Rev-2996/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2996/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. M. zastupane po I. R., odvjetniku iz K., protiv tuženika D. M. i D. Z. zastupanih po S. D., odvjetniku iz B., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 11. tarvnja 1996. godine br. Gž-364/96 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Križevcima od 21. studenoga 1995. godine br. P- 257/95, u sjednici održanoj dana 7. prosinca 1999. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija prvo i drugotuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima da tužiteljici na ime naknade štete isplate iznos od 3.173,90 kn sa zateznom kamatom po stopi određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate tekućoj od 21. 11. 1995. godine do plateža, kao i naknaditi joj prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.694,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv te presude reviziju su izjavili tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijane presude ukinu i predmet vrati na ponovno raspravljanje prvostupanjskom sudu.

U odgovoru na reviziju tužiteljica je predložila da se ista odbije kao neosnovana, dok se državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji nije izjasnio.

Revizija je neosnovana.

Bitnu povredu odredaba parničnog postupka tuženici nalaze u tome što da drugostupanjska presuda nema razloga odnosno nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, pa da se stoga ista ne može ispitati (bitna povreda odredba iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP).

Osim toga da drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene navode čime je počinio i daljnju povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP.

Na istaknute prigovore valja reći da je drugostupanjski sud dužan ocijeniti samo one žalbene navode koji su od odlučnog značenja, a nije dužan obrazlagati navode žalbe.

Nakon iscrpno provedenog dokaznog postupka od strane prvostpanjskog suda i svestrane ocjene dokaza kako svakog pojedinačno tako i u njegovoj ukupnosti navedene u obrazloženju prvostupanjske presude, drugostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri obrazložio svoju odluku kada je prihvaćajući u cijelosti činjenična utvrđenja i pravni zaključak prvostupanjskog suda pozvao se na razloge prvostupanjske presude, budući su žalitelji u žalbi isticali one prigovore koje je prvostupanjski sud ocijenio u svojoj odluci i takvoj ocjeni suprotstavili svoju ocjenu dokaza kojom ne dovode u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda.

Stoga i nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuju revidenti, jer drugostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pa se može ispitati.

I u revizijskoj fazi postupka prigovori revidenta upućeni su ocjeni izvedenih dokaza, a time se želi uputiti da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a takav prigovod s obzirom na odredbu čl. 385. st. 3. ZPP u ovoj fazi nije odlučan.

Ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

Naime i nije sporno među strankama da je drugotuženik osobno posjekao u šumi deblo hrasta i bukve, no sporno je da li su debla pripadala šumi u vlasništvu tužiteljice ili tuženika, a koje šume međaše.

Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova proizlazi da su stranke u izvanparničnom postupku broj R1-41/94 općinskog suda zaključile nagodbu kojom su uredile tada spornu među između njihovih šuma i to šume tužiteljice č.k. br. 1832 i šume tuženika č.k. br. 1832/2 k.o. M. pravcem A-B skice lica mjesta, da su se stranke ujedno sporazumile da će trasirati označeni pravac u roku od 30 dana, što nisu učinile, te da je stoga u parničnom postupku uz sudjelovanje mjerničnog vještaka uspostavljen međni pravac utvrđen u spisu R1-41/94 po pravcu između točaka A-A1 (skica, list 20 spisa) i na osnovu toga utvrđeno da označeni panjevi posječenih stabala hrasta i bukve padaju u šumu vlasništvo tužiteljice.

Stoga su sudovi pravilno obvezali tuženike naknaditi štetu tužiteljici (čiju visinu revidenti uostalom ni ne osporavaju), a temeljem čl. 154. st. 1. u vezi čl. 158. ZOO i 185. st. 3. ZOO.

Kako se dakle nisu ostvarili revizijski razlozi, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 7. prosinca 1999. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.