Rev-776/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 776/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika D. D. iz K., koga zastupa J. J., odvjetnik u K., protiv tuženika – protutužitelja M. Ž. iz K., radi utvrđenja i isplate, rješavajući reviziju tuženika – protutužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gospiću od 27. svibnja 2003. godine, br. Gž- 175/03-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Korenici od 11. srpnja 2002. godine, br. P-42/00., u sjednici održanoj dana 5. listopada 2005. godine,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e:

Revizija tuženika – protutužitelja djelomično se prihvaća, ukidaju se presuda Županijskog suda u Gospiću od 27. svibnja 2003. godine, br. Gž-175/03-2 i presuda Općinskog suda u Korenici od 11. srpnja 2002. godine, br. P-42/00. u dijelu u kojem je odbijen protutužbeni zahtjev u vezi korištenja poslovnog prostora od 1. veljače 1998. godine, dovođenja poslovnog prostora u prvobitno stanje, - za naknadu štete zbog nekorištenja istog poslovnog prostora, kao i u odluci o parničnim troškovima, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Revizija tuženika – protutužitelja u dijelu kojim se pobijaju navedene presude u dijelu u kojem je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev odbacuje se kao nedopuštena.

U preostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

noj odluci.

O troškovima revizijskog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konač

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika (dalje u tekstu tužitelj) za utvrđenje da je suvlasnik u 3/4 dijela, a tuženik – protutužitelj (dalje u tekstu tuženik) u 1/4 dijela kč.br. 94/3 k.o. K. upisane u Zbirci položenih isprava Pol-116/93., koja po novoj izmjeri odgovara kč.br. 1151/6 kuća i dvorište površine 271 čhv upisane u posjedovnom listu br. 782 k.o. K., te za izdavanje tabularne isprave za upis iste nekretnine na ime i vlasništvo tužitelja, koju će u protivnom zamijeniti presuda, a djelomično je prihvaćen alternativni tužbeni zahtjev, te je tuženik dužan platiti tužitelju 58.341,54 kn sa zateznim kamatama, a preostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen, te je odbijen protutužbeni zahtjev za plaćanje naknade za korištenje poslovnog prostora tuženika u K., 12 800 DEM mjesečno u kunskoj protuvrijednosti od 1. veljače 1998. godine sa zateznim kamatama, - za dovođenje istog poslovnog prostora u prvobitno stanje, - za naknadu štete zbog nekorištenja toga poslovnog prostora 1000 DEM mjesečno od 1. veljače 1998. godine, sa zateznim kamatama, za isplatu naknade za korištenje stambenog prostora u istom objektu 200 DEM mjesečno u kunskoj protuvrijednosti od 1. veljače 1998. godine, sa zateznim kamatama, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude u dijelu u kojem je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev, te u dijelu u kojem je odbijen protutužbeni zahtjev pravovremenu, djelomično dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na postupanje.

Tužitelj na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana, a djelomično nije dopuštena.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine sa obiteljskom stambenom zgradom s lokalom u prizemlju,

- da je tužitelju prizemlje predmetnog objekta dato na privremeno korištenje 1996. godine od strane povjerenika Vlade Republike Hrvatske za O. K., radi otvaranja ugostiteljskog objekta,

- da je tužitelj obavljao ugostiteljsku djelatnost u prizemlju navedenog objekta u koji je izvršio određena ulaganja,

- da je stambena komisija O. P. j. nalogom od 20. srpnja 1999. godine, naložila tužitelju iseljenje iz predmetnog objekta jer ga ne koristi u svrhu zbrinjavanja obitelji, u roku od 15 dana od primitka toga naloga i da ga vrati stambenoj komisiji,

- da tužitelj nije koristio stambeni dio predmetnog objekta.

Ocijenivši da je tuženik prizemni dio predmetnog objekta tuženika koristio temeljem pravne osnove u svojstvu poštenog posjednika, nižestupanjski sudovi su pozivom na odredbu čl. 164. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine”, broj 91/96, 73/00, 114/01 – dalje ZV) odbili protutužbeni zahtjev za isplatu naknade zbog korištenja poslovnog prostora toga objekta, - za dovođenje istog poslovnog prostora u prvobitno stanje, - za naknadu štete zbog toga što isti poslovni prostor nije koristio tuženik dok ga je koristio tužitelj. Međutim, zbog pogrešne pravne ocjene činjenično stanje u postupku nije u potpunosti utvrđeno, te za sada nije prihvatljiv zaključak nižestupanjskih sudova da je tužitelj predmetni poslovni prostor neprekidno koristio kao pošteni posjednik. Tuženik je tijekom postupka istaknuo da su odlukom Općinskog poglavarstva Općine Plitvička jezera iz 1997. godine prestali važiti svi ugovori o zakupu poslovnih prostora što ih je ta Općina sklopila sa privremenim korisnicima, pa da je tužitelj od 1. siječnja 1998. godine, nepošteni posjednik njegovog poslovnog prostora, a u dosadašnjem postupku propušteno je raspraviti tu tuženikovu tvrdnju. Osim toga, propušteno je utvrditi kada je tužitelj primio nalog stambene komisije Općine Plitvička jezera od 20. srpnja 1999. godine, da se iseli iz predmetnog objekta i u roku od 15 dana ga preda stambenoj komisiji, a i ta činjenica je važna za ocjenu kvalifikacije tužiteljevog posjeda predmetnog poslovnog prostora.

Naime, pošteni posjednik postaje nepošteni posjednik od trenutka saznanja da mu ne pripada pravo na posjed (čl. 18. st. 3. ZV).

Stoga je valjalo djelomičnim prihvaćanjem revizije ukinuti nižestupanjske presude u dijelu u kojem je odbijen protutužbeni zahtjev za plaćanje naknade u vezi korištenja poslovnog prostora tuženika, - za dovođenje istog poslovnog prostora u prvobitno stanje, te zahtjev za naknadu štete zbog nekorištenja toga poslovnog prostora od strane tuženika, kao i u odluci o parničnim troškovima i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku - “Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99 – dalje ZPP).

U nastavku postupka prvostupanjski će sud raspraviti sporna pitanja na koja je ukazano ovom odlukom, a zatim će donijeti novu presudu.

Kako je utvrđeno da tužitelj nije koristio stambeni dio tuženikovog objekta pravilnom

anje naknade

primjenom materijalnog prava je odbijen dio protutužbenog zahtjeva za plać zbog korištenja stambenog prostora. U vezi odlučivanja o tom dijelu protutužbenog zahtjeva nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka istaknute u reviziji, a niti je došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Stoga je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu u dijelu kojim se pobija odbijanje toga dijela protutužbenog zahtjeva (čl. 393. ZPP).

Odredbom čl. 4. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 112/99 – ZIDZPP) koji je stupio na snagu 6. studenoga 1999. godine, izmijenjena je odredba čl. 382. st. 2. ZPP tako da u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe revizija nije dopuštena, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn.

Kako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev iznosi 58.341,54 kn, revizija tuženika u dijelu kojim se pobija djelomično prihvaćanje tužbenog zahtjeva nije dopuštena, pa je reviziju u tom dijelu valjalo odbaciti kao nedopuštenu (čl. 392. ZPP).

S obzirom da je ovaj sud djelomično ukinuo nižestupanjske presude odlučio je da o troškovima revizijskog postupka odluči prvostupanjski sud u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 5. listopada 2005.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.