Rev-696/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 696/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A.D. iz Z., ... ., koju zastupa B.Š., odvjetnik iz Z., protiv tuženice C.o. d.d. Z., . , radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu br. Gž-7157/94 od 8. studenog 1994., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-1469/93 od 20. svibnja 1994., u sjednici održanoj dana 6. svibnja 1998.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja tuženici je naloženo da sa osnova naknade štete plati tužiteljici iznos od 23.776,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude suda prvog stupnja, te da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 1.285,28 kn (toč. 1. izreke), te je tužiteljica odbijena sa preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 56.000,00 kn (toč. 2. izreke).

Presudom suda drugog stupnja, odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja, u dijelu kojim je odbijen dio zahtjeva tužiteljice a u toč. 2. izreke.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravodobnu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavila je tužiteljica iz svih revizijskih razloga iz čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91 i 91/92, dalje: ZPP) i predlaže da se presuda preinači u smislu navoda revizije uz naknadu cjelokupnih troškova postupka.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koja je proizašla iz štetnog događaja od 21. I. 1993. godine i u revizijskom stadiju postupka sporna je visina zatražene neimovinske štete.

Iako revidentica u reviziji navodi da ističe sve revizijske razloge, navodima revizije ističe samo revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer prigovara samo visini dosuđene štete.

U postupku je utvrđeno da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede radi kojih je trpila trajno jače boli od 4-6 dana, nakon toga povremene srednje boli u trajanju od 6 dana i nakon toga povremene slabije bolove u trajanju od 8-10 tjedana. Pretrpjela je primarni, sekundarni i kasni strah i ostale su joj trajne posljedice od zadobivenih ozljeda koje joj smanjuju životnu aktivno u omjeru od 5 do 10%.

Tužiteljici je dosuđena šteta sa osnova pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu od 8.000,00 kn, šteta sa osnova pretrpljenog straha u iznosu od 4.000,00 kn i šteta sa osnova duševnih bolova koje trpi radi smanjene životne aktivnosti u iznosu od 10.000,00 kn.

Visina nematerijalne štete utvrđuje se prema cijenama u vrijeme donošenja presude suda prvog stupnja i imajući u vidu kad je donesena presuda suda prvog stupnja, iznosi koji su tužiteljici dosuđeni i po mišljenju ovog suda predstavljaju pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91 i 3/94). Dakle neosnovano revidentica prigovara da su niži sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo odlučujući o visini navedene neimovinske štete.

Iz iznesenih razloga slijedi, da nisu osnovani revizijski razlozi koje je revidentica istakla u reviziji, a nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP i reviziju tužiteljice trebalo je odbiti kao neosnovanu a temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 6. svibnja 1998.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.