Croatian Supreme Court dismisses appeals in drug abuse case, upholding first-instance conviction and sentencing.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeals filed by two defendants and the prosecutor against a first-instance judgment convicting them of drug abuse. The defendants argued that the facts were incorrectly established and the sentences were too harsh or inappropriate, while the prosecutor claimed the penalties failed to reflect their prior convictions. The court ruled that the lower court correctly assessed mitigating circumstances such as voluntary surrender of drugs and health issues, and determined that the imposed sentences adequately served the goals of punishment and deterrence.
Legislator headnote
AI generatedčl. 173. st. 2. Kaznenog zakona; čl. 56. st. 2. Kaznenog zakona; čl. 63. Kaznenog zakona; čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku: The Supreme Court confirms that first-instance courts must properly evaluate all circumstances affecting sentencing under Article 56, and dismisses appeals where the imposed penalties are deemed sufficient to achieve the purposes of punishment and deterrence.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 323/06-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Ante Potrebice, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. G. K. i dr., zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. G. K. i R. N. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru broj K-89/05, od 14. veljače 2006. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 12. rujna 2006. godine u nazočnosti branitelja opt. R. N. odvjetnika mr. sc. M. M. iz Z. i zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić,
p r e s u d i o j e:
Odbijaju se žalbe opt. G. K. i R. N., te državnog odvjetnika kao neosnovane i potvrđuje se presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Županijski je sud u Zadru proglasio krivim G. K. i R. N. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona (KZ) u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (ZID KZ) za koje im je izrekao kazne zatvora u trajanju od po dvije godine. Temeljem čl. 63. KZ-a obojici optuženika u izrečenu kaznu uračunato je vrijeme provedeno u pritvoru od 17. studenog 2005. godine pa nadalje.
Temeljem čl. 173. st. 7. KZ-a sud je optuženicima oduzeo drogu koja ime je privremeno oduzeta potvrdama broj 153443 i 153444 PU Zadarske.
Prema opt. G. K. sud je temeljem čl. 76. KZ-a primijenio sigurnosnu mjeru obaveznog liječenja od ovisnosti.
Temeljem čl. 82. KZ sud je opt. R. N. oduzeo imovinsku korist u iznosu od 6.300,00 kn.
I Kž 323/06-7
Temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u daljnjem tekstu ZKP) sud je opt. G. K. djelomično oslobodio plaćanja troškova kaznenog postupka i obavezao ga da na ime paušalnog iznosa plati 500,00 kn, dok je R. N. obavezao na plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 4.000,00 kn i paušalnog iznosa od 500,00 kn.
Protiv ove presude podnijeli su žalbe obojica optuženika i državni odvjetnik. Opt. G. K. podnio je žalbu putem svoje braniteljice I. M., odvjetnice iz Z., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da se preinači u odluci o kazni na način da mu se izreče kazna u kraćem trajanju.
Opt. R. N. podnio je žalbu putem svoga branitelja mr. sc. M. M., odvjetnika iz O. društva M., B. i P. iz Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o oduzimanju imovinske koristi te o troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da se preinači u odluci o kazni, oduzimanju imovinske koristi i troškovima kaznenog postupka.
Državni odvjetnik pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o sigurnosno mjeri oduzimanja imovinske koristi te odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da se preinači u odluci o kaznama na način da se optuženicima izreknu strože kazne.
Prije održavanja sjednice vijeća u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen na dužno razgledavanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravko Palijaš u pismenom mišljenju broj KŽ-DO-713/06, od 3. svibnja 2006. godine, predložio je da se prihvati žalba državnog odvjetnika uložena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i da se pobijana presuda ukine, te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno enje, dok žalbe optuženika ocjenjuje neosnovanima.
suđ
Postupajući po zahtjevu opt. R. N. iznesenom u žalbi, o sjednici vijeća obaviješten je on i njegov branitelj mr. sc. M. M.
S obzirom da se optuženik nalazi u pritvoru, a ima branitelja, a ocijenjeno je da njegova nazočnost na sjednici ne bi bila svrhovita, nije osiguran njegov dolazak na sjednicu vijeća.
Na sjednicu vijeća pristupio je branitelj opt. R. N. mr. sc. M. M. koji je u cijelosti ostao kod žalbe predloživši da se prvenstveno pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinka Orlić koja je ostala kod mišljenja dostavljenog ovom sudu 3. svibnja 2006. godine pod brojem KŽ-DO-713/06 i predložila je da se prihvati žalba državnog odvjetnika i ukine pobijana presuda.
I Kž 323/06-7
Žalbe stranaka nisu osnovane.
Na žalbe optuženika i državnog odvjetnika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i opt. R. N. i državnog odvjetnika zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi
Iako je opt. G. K. na glavnoj raspravi izjavio da neće iznositi obranu, a nakon toga iznosio okolnosti koje se ne odnose na događaj od 17. 11. 2005. godine u 00,05 sati, jer je govorio o svojoj ovisnosti o drogi, neuspješnom liječenju i količini droge koju je svakodnevno konzumirao, a nakon ispitivanja majke, svjedokinje I. K., izjavio da je heroin kupio kritične noći za 3.400,00 kn, a prodavatelju ostao dužan 1.500,00 kn, ne navodeći ime prodavatelja i detalje kupoprodaje, on žalbom ne dovodi u sumnju utvrđenje suda da je 28,64 g heroina kupio kritične noći od opt. N., već prigovara utvrđenju da je droga kupljena za 6.308,00 kn i da je bila namijenjena za daljnju prodaju.
Utvrđenju suda o vrijednosti heroina koji je predmetom ovog postupka prigovaraju i državni odvjetnik u svojoj žalbi, tvrdeći da je cijena bila veća nego što je utvrdio sud prvog stupnja, jer iz iskaza majke opt. K., koji nije doveden u sumnju žalbom tog optuženika, proizlazi da je on kritične večeri pošao od kuće noseći sa sobom 1.000,00 EUR-a, a da prilikom uhićenja, tijekom iste noći, kod njega nije pronađen novac, i opt. N. koji smatra da je iskaz svjedoka A. L., koji je govorio o "standardnim" cijenama heroina, nepouzdan dokaz, jer su na tržištu moguća odstupanja od takve cijene, ovisno o situaciji koja na tržištu vlada u pojedinom trenutku.
Ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja, prilikom ocjene obrane opt. K. u dijelu u kojemu je govorio o cijeni za koju je kupio heroin, posve pravilno pošao od iskaza svjedoka A. L., voditelja Odsjeka kriminaliteta u PU Zadarskoj, koji je govorio o kretanju cijene heroina na narko tržištu u Zadru u vrijeme događaja i od iskaza majke opt. I. K. o količini novca koju je optuženik ponio te večeri sa sobom, te podataka koji proizlaze iz potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, što se nalaze na listu 8 i 9 spisa, i osnovano zaključio da u tom dijelu nije prihvatljiva obrana opt. K.
Ako je točna tvrdnja njegove majke da je on te večeri uza se imao 1.000,00 EUR-a, a to se ne dovodi u sumnju žalbom, a nesporno je da prilikom uhićenja nije imao novca, onda je nelogična i neuvjerljiva njegova tvrdnja da je prodavatelju heroina platio 3.400,00 kn, a ostao dužan još 1.500,00 kn. Osim toga nije uvjerljivo da bi mu prodavatelj, s kojim nije u bliskim prijateljskim odnosima ili poslovnim odnosima vezanim uz raspačavanje droge, dao heroin na poček.
U situaciji kada opt. K. iznosi nerealne i neprihvatljive podatke o novčanom iznosu za koji je kupio drogu, a opt. N. poriče da bi heroin prodao opt. K., osnovano je sud prilikom utvrđivanja vrijednosti heroina, koji je predmetom ovog kaznenog djela, pošao od iskaza svjedoka L. koji, s obzirom na krug svojih poslova koje obavlja, nesumnjivo zna po kojoj se cijeni prodaje heroin na narko tržištu u Zadru.
I Kž 323/06-7
Okolnost kolika je cijena heroina koji je predmetom ovog kaznenog djela ne predstavlja odlučnu činjenicu koja se odnosi na elemente kaznenog djela za koje su optuženici proglašeni krivim, već okolnost kolika je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom koje je dovršeno prodajom droge, a koju je sud dužan prema odredbi čl. 82. st. 1. KZ-a oduzeti osobi koja ju je ostvarila.
Prema odredbi čl. 466. ZKP-a sud može visinu imovinske koristi odmjeriti i po slobodnoj ocjeni, ako bi njezino utvrđenje bilo skopčano s nesrazmjernim troškovima ili s iznimnim odugovlačenjem postupka.
U konkretnom slučaju sud je pribavio relevantne dokaze o cijenama droge na tržištu. Ocjenjivao ih je u skladu s odredbom čl. 3. st. 2. ZKP-a na način koji je povoljniji za opt. N., uzimajući pri utvrđivanju vrijednosti droge, a time i visine imovinske koristi koja je ostvarena, najmanje cijene koje je spominjao svjedok L., na što je sud bio ovlašten i prema odredbi čl. 466. ZKP-a, pa ovaj sud ocjenjuje da u tom dijelu nisu osnovane ni žalbe obojice optuženika i državnog odvjetnika podnesene zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a ni žalbe opt. N. i državnog odvjetnika podnesene zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi.
Što se tiče prigovora opt. K. da je pogrešan zaključak suda o tome da je heroin koji je kupio bio namijenjen za prodaju, ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da ni u tom dijelu nije osnovana obrana opt. K., o čemu je u presudi, na str. 9, naveo jasne i logične razloge koje u cijelosti prihvaća ovaj sud i na njih upućuje žalitelja.
Ti razlozi nisu dovedeni u sumnju tvrdnjom žalitelja da je on dugogodišnji ovisnik o drogi i dnevno uzima 2-3 g heroina, te da prilikom pretrage njegovog stana nisu pronađeni bilo kakvi predmeti koji bi upućivali na zaključak da se bavi prodajom droge.
Utvrđujući ovu spornu okolnost sud je upravo pošao od činjenice da je opt. K. ovisnik o drogi koju svakodnevno uzima, ali je, vodeći računa o njegovim izrazito lošim materijalnim prilikama, s pravom zaključio da on može za sebe osigurati potrebnu količinu droge samo ako se istovremeno bavi i prodajom.
Prigovarajući utvrđenom činjeničnom stanju žalitelj N. prigovara ocjeni dokaza suda prvog stupnja koji je nekritički prihvatio iskaze svjedoka, djelatnika policije, iako su ti iskazi u pojedinim dijelovima nelogični i ukazuje da se odluka o njegovoj odgovornosti temelji isključivo na "policijskim dokazima" koji su sami po sebi "krajnje nepouzdani iz razloga što se radi o osobama koje su po svojoj funkciji gonjenja zainteresirane da se presude počinitelji kaznenih djela" pa pri tome mogu biti "nesvjesno neobjektivni u svom iskazivanju".
Suprotno ovoj tvrdnji žalitelja ovo vijeće nalazi da je sud prvog stupnja s potrebnom kritičnošću ocjenjivao iskaze djelatnika policije i uspoređivao ih s ostalim provedenim dokazima, te osnovano zaključio da su upravo ti iskazi uvjerljivi, za razliku od obrane opt. N., koji tvrdi da se u kritično vrijeme nalazio kod kuće i iskaza njegovog oca, svjedoka A. N., koji to potvrđuje, o čemu je naveo uvjerljive razloge na str. 7 presude, koje prihvaća i ovaj sud.
Žalitelj ne tvrdi da su svjedoci J. B., Ž. B., P. M. i E. T., djelatnici policije, imali razloga neosnovano ga teretiti, već sugerira da su to nesvjesno učinili, nastojeći opravdati trud
I Kž 323/06-7
uložen u otkrivanje ovog kaznenog djela i kaznenu prijavu kojom je inicirano pokretanje postupka, odnosno kako kaže žalitelj "da se procesuiraju i presude počinitelji kaznenog djela". Međutim, žalitelj ispušta iz vida da iskazi tih svjedoka međusobno korespondiraju i čine jednu logičnu cjelinu koja završava zaustavljanjem i uhićenjem opt. K. i žalitelja. Takva podudarnost može biti posljedica ili dogovora svjedoka, što ni žalba ne tvrdi ili realnog opisa tijeka radnje koje su po svojoj prirodi realne i logične. Kako nema sumnje u objektivnost svjedoka ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja osnovano njihove iskaze ocijenio uvjerljivima i na njima temeljio svoju odluku.
Osim toga, nije točna tvrdnja da se odluka o odgovornosti opt. N. temelji isključivo na iskazima djelatnika policije, odnosno na "policijskim dokazima", kao što se tvrdi u žalbi.
Zaključak o odgovornosti opt. N. sud temelji i na izlistu telefonskih razgovora putem mobilnih telefona, koji su vođeni između optuženika 16. i 17. studenog 2005. godine.
Iz tih izlista proizlazi da je 16. 11. 2005. godine, tijekom popodneva i večeri, opt. K. nazivao žalitelja pet puta, a žalitelj njega tri puta i da su, gotovo neposredno prije izvršenja kaznenog djela i njihovog uhićenja, također međusobno razgovarali, time da je najprije nazvao opt. K., a minuti iza toga njega je nazvao žalitelj. Iako obojica nastoje uvjeriti sud da su razgovori vođeni o motorkotaču koji je opt. N. prodavao, a opt. K. želio kupiti, te njihove tvrdnje ni po ocjeni ovoga suda nisu uvjerljive. S pravom sud prvog stupnja ukazuje da se radilo o vrlo kratkim razgovorima u trajanju od 0,07 do 0,42 minute, kroz koje vrijeme oni nisu ni teoretski mogli raspravljati o kupoprodaji motorkotača, a osim toga takvi se razgovori ni ne vode tijekom noći.
Da takvim svojim tvrdnjama optuženici samo žele izbjeći kaznenu odgovornost vidljivo je iz obrane opt. K. koji tvrdi da je od kuće ponio novac da bi platio motorkotač, a da je odlučio kupiti drogu tek nakon što mu je opt. N. rekao da ima boljeg kupca. Nelogično je i neživotno da opt. K. nosi sa sobom 1.000,00 EUR-a iako još nije ugovorio kupnju vozila, a ako je s opt. N. pregovarao telefonskim putem, a zadnji puta su razgovarali 17. 11. 2005. godine u 00,00 sati 6 minuta i 53 sekunde, kao što je navedeno u pobijanoj presudi, a proizlazi iz izlista telefonskih razgovora onda se postavlja pitanje kada je stigao kupiti heroin koji je imao uza se par minuta nakon toga, kada ga je zaustavila i uhitila policija.
Nije u pravu opt. N. kada tvrdi da mu je postupcima državnog odvjetnika i suda otežana obrana time što je državni odvjetnik izmijenio optužbu nakon što su izvedeni svi dokazi, nakon što su održani završni govori stranaka, u situaciji kada je sud ponovo otvorio glavnu raspravu radi izvođenja daljnjih dokaza u korist okrivljenika, time da je u potpunosti izmijenio inkriminacije koje stavlja na teret optuženiku. Ova tvrdnja žalitelja nije točna.
Točno je da je sud 6. veljače 2006. godine, nakon što su stranke održale završne govore, rješenjem otvorio glavnu raspravu radi dopune dokaznog postupka i da je državni odvjetnik u nastavku te rasprave, 14. veljače 2006. godine, izmijenio činjenični opis djela i dok je u prethodnoj optužnici tvrdio da su optuženici, kao supočinitelji u prodaji heroina izvršili samo primopredaju droge u količini od 26,64 g, u izmijenjenom činjeničnom opisu tvrdi da se radi o kupoprodaji pri čemu je žalitelj prodao, a G. K. kupio 28,64 g heroina.
I Kž 323/06-7
Prema odredbi čl. 341. st. 1. ZKP-a državni odvjetnik je ovlašten izmijeniti činjenični opis djela i prilagoditi ga izvedenim dokazima ili usmeno na glavnoj raspravi ili podnošenjem nove optužnice.
U konkretnoj situaciji državni odvjetnik je predao sudu izmijenjeni činjenični opis, pravni opis i pravnu oznaku djela, koji je sud uručio optuženicima i oni su se o izmjeni očitovali.
Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da se radi o posve novoj inkriminaciji. Radi se o izmijenjenoj inkriminaciji u odnosu na poduzete radnje optuženika prilikom neovlaštene prodaje i kupnje droge koja je povoljnija za žalitelja, jer je on postavljen u položaj prodavatelja heroina samo u ovom slučaju, dok je prethodnom optužnicom stavljeno mu na teret da je postupao kao supočinitelj sa opt. G. K. pri čemu je on nabavljao, a K. trebao dalje prodavati drogu.
S obzirom da je državni odvjetnik bio ovlašten izmijeniti optužnicu i prilagoditi je provedenim dokazima, da su se o izmjeni optužbe obojica optuženika izjašnjavali ovaj sud smatra da je neprihvatljiva tvrdnja žalitelja da mu je otežan procesni položaj i obrana u ovom kaznenom postupku.
Iz svih navedenih razloga ovaj sud smatra da je činjenično stanje, na kojemu se temelji odluka o odgovornosti optuženika i odluka o oduzimanju imovinske koristi opt. N., pravilno utvrđeno, pa su neosnovane žalbe stranaka zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i žalba opt. N. te državnog odvjetnika podnesene zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi.
Opt. N. u žalbi navodi da presudu pobija i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ali ne obrazlaže zbog čega smatra da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno i koje su pravno relevantne činjenice ostale neutvrđene, niti ukazuje na nove dokaze, pa se ocjenjuje da ni u tom dijelu njegova žalba nije osnovana.
Ovaj je sud ispitao pobijanu presudu u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP-a i utvrdio da sud prvog stupnja nije na štetu optuženika povrijedio zakon ni u jednom segmentu propisanom u čl. 368. ZKP-a.
Na žalbe stranaka zbog odluke o kazni
Nisu u pravu optuženici kada tvrde da im je sud izrekao prestroge kazne, a ni državni odvjetnik kada te kazne ocjenjuje preblagima.
Opt. K. nije obrazložio zbog čega smatra da mu je izrečena prestroga kazna, dok opt. N. tvrdi da sud na njegovoj strani nije našao niti jednu olakotnu okolnost, pa ni njegovo korektno držanje pred sudom, a ni obiteljske prilike, dok državni odvjetnik tvrdi da kroz izrečene kazne nije došla do potrebnog izražaja činjenica da su optuženici do sada osuđivani i da do sada izrečene kazne nisu polučile svoju svrhu, kada su ponovno počinili kazneno djelo, te da je podcijenio društvenu opasnost djela koja su počinili.
Ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja pravilno vrednovao sve utvrđene okolnosti koje u smislu čl. 56. st. 2. KZ-a utječu na izbor mjere kazne.
I Kž 323/06-7
Nije točna tvrdnja opt. N. da na njegovoj strani sud nije našao olakotnih okolnosti. U presudi je navedeno da je sud kao olakotne okolnosti tom optuženiku cijenio da je tijekom pretrage stana dobrovoljno predao policiji drogu heptanon, te njegovo narušeno zdravlje, s obzirom da boluje od Hepatitisa C.
Suprotno tvrdnji državnog odvjetnika po ocjeni ovog suda kroz izrečene kazne optuženicima u dovoljnoj su mjeri došlo do izražaja okolnosti da su oni do sada osuđivani.
Opt. G. K. osuđivan je zbog kaznenih djela koja nisu ni u kakvoj vezi sa zlouporabom opojnih droga, zbog kaznenog djela iz čl. 317. st. 1. i 216. st. 1. KZ-a. Točno je da je opt. R. N. osuđivan zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, ali se radilo o kaznenom djelu iz čl. 173. st. 1. KZ-a koje je u uskoj povezanosti s njegovom dugogodišnjom ovisnošću o drogama, koju je s uspjehom otklonio.
Obzirom na naprijed navedeno ovaj sud smatra da će se kaznama koje su optuženicima izrečene pobijanom presudom u cijelosti postići opća svrha kažnjavanja propisana u čl. 6. i 50. KZ-a.
Nije u pravu opt. R. N. kada smatra da odluka o troškovima kaznenog postupka nije na zakonu osnovana.
On ne prigovara visini troškova koji su određeni ovom presudom, već činjenici da ga je sud obavezao da ih naknadi iako je on nezaposlen, a materijalne prilike obitelji su prilično skromne, što je vidljivo iz pribavljene socijalne anamneze. Žalitelj smatra da nije pravedno oduzeti mu iznos troškova od "ono malo uštede od dobitka na lutriji".
Prema odredbi čl. 122. st. 4. ZKP-a sud može osloboditi počinitelja kaznenog djela dužnosti naplate troškova kaznenog postupka ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je dužan uzdržavati.
Iz podataka u spisu predmeta vidljivo je da je optuženiku, prilikom pretrage stana, privremeno oduzeto 1.850,00 EUR-a i 5.100,00 kn. Ovaj mu novac pobijanom presudom nije oduzet već je samo određeno da mu se oduzima imovinska korist u iznosu od 6.308,00 kn. Prema tome optuženik, u najnepovoljnijem slučaju, raspolaže sa 1.500,00 EUR-a, pa će troškove u iznosu od 4.000,00 kn i paušalni iznos od 500,00 kn moći platiti bez dovođenja u pitanje vlastitog uzdržavanja, tim više što nema zakonske obaveze uzdržavati druge osobe.
Iz naprijed iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbe stranaka kao neosnovane i potvrditi pobijanu presudu, te je presuđeno kao u izreci (čl. 387. ZKP-a).
U Zagrebu, 12. rujna 2006. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Anamarija Pavičić, v.r.
Milan Gudelj, v.r.