Supreme Court allows claim for reasonable time trial protection against prolonged civil proceedings.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the plaintiff's request for protection of the right to a trial within a reasonable time. The court found that the civil proceedings before the District and County Courts in Zagreb were unduly delayed, a fact previously confirmed by the Constitutional Court for an earlier period. Consequently, the court ordered the District Court to decide within three months and awarded the plaintiff 4,500 kuna in compensation for the violation of their constitutional right.
Legislator headnote
AI generatedčl. 27. Zakona o sudovima; čl. 29. st. 1. Ustava: The Supreme Court may accept a request for protection of the right to a trial within a reasonable time when lower courts fail to conclude proceedings, even if a prior Constitutional Court decision covered an earlier period of delay.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gzp 389/06-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Davorki Lukanović Ivanišević, u pravnoj stvari predlagatelja J. D. iz N. S., zastupan po punomoćniku I. D. iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 01. lipnja 2006. godine, dana 17. siječnja 2007. godine,
r i j e š i o j e :
I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gžn-580/06 (poslovni broj prvostupanjskog spisa Pn-6685/02) u roku od 3 mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.
II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju J. D. u iznosu od 4.500,00 kuna.
III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
Obrazloženje
Predlagatelj je 01. lipnja 2006. godine podnio temeljem odredbe čl. 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“ br. 150/05. – dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se, u vrijeme podnošenja zahtjeva, vodi kod Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gžn-580/06.
Zahtjev je osnovan.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Zagrebu posl.br. Pn- 6685/02 i očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 24. studenog 2006. godine, utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br.41/01-pročišćeni tekst 55/91-dalje:Ustav).
Prije svega za istaknuti je da je u odnosu na predmetni parnični postupak predlagatelj 29. prosinca 2003. godine Ustavnom sudu Republike Hrvatske podnio ustavnu tužbu radi duljine predmetnog parničnog postupka, o kojoj ustavnoj tužbi je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku posl. broja U-IIIA-34/2004 od 24. svibnja 2005. godine, kojom je usvojio ustavnu tužbu tj. utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na predmetni parnični postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu i to za razdoblje od podnošenja tužbe 01. srpnja 1993. godine do podnošenja ustavne tužbe 29. prosinca 2003. godine, naložio Općinskom sudu u Zagrebu donošenje odluke u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod Pn-6685/02 u roku od 6 mjeseci računajući od prvog idućeg dana od objave odluke u Narodnim novinama te dosudio predlagatelju primjerenu naknadu u iznosu od 6.500,00 kuna.
Stoga se ovaj sud u ovom postupku, uz uvažavanje gore navedene pravno relevantne činjenice postojanja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske za navedeno pravno relevantno razdoblje, ograničio samo na utvrđivanje činjenica radi ocjene osnovanosti predlagateljeva zahtjeva za suđenjem u razumnom roku od 01. lipnja 2006. godine u pravno relevantnom razdoblju nakon podnošenja ustavne tužbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske, dakle od 30. prosinca 2003. godine do 17. siječnja 2007. godine kao dana donošenja ove odluke povodom predlagateljeva zahtjeva za suđenjem u razumnom roku.
Dakle, u tom pravno relevantnom razdoblju od 30. prosinca 2003. godine u predmetnom parničnom postupku do 20. svibnja 2004. godine nije bilo aktivnosti suda, već je navedenog datuma naredbom suda zakazana rasprava za 1. srpnja 2004.godine na kojoj je određeno tužitelju u roku od 30 dana dostaviti dokaz o hrvatskom državljanstvu kao i da dokaže okolnost osnovanosti svojeg zahtjeva te je slijedeća rasprava zakazana za 11. siječnja 2005. godine.
Podneskom od 18. kolovoza 2004. godine tužitelj je udovoljio navedenom raspravnom rješenju i priložio tražene dokaze.
Na ročištu 11. siječnja 2005. godine na prijedlog tužitelja određeno je provođenje financijskog vještačenja te je slijedeća rasprava određena za 04. listopada 2005. godine.
Nakon što je tužitelj 20. siječnja 2005. godine dostavio potvrdu o plaćenom predujmu za financijsko vještačenje, isto je provedeno te je nalaz financijskog vještaka dostavljen sudu 15. lipnja 2005. godine.
Na održanom ročištu 04. listopada 2005. godine sud je zaključio glavnu i raspravu te donio presudu posl. broja Pn-6685/02, kojom je djelomično usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.
U odnosu na tu prvostupanjsku presudu tužitelj i tuženik su uložili žalbu, pa nakon što je spis po istima upućen na daljnje odlučivanje drugostupanjskom sudu, Županijski sud u Zagrebu je remisorno, dopisom od 21. ožujka 2006. godine predmet vratio radi donošenja odluke o prijedlogu tužitelja za donošenjem dopunske presude za isplatu zakonskih zateznih kamata za vremensko razdoblje od 01. siječnja 1992. godine do 31. prosinca 2004. godine. Dopunskom presudom prvostupanjskog suda posl. broja Pn-6685/02 od 31. svibnja 2006. godine naloženo je tuženiku plaćati tužitelju dospijevajuće mjesečne obroke rente u iznosu od 3.390,00 kn najkasnije do 10-tog u tekućem mjesecu te je odbijen tužitelj sa dijelom zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate za razdoblje od 01. siječnja 1992. godine do 31. prosinca 2004. godine, a rješenjem je ispravljena prvostupanjska presuda posl. broja Pn-6685/02 od 04. listopada 2005. godine.
Na navedenu prvostupanjsku dopunsku presudu i rješenje od tužitelj i tuženik su izjavili žalbu pa je sud izjavljene žalbe naredbom od 28. srpnja 2006.godine poslao na odgovor punomoćnicima stranaka.
U trenutku odlučivanja povodom zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u ovom postupku, predmetni parnični postupak nalazi se povodom izjavljenih žalbi stranaka na prvostupanjsku presudu posl. broja Pn-6685/02 od 04. listopada 2005. godine i prvostupanjsku dopunsku presudu i rješenje posl. broja Pn-6685/02 od 31. svibnja 2006. godine.
Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja u ovom predmetu.
Međutim, kako je u uvodnom dijelu ove odluke već navedeno da je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom posl. broja U-IIIA-34/2004 od 24. svibnja 2005. godine u odnosu na ovaj isti parnični predmet utvrdio postojanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i to za razdoblje od od podnošenja tužbe 01. srpnja 1993. godine do podnošenja ustavne tužbe 29. prosinca 2003. godine, to se kao pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u ovom slučaju uzima razdoblje od 30. prosinca 2003. godine do 17. siječnja 2007. godine kao dana donošenja ove odluke povodom predlagateljeva zahtjeva za suđenjem u razumnom roku, a što ukupno iznosi 3 godine i 17 dana.
U daljnjem tijeku postupka, po ocjeni ovog suda, predlagatelj nije svojim procesnim držanjem u parnici doprinio njezinom duljem trajanju.
Stoga, uzevši u obzir potonju činjenicu nepostojanja predlagateljeva doprinosa duljini trajanja postupka te činjenicu da sve do trenutka donošenja odluke povodom zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku predmetni parnični postupak nije pravomoćno okončan, to je daljnjim nesavjesnim i neučinkovitim vođenjem postupka od strane Općinskog suda u Zagrebu i Županijskog suda u Zagrebu povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29 st. 1 Ustava Republike Hrvatske.
Zbog toga je valjalo prihvatiti zahtjev predlagatelja i dosuditi mu, uz uvažavanje činjenice da joj je za razdoblje od 01. srpnja 1993. godine do 29. prosinca 2003. godine, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-IIIA-34/2004 od 24. svibnja 2005. godine, već dosuđena naknada u iznosu od 6.500,00 kn, primjerenu naknadu kao u izreci ovog rješenja, a Županijskom sudu u Zagrebu naložiti da u roku od 3 mjeseca od dostave ovog rješenja donese meritornu odluku u ovom predmetu.
Stoga je temeljem odredbe čl. 28 st. 1. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 17. siječnja 2007. godine
Sutkinja:
Davorka Lukanović Ivanišević, v.r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.