Rev-1169/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i mr. Jasne Brežanski kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N.V. iz S., kojeg zastupa M.Š., odvjetnik iz S., protiv tuženika D.R. iz S., GP "I.L.L. " S. i ZOIL "C. " Z. - Filijala S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela pravomoćne presude Okružnog suda (sada Županijskog suda) u Splitu br. Gž-2359/93 od 24. rujna 1993., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. II P-63/90 od 15. siječnja 1993., u sjednici održanoj dana 8. siječnja 1998.,
Legislator headnote
AI generatedRev-1169/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Revident neosnovano ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP), a to zato što je žalbeni sud ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja za rješenje predmeta spora i koje navode revident ponavlja i u reviziji.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1169/1994-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i mr. Jasne Brežanski kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N.V. iz S., kojeg zastupa M.Š., odvjetnik iz S., protiv tuženika D.R. iz S., GP "I.L.L. " S. i ZOIL "C. " Z. - Filijala S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela pravomoćne presude Okružnog suda (sada Županijskog suda) u Splitu br. Gž-2359/93 od 24. rujna 1993., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. II P-63/90 od 15. siječnja 1993., u sjednici održanoj dana 8. siječnja 1998.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženicima da tužitelju solidarno naknade štete u iznosu od 2.951,40 kn i plaćaju mjesečnu rentu u iznosu od 0,23 kn od 1. rujna 1992. pa nadalje a sve sa zakonskim zateznim kamatama i to na dosuđenu nematerijalnu štetu od dana donošenja presude pa do isplate a na dosuđenu materijalnu štetu od dospijeća pojedinog obroka pa do isplate i solidarno tužitelju naknade troškove postupka u iznosu od 401,83 kn, te je tužitelj sa ostalim dijelom svog zahtjeva odbijen. Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tužitelja i tuženika "I.L.L. " S. kao neosnovane i potvrđena presuda suda prvog stupnja.
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja u dijelu kojim je odbijen dio zahtjeva tužitelja pravodobnu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se pobijani dio presude ukine ili preinači i prihvati zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova revizije.
Tuženici nisu odgovorili na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija nije osnovana.
U postupku je utvrđeno, da je tužitelju šteta proizašla iz štetnog događaja od 15. V. 1984. godine, te da je došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja, radi čega tužitelj trpi i daljnju štetu. Tužitelju je šteta dosuđena u spisu suda prvog stupnja br. II P-648/85 i u postupku je utvrđeno da je tužitelj svojim ponašanjem doprinio štetnom događaju u omjeru od 10%.
Revident neosnovano ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP), a to zato što je žalbeni sud ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja za rješenje predmeta spora i koje navode revident ponavlja i u reviziji.
Pogrešno revident smatra, da mu tuženici za daljnju štetu odgovaraju u cijelosti, a ne u omjeru od 90%, jer da se radi o novoj šteti i da bi tužitelj u toj šteti mogao biti suodgovoran samo u slučaju da je doprinio pogoršanju bolesti (ne držeći se liječničkih uputa i sl.), a to zato što je pogoršanje zdravstvenog stanja tužitelja u uzročnoj vezi sa ozljedama koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju iz kojeg je šteta proizašla. Kad tužitelj ne prigovara svom doprinosu štetnom događaju od 10% onda pogrešno smatra, da su tuženici u cijelosti odgovorni za štetu a ne u omjeru od 90%. Dakle, revident neosnovano ističe da su niži sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo odlučujući o odgovornosti tuženika za štetu tužitelju.
Neosnovano ističe revident, da su niži sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo odlučujući o visini zatražene štete, jer su niži sudovi i nematerijalnu štetu i to sa svih zatraženih osnova i materijalnu štetu, utvrdili u iznosima koje je tužitelj zatražio, a ne u nižim iznosima.
Iz iznesenih razloga slijedi da nisu osnovani razlozi koje je revident istakao u svojoj reviziji, a nije ostvaren ni revizijski razlog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti i reviziju tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu a temeljem odredbe čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 8. siječnja 1998.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović v.r.