Rev-99/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 99/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. S. iz V., zastupan po punomoćniku F. N., odvjetniku iz V., protiv tuženika Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, zastupano po Državnom pravobraniteljstvu Županije varaždinske, radi izručenja lovačke puške, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 12. studenog 1998. godine, br. Gž 961/98, kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Varaždinu od 20. listopada 1997. godine, br. P 263/97, u sjednici održanoj 8. svibnja 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje, kojim se sud oglasio nenadležnim i odbacio tužbu kojom je tužitelj prema tuženiku postavio tužbeni zahtjev na predaju lovačke puške.

Istim rješenjem obvezan je tužitelj tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.362,48 kn.

Protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja tužitelj je pravovremeno izjavio dopuštenu reviziju pozivom na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da nižestupanjska rješenja budu ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu se vrati lovačka puška, njegove vlasnosti, koju su pripadnici odreda Narodne zaštite oduzeli u rujnu 1991. godine.

Ispitujući pobijano rješenje ovaj sud nije našao da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP).

U postupku je utvrđeno da su 19. rujna 1991. godine pripadnici Odreda Narodne zaštite tužitelju oduzeli lovačku pušku za potrebe obrane grada V., koja puška tužitelju nije vraćena.

Tužitelj u ovom postupku traži vraćanje puške, podredno isplatu odgovarajuće naknade.

Nižestupanjski sudovi su, osnovom na odredbu čl. 1. i 2. Zakona o utvrđivanju ratne štete ("Narodne novine", broj 61/91 i 70/91) zaključili da je u pitanju spor radi naknade ratne štete i da spor o tome, u smislu navedenih zakonskih odredbi, ne spada u sudsku nadležnost, već u nadležnost komisije za propis i procjenu ratne štete, određene navedenim zakonom.

Pravilnim se, i prema prosudbi ovog revizijskog suda, pokazuje zaključak nižestupanjskih sudova, da se u ovom slučaju radi o sporu radi naknade ratne štete, koji zaključak je utemeljen na odredbama čl. 1. i 2. Zakona o utvrđivanju ratne štete, te na odredbi toč. 3. Upute za primjenu Zakona o utvrđivanju ratne štete ("Narodne novine", broj 54/93).

Međutim, opći propisi građanskog prava ne predviđaju odgovornost države za ratnu štetu, a do sada o tome nisu doneseni posebni propisi.

Prema odredbi čl. 5. st. 1. Zakona o obrani ("Narodne novine", broj 49/91), svaki građanin Republike Hrvatske ima dužnost štititi i braniti neovisnost i teritorijalnu cjelovitost Republike Hrvatske, a u svezi s tim ima osobito vojnu obvezu, radnu obvezu, obvezu sudjelovanja u civilnoj zaštiti, obvezu sudjelovanja u službi motrenja i obavještavanja i materijalnu obvezu.

S razlogom revident prigovara pravilnosti zaključka nižestupanjskih sudova da konkretni sporni odnos ne spada u sudsku nadležnost, jer odredbama Zakona o utvrđivanju ratne štete, na koje se pozivaju nižestupanjski sudovi, regulirano je samo pitanje popisa i procjene štete, a nije regulirano pitanje odgovornosti i naknade štete, kao ni postupak u kojem će oštećene osobe ishoditi naknadu nastale im ratne štete.

Zato nije bilo osnova da se, pozivom na odredbu čl. 16. ZPP, sud oglasi nenadležnim i tužba odbaci, već je trebalo, iz navedenih razloga, odbiti tužbeni zahtjev.

Međutim, s obzirom da bi presuda kojom se odbija tužbeni zahtjev za tužitelja bila nepovoljnija od rješenja kojim se tužba odbacuje, valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu i riješiti kao u izreci (čl. 400. u svezi sa čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 8. svibnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.