravnog pristupa pri ocjeni pravnog sljedništva, odnosno pravnog kontinuiteta između korisnika eksproprijacije - P. zajednice i tužitelja ostale su neutvrđene odlučne činjenice za takvo utvrđenje.

U ovom predmetu je riječ o poništenju pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji na temelju odredbe čl. 48. st. 2. ZI.

Prema odredbi čl. 48. st. 3. ZI, na zahtjev prijašnjeg vlasnika poništit će se i pravomoćno rješenje o eksproprijaciji i zahtjev riješiti prema odredbama toga Zakona (čl. 31.), ako je eksproprijacija izvršena na temelju propisa o eksproprijaciji koji su stupili na snagu poslije 22. ožujka 1978., te ako korisnik eksproprijacije u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu toga Zakona ne dovrši gradnju objekta ili izvede radove radi kojih je nekretnina eksproprirana. Međutim, tijekom žalbenog postupka vođenog kod drugostupanjskog upravnog tijela stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“, broj: 79/06) koji je čl. 15. st. 1. propisao da će se postupci započeti do stupanja na snagu toga Zakona dovršiti prema odredbama Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“, broj: 9/94, 35/94, 112/00, 114/01), a odredbom st. 2. podst. 1. toga Zakona propisano je da će se iznimno od odredbe st. 1. toga članka primijeniti odredbe toga Zakona i neće se poništiti pravomoćno rješenje o eksproprijaciji odnosno izvlaštenju – u slučaju a) ako je treća osoba na temelju valjane pravne osnove stekla pravo vlasništva eksproprirane, odnosno izvlaštene nekretnine, odnosno ako je ta nekretnina na temelju valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva predana u posjed i b) u slučaju ako je korisnik eksproprijacije odnosno izvlaštenja prije podnošenja zahtjeva prijašnjeg vlasnika za poništenje pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji odnosno izvlaštenju priveo nekretninu drugoj namjeni od one za koju je eksproprirana odnosno izvlaštena ako je ta prenamjena u skladu s dokumentima prostornog uređenja.

Prvostupanjski sud temelji svoju odluku na stajalištu da je pobijano rješenje upravnog tijela o poništenju ranijeg pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji doneseno u skladu s odredbama ZI i da nisu postojale zakonske zapreke za donošenje takvog rješenja na koje se poziva tužitelj u smislu čl. 15. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvlaštenju („Narodne novine", broj 79/06 - dalje ZID ZI).

Tužitelj u reviziji iznosi prigovore materijalne prirode koji se u bitnome svode na tvrdnje da je poništenje rješenja o eksproprijaciji protivno odredbi čl. 15. st. 2. ZID ZI, jer je tužitelj treća osoba u smislu navedene odredbe, a ne pravni sljednik korisnika izvlaštenja; da je tužitelj novoosnovano trgovačko društvo koje da su osnovali Grad Bakar, Grad Rijeka i Općina Čavle, tj. tri od ukupno devet jedinica lokalne samouprave koje se pojavljuju kao slijednici ranije jedinstvene Općine Rijeka; da su predmetne nekretnine postale njegovo vlasništvo tek unošenjem u temeljni kapital, a ne rješenjem o izvlaštenju iz 1980. provedenim za korisnika izvlaštenja (P. zajednicu), da je pravo vlasništva stekao na osnovi društvenog ugovora kojim je i osnovan. Ističe, nadalje, kako je u drugostupanjskom rješenju upravnog tijela izrijekom navedeno da tijekom prvostupanjskog upravnog postupka nije utvrđeno jesu li izvedeni radovi radi kojih je nekretnina eksproprirana te da je paušalno zauzet stav da čitava nekretnina nije privedena namjeni. U se tom rješenju, također, ne navodi s kojom je svrhom nekretnina bila eksproprirana, te da li njena sadašnja namjena odgovara svrsi radi koje je eksproprirana.

Dakle, za odluku u ovom sporu relevantan je odgovor na pitanje je li tužitelj pravni slijednik korisnika eksproprijacije (P. zajednice), a podredno i jesu li eksproprirane nekretnine privedene namjeni zbog koje su eksproprirane.

U obrazloženju presude Županijskog suda je navedeno kako je tužitelj bez dvojbe pravni slijednik Javnog poduzeća za upravljanje i izgradnju privrednim zonama Š., K. i C.-Č., što proizlazi iz sadržaja pribavljene potvrde Trgovačkog suda u Rijeci, posl. br. R3-8212/09; da iz rješenja od 12. srpnja 1990. o osnivanju navedenog javnog poduzeća proizlazi da sredstva poduzeća čine upravo sredstva stvorena radom postojeće Poslovne interesne zajednice za izgradnju privredne zone R. (točka 5. rješenja).

Da bi bilo moguće govoriti o pravnom sljedništvu (univerzalnoj sukcesiji) između dvije pravne osobe potrebno je da njihova povezanost proizlazi iz koje od statusnih promjena predviđenih ranijim Zakonom o poduzećima („Narodne novine“ broj 53/91) ili kasnijim Zakonom o trgovačkim društvima („Narodne novine", broj 111/93 - dalje ZTD) kao što su primjerice spajanje, pripajanje, podjela. Za razliku od ovih promjena u slučaju pretvorbe društvenog poduzeća u neki od oblika trgovačkih društava u smislu Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“ broj 19/91), kroz cijelo vrijeme postoji samo jedna pravna osoba koja je prije pretvorbe poslovala kao društveno poduzeće, a nakon pretvorbe kao društvo s poznatim titularom.

U konkretnom slučaju, a što proizlazi iz potvrde Trgovačkog suda u Rijeci, posl. br. R3-8212/09, proizlazi da tužiteljev prednik (Javno poduzeće za upravljanje i izgradnju privrednim zonama Š., K. i C.-Č., dalje: J. poduzeće) nije postojao kao pravna osoba prije osnivanja i upisa u sudski registar temeljem rješenja broj Fi-5468/90 od 12. prosinca 1990.

Kasnije promjene i usklađenja J. poduzeća čine nedvojbenim tužiteljevo pravno sljedništvo prema ovom predniku, ali ga ni na koji način ne dovode u vezu s korisnikom eksproprijacije (P. zajednicom).

Nadalje, iz rješenja Skupštine općine Rijeka od 12. srpnja 1990. o osnivanju J. poduzeća proizlazi da sredstva poduzeća čine sredstva stvorena radom postojeće P. interesne zajednice za izgradnju privredne zone R. (točka 5. rješenja). U postupku pred Županijskim sudom nije utvrđeno s kojeg temelja je Skupština općine Rijeka kao jedan od osnivača J. poduzeća imala pravo raspolaganja predmetnim nekretninama. No, neovisno o tome potrebno je naglasiti kako su osnivač i osnovano J. poduzeće dvije odvojene pravne osobe. Akt kojim se određene stvari unose u osnovano poduzeće, odnosno društvo (odluka osnivača u režimu Zakona o poduzećima koja se može smatrati jednostranim pravnim poslom, a sada u režimu Zakona o trgovačkim društvima ugovor) valjana je pravna osnova za stjecanje nekretnine u smislu te zakonske odredbe. Stoga, ukoliko ne postoje druge okolnosti iz kojih proizlazi pravno sljedništvo između korisnika eksproprijacije i tužiteljevog prednika, u konkretnom bi slučaju postojalo prenošenje nekretnine od jedne osobe (osnivača) na drugu osobu (tužiteljevog prednika), a postoji i valjana pravna osnova (odluka osnivača o unošenju nekretnina u osnovano društvo) i predaja u posjed, pa bi se prednik tužitelja mogao smatrati trećom osobom u odnosu na bivšeg vlasnika nekretnina i u odnosu na korisnika eksproprijacije u smislu čl. 15. st. 2. podstavak 1. ZID ZI (tako i u presudi VS RH broj Rev- 909/07 od 15. listopada 2008.).

Slijedom navedenog, Županijski sud je zbog pogrešnog pravnog pristupa pitanju sljedništva propustio utvrditi što se desilo s korisnikom eksproprijacije (P. zajednicom), odnosno tko i s kojim ovlaštenjima je raspolagao imovinom tog pravnog subjekta, jer je samo na taj način mogao ocijeniti je li tužitelj pravni sljednik korisnika eksproprijacije ili je u odnosu na njega treća osoba. Na taj način sud je, zbog pogrešnog pravnog pristupa, propustio utvrditi činjenice koje su odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva za poništenje upravnih rješenje kojima se ukida rješenje o eksproprijaciji predmetne nekretnine.

Stoga je, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, valjalo prihvatiti reviziju, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti Upravnom sudu u Rijeci na ponovno odlučivanje (čl. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvlaštenju – „Narodne novine“, broj: 34/12).

Prilikom odlučivanja o tužbi u ovom sporu Upravni sud u Splitu uzet će u obzir primjedbe ovoga suda u vezi neutvrđenih odlučnih činjenica zbog pogrešne pravne ocjene.

Zagreb, 21. svibnja 2014.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.