Legislator Case Law & Legislation
Pž-7613/2006-3 AI generated

Pž-7613/2006-3 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Case Number Pž-7613/2006-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Alice Pelicarić, predsjednice vijeća, te Branke Stilinović-Petrović i Dubravke Matas, članova vijeća, u parničnom predmetu tužitelja N. S. d.o.o. iz O., kojeg zastupa A. Š., odvjetnik iz M., protiv prvotuženika C. B. d.d. iz Z. i drugotuženika DRŽAVNA AGENCIJA ZA OSIGURANJE ŠTEDNIH ULOGA I SANACIJU BANAKA iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj XLIII P-4568/04-15 od 3. srpnja 2006. godine, u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2009. godine

Legislator headnote

AI generated

Pž-7613/2006-3 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske: Posebno naglašava da je sanacija i restrukturiranje izvršeno na temelju Odluke o sanaciji i restrukturiranju, koju je na temelju Zakona o sanaciji donijela Vlada Republike Hrvatske, budući da su se ispunile pretpostavke iz odredbe čl. 3. Zakona o sanaciji, a što znači da je cjelokupan postupak izvršen na temelju važećeg Zakona o sanaciji. Naglašava da se prilikom sanacije nisu primjenjivale odredbe ZTD-a, jer se radilo o specifičnom postupku rada i funkcioniranju banaka.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

IV Pž-7613/06-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Alice Pelicarić, predsjednice vijeća, te Branke Stilinović-Petrović i Dubravke Matas, članova vijeća, u parničnom predmetu tužitelja N. S. d.o.o. iz O., kojeg zastupa A. Š., odvjetnik iz M., protiv prvotuženika C. B. d.d. iz Z. i drugotuženika DRŽAVNA AGENCIJA ZA OSIGURANJE ŠTEDNIH ULOGA I SANACIJU BANAKA iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj XLIII P-4568/04-15 od 3. srpnja 2006. godine, u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2009. godine

p r e s u d i o j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana te se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj XLIII P-4568/04-15 od 3. srpnja 2006. godine potvrđuje.

Obrazloženje

Prvostupanjski sud je pobijanom presudom odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom kojim je tražio da se utvrdi da je tužitelj vlasnik prvotuženika C. B. d.d. s 1570 redovnih dionica na ime pojedinačne nominalne vrijednosti od 100,00 kn, odnosno ukupne vrijednosti u iznosu od 175.000,00 kn, te da se naloži drugotuženiku DRŽAVNOJ AGENCIJI ZA OSIGURANJE ŠTEDNIH ULOGA I SANACIJU BANAKA (dalje DAB) da po pravomoćnosti presude prenese na tužitelja dionice u vrsti, količini, nominalnom iznosu iz točke 1.a) presude i da se naloži prvotuženiku da upiše tužitelja kao dioničara u svoju knjigu dionica, kao neosnovan.

Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da se na temelju Odluke o sanaciji i restrukturiranju C. B. d.d., Z. koja je objavljena u „Narodnim novinama“ broj 98/99 povlače i poništavaju dosadašnje dionice C. B. d.d. Prvostupanjski sud smatra da su na temelju te odluke prestale postojati dionice određene u tužbi i to nominalne vrijednosti od 200,00 kn, druge emisije A1, u ukupnom iznosu od 175.000,00 kn, upisane pod broj … do ….

Prvostupanjski sud je utvrdio da su na temelju točke VII. Odluke o sanaciji i restrukturiranju C. B. d.d. dionice banke prethodno povučene i poništene, te da je banka izdala nove dionice u iznosu od 217,000.000,00 kn i koje će se u cijelosti prenijeti u vlasništvo Agencije. Stoga sud smatra da prvotuženik nove dionice nije niti stekao, pa ih tužitelju ne može niti vratiti, a niti tužitelj može tražiti da se utvrdi da je vlasnik nečega što je prethodno povučeno i poništeno. Stoga nalazi da nema niti osnove da ga drugotuženik upiše u registar dionica, budući da je prvotuženik stekao dionice na temelju uloga kapitala u postupku dokapitalizacije.

Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu kojom presudu pobija iz svih žalbenih razloga.

U žalbi navodi da je sud zauzeo sasvim pogrešan zaključak iz činjeničnog stanja kojeg je imao na raspolaganju, jer je pošao od pretpostavke da je utvrđeno financijsko činjenično stanje prvotuženika onako kakvim ga je prikazala nezavisna revizorska tvrtka u svom izvješću, tj. da su gubici prvotuženika veći od temeljnog kapitala, te da je Odluka o sanaciji prvotuženika zakonita i ustavna. Tužitelj tvrdi da su Hrvatska narodna banka i Vlada Republike Hrvatske naručili da se sačini takvo financijsko izvješće kako bi mogli intervenirati s privremenim upraviteljem, a potom i donošenjem sporne Odluke o sanaciji i restrukturiranju prvotuženika. Smatra da je Odluka Vlade Republike Hrvatske o sanaciji prvotuženika u suprotnosti s čl. 49. st. 4. Ustava koja glasi: „Prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom“. Osim što su suprotni s čl. 48. st. 1. i čl. 49. st. 4. Ustava, smatra da je sporna odluka u suprotnosti i sa Zakonom o trgovačkim društvima, jer je u vrijeme donošenja sporne odluke na snazi bila odredba čl. 226. st. 3. ZTD-a, koja je zabranjivala brisanje dioničara iz knjige dionica, ako se dioničar prethodno nije obavijestio o brisanju i ako mu nije dan rok za prigovor. Kako nije sporno da se sanacija prvotuženika odvijala u korist nepostojećih viših državnih interesa, a ne u korist dioničara, te da dioničari o tome nisu imali pojma niti su bili obaviješteni, to navodi da je tvrdnja prvostupanjskog suda, da tužitelj nema pravo na zamjenske dionice i njihov upis u registar, neosnovan.

Odgovor na žalbu su podnijeli prvo i drugotuženik.

Prvotuženik u odgovoru na žalbu smatra da je žalba neosnovana.

Posebno naglašava da je sanacija i restrukturiranje izvršeno na temelju Odluke o sanaciji i restrukturiranju, koju je na temelju Zakona o sanaciji donijela Vlada Republike Hrvatske, budući da su se ispunile pretpostavke iz odredbe čl. 3. Zakona o sanaciji, a što znači da je cjelokupan postupak izvršen na temelju važećeg Zakona o sanaciji. Naglašava da se prilikom sanacije nisu primjenjivale odredbe ZTD-a, jer se radilo o specifičnom postupku rada i funkcioniranju banaka.

Drugotuženik u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti, jer se žalbom ne pobija presuda pozivom na određeni članak, osim na neadekvatnu primjenu odredbe čl. 26. ZTD-a, već se poziva na mišljenje prof. J. B., za kojeg se navodi da je pravni savjetnik Ustavnog suda Republike Hrvatske. Ističe međutim, da je Ustavni sud Republike Hrvatske 16. ožujka 2006. godine donio Odluku broj U-III-4371/06 objavljenu u „Narodnim novinama“ broj 43/06 koju u odgovoru na žalbu citira, te napominje da nakon takvog sadržaja odluke nema što dodati.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da prvostupanjski sud u donošenju pobijane presude nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te da je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja kojima smatra da je prvostupanjska presuda nezakonita iz razloga što je sud nepravilno utvrdio da financijsko stanje prvotuženika nije bilo onakvo kakvim ga je prikazala nezavisna revizorska tvrtka u svom izvješću.

Predmet ocjene prvostupanjskog suda nije utvrđivanje pravilnosti financijskog stanja utvrđenog od strane revizorske tvrtke, već utvrđenje činjenice je li tužitelj na zakonit način prestao biti dioničar prvotuženika ili nije, odnosno traži li tužitelj osnovano da se utvrdi da je on i nakon restrukturiranja prvotuženika dioničar sa 1570 redovnih dionica ili nije.

Ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su na temelju Odluke o sanaciji i restrukturiranju C. B. d.d., koja je objavljena u „Narodnim novinama“ broj 98/99 povučene i poništene dosadašnje dionice C. B. d.d. slijedom čega su dionice određene u tužbi prestale postojati.

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je banka izdala nove dionice u iznosu od 217,000.000,00 kn koje su na temelju točke VII. citirane odluke prenesene u vlasništvo Agencije. S obzirom na to da je ova Odluka Vlade Republike Hrvatske u cijelosti provedena, tj. da su dionice tužitelja poništene i povučene, a da je vlasništvo nad novim dionicama stekla Agencija, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da prvotuženik ne može tužitelju prenijeti zamjenske dionice, jer se za to nisu ispunili uvjeti iz odredbe čl. 15. st. 3. Zakona o sanaciji.

Ustavni sud Republike Hrvatske je donio Odluku broj U-III4371/06 od 16. ožujka 2006. godine, koja nije obvezujuća, ali stav iz ove odluke i ovaj sud prihvaća. Ovom odlukom je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio da sporna Odluka Vlade Republike Hrvatske po svojoj naravi predstavlja podzakonski opće normativni akt, koji je donijet na temelju mjerodavnih odredaba Zakona o sanaciji, a u okviru ovlaštenja propisanih tim zakonom. Između ostalog ovom odlukom je ocijenjeno da je Odluka Vlade Republike Hrvatske o sanaciji i restrukturiranju donesena na temelju Zakona o sanaciji i prijedlogu Hrvatske narodne banke, koja je ocijenila da je postupak sanacije moguć i ekonomski opravdan, a isti se ne provodi radi zaštite interesa dioničara, već radi zaštite posebnog državnog interesa i radi sprječavanja narušavanja stabilnosti ukupnog financijskog sustava države. Pri tome je pravilan stav prvostupanjskog suda, kada je utvrdio da se ocjena zakonitosti sanacije i tuženika ne procjenjuje kroz primjenu odredaba ZTD-a, pošto su dionice tužitelja povučene i poništene Odlukom Vlade Republike Hrvatske, a drugotuženik (očitom omaškom je navedeno – prvotuženik) je postao vlasnikom dionica na temelju dokapitalizacije.

Iz svih navedenih razloga je valjalo žalbu kao neosnovanu odbiti te na temelju odredbe čl. 368. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 10. lipnja 2009. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

ALICA PELICARIĆ, v.r.