Court dismissed appeal on car damage claim, ruling plaintiff violated right-of-way rules causing 50% liability.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a lower court's judgment awarding 50% of the claimed vehicle damage compensation. The plaintiff argued the defendant was solely at fault, but the court found the plaintiff violated traffic laws by entering a priority road without yielding. Consequently, the court upheld the lower court's finding that the plaintiff contributed 50% to the accident, making the appeal unfounded.
Legislator headnote
AI generatedčl. 54. st. 4. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama; čl. 393. Zakona o parničnom postupku: A driver entering a priority road must yield to all traffic regardless of lane position; failure to stop and yield constitutes a contributory negligence that reduces compensation proportionally.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1677/1991-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan-Maoduš kao predsjednika vijeća, te Stanislava Plazonića, Borisa Guttmanna, Stanka Jesenkovića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u građansko- pravnoj stvari tužitelja S. P. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik Iz K., protiv tužene C. Z., P. K., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 28. prosinca 1990. godine br. Gž- 2993/90, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Križevcima od 2. listopada 1990. br. P-33/90 u sjednici održanoj dana 7. studenog 1991. godine
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Drugostepenom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostepena presuda u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu dinarske protuvrijednosti od 2.700 švicarskih franaka (dalje: CHF).
Protiv drugostepene presude reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši da ovaj sud prihvaćanjem revizije preinači obje nižestepene presude usvajanjem tužbenog zahtjeva ili da presude ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se javni tužilac Hrvatske izjasnio o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Predmet ovog spora je zahtjev revidenta da mu tužena isplati dinarsku protuvrijednost od 5.400 CHF na ime naknade štete (uništenje vozila) u prometnoj nezgodi 5. 11. 1986. godine do koje nezgode da je došlo isključivom krivnjom osiguranika tužene (štetnika).
Sporno je u reviziji da li su nižestepeni sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su ocijenili da je revidentov doprinos navedenoj prometnoj nezgodi u omjeru 50% i kada su slijedom tako ocjenjenog doprinosa revidentu dosudili samo 50% od traženog iznosa naknade štete.
Revident neosnovano ukazuje da su sudovi navedenim presuđenjem pogrešno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 192. Zakona o obveznim odnosima u vezi s čl. 50. st. 4. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama, kada ponavlja tvrdnje da je za navedenu prometnu nezgodu isključivo odgovoran štetnik jer da je u momentu njegovoj nailaženja u raskrsnicu na njegovoj desnoj strani bila slobodna prometnica, pa da zbog toga nije ni trebao čekati prolazak vozila i jer da je štetnik tek neposredno prije samog sudara naglo i iznenada prešao sa svoje desne na lijevu stranu ceste, a što je imalo za posljedicu da je štetnik svojim automobilom udario u prednji lijevi ugao njegovog automobila. To zato jer su navedene tvrdnje suprotne utvrđenjima sudova.
Prema odredbi čl. 54. st. 4. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama ("Sl. list SFRJ" br. 4/81), koji se ima primijeniti na ovaj spor, vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaza dužan je propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom i to bez obzira na to da li se ona kreću svojom desnom stranom ceste ili pri svom kretanju zahvaćaju i lijevu stranu ceste.
Iz utvrđenja sudova proizlazi da je revident u času prometne nezgode, postupao suprotno navedenoj zakonskoj odredbi zato, jer, iako se uključio u promet na cesti s prednošću prolaza, nije zaustavio vozilo da propusti štetnikovo vozilo, a što je trebao i mogao jer je, prema nalazu sudskog vještaka, mogao uočiti nailazak štetnikovog vozila na udaljenosti od 16 do 18 metara i mogao izbjeći nezgodu da nije, prije propuštanja štetnikovog vozila, započeo s ulaženjem u raskršće.
Prema navedenim utvrđenjima proizlazi i pravilnost zaključka nižestepenih sudova za po sudovima ocijenjeni omjer revidentovog doprinosa nastaloj mu šteti. To znači da su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili navedeni dio tužbenog zahtjeva revidenta.
Zbog iznijetog i jer ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku koji je preuzet temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (dalje ZPP), na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 7. studenog 1991. godine
Predsjednik vijeća:
Radomira Felicijan-Maoduš, v.r.