I Kž-488/2001-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-488/01-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić, Ane Garačić, Vesne Vrbetić i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i tajnice u vijeću Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. M. i dr. zbog kaz. djela iz čl. 173. st. 2. i dr. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 5. travnja 2001. godine broj K-77/00, u sjednici održanoj 4. listopada 2001. godine, u nazočnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavka Zadnika,

r i j e š i o j e:

I U povodu žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet vraća na ponovno suđenje.

II Uslijed odluke pod I, žalba državnog odvjetnika postala je bespredmetna.

Obrazloženje

Uvodno citiranom presudom prvostupanjskog suda, opt. M.M. i T.J. su proglašeni krivima zbog kaz. djela iz čl. 173. st. 2. KZ, opisanog pod toč. 1, a opt. M.M. još i zbog kaz. djela iz čl. 173. st. 1. KZ, opisanog pod toč. 2 njene izreke, pa nakon što su opt. M. prethodno utvrđene pojedinačne kazne, njemu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a opt. J. kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne i čl. 110. st. 1. Zakona o sudovima za mladež, te prema obojici optuženika, na temelju čl. 67. KZ, primijenjena uvjetna osuda s rokom kušnje od jedne godine, oduzeta im je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom, kako je to pobliže opisano u tom dijelu izreke presude, a od opt. M., po čl. 173. st. 7. KZ još i “devet opušaka” cigareta “ispunjenim smjesom nagorjelog duhana i marihuane”.

Protiv te presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i predložio da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 373. st. 1. ZKP, predložio je da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Žalba je bespredmetna.

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, na temelju čl. 379. st. 1. ZKP, ovaj drugostupanjski sud je ustanovio da postoji bitna postupovna povreda iz čl. 367. st. 1. toč. 1. ZKP, budući da je prvostupanjski sud bio nepropisno sastavljen.

Naime, iako se optužnicom državnog odvjetnika od 31. listopada 2000. godine broj DO-K-50/99, optuženicima stavlja na teret počinjenje kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, za koje se po tom propisu može izreći i kazna dugotrajnog zatvora, raspravno vijeće je bilo sastavljeno od jednog suca i dva suca porotnika, a prema odredbi čl. 20. st. 1. ZKP u svezi sa čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” br. 112 od 29. listopada 1999. godine), vijeće je trebalo biti sastavljeno od dva suca i tri suca porotnika.

Doduše, čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 129 od 22. prosinca 2000. godine) brisana je kazna dugotrajnog zatvora, te se za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ može izreći kazna zatvora (od jedne) do dvanaest godina, ali državni odvjetnik nije izmijenio pravnu oznaku djela niti je djelatnost optuženika označio po čl. 173. st. 2. KZ u svezi sa čl. 25. citiranog Zakona.

Tek da je državni odvjetnik izmijenio pravnu oznaku djela prije početka glavne rasprave, a nije, prvostupanjski je sud mogao biti sastavljen od jednog suca i dva suca porotnika.

Jer, samom izmjenom Kaznenog zakona koja nije postojala u vrijeme počinjenja djela, nije automatski određena nadležnost suda, odnosno njegov sastav, već sud treba suditi u vijeću sastavljenom prema težini djela iz optužnog akta, pa je onda to vijeće nadležno da utvrdi koji je zakon blaži za počinitelja (čl. 3. st. 2. KZ).

Konačno, prvostupanjski sud i nije proglasio optuženike krivima za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ i po tim ih propisima osudio, a trebalo je, budući da prečišćeni tekst Kaznenog zakona nije donijet. Stoga je trebalo ukinuti pobijanu presudu.

Podredno, treba reći da se za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ ne može izreći uvjetna osuda (čl. 67. st. 3. KZ) ni primjenom čl. 110. st. 1. Zakona o sudovima za mladež. Tom odredbom je predviđena mogućnost izricanja blaže kazne, ali ne i mogućnost izricanja uvjetne osude mimo ograničenja predviđenog u odredbi čl. 67. st. 3. KZ.

U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud treba otkloniti bitnu postupovnu povredu na koju je ukazano, provesti do sada izvedene dokaze, a napose raspraviti i utvrditi jesu li opušci, devet dogorjelih cigareta tzv. “joint” uopće više bili upotrebljivi, kako bi se moglo zaključiti da je opt. M. posjedovao tvari koje su propisom proglašene opojnom drogom. Ovo stoga što u čl. 173. st. 1. KZ stoji “tko neovlašteno posjeduje” (sada) a ne “tko je neovlašteno posjedovao” (nekad ranije) tvari proglašene opojnom drogom, pa će s tim u svezi biti potrebno ocijeniti i obranu opt. M. u odnosu na ovo djelo. Ukoliko sud utvrdi da je u pitanju upotrebljiva opojna droga (teško da se to može reći za opuške, l. 125, odnosno dogorjele cigarete tzv. “joint”, l. 74), potrebno je obrazložiti zbog čega ta djelatnost nije sadržana u onoj opisanoj pod toč. 1 izreke pobijane presude, u okviru samog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, budući da se radi o istoj vrsti droge i istom razdoblju (sva pronađena droga i ne mora biti namijenjena prodaji).

Nova odluka treba biti u cijelosti obrazložena sukladno odredbama čl. 359. st. 6., 7. i 8. ZKP.

Iz izloženih razloga je riješiti kao u izreci na temelju čl. 388. st. 1. ZKP.

U Zagrebu, 4. listopada 2001. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Dolmagić, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.