III Kr-172/1991-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 172/1991-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja kao predsjednika vijeća, te mr Branka Zmajevića i mr Vjere Biondić-Filep kao članova vijeća i stručnog suradnika Branke Burkanović kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. M. D., zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 1. u vezi čl. 163. st. 1. KZH, odlučujući o zahtjevu osudjenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru od 11. rujna 1990. broj K 173/90 i Okružnog suda u Bjelovaru od 28. prosinca 1990. Kž-1042/90, u sjednici održanoj 18. lipnja 1991,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. D. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Bjelovaru opt. M. D. oglašen je krivim zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 1. u vezi čl. 163. st. 1. KZH i krivičnog djela iz čl. 165. st. 1. KZH, te je osudjen - nakon utvrdjenja pojedinačnih kazni zatvora, i to za krivično djelo iz toč. 1. izreke u trajanju od osam mjeseci, a za krivično djelo iz toč. 2. izreke u trajanju od četiri mjeseca - primjenom čl. 48. KZ SFRJ na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. Optuženiku je, temeljem čl. 68. KZ SFRJ izrečena i mjera sigurnosti zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije u trajanju od osam mjeseci.

Presudom Okružnog suda u Bjelovaru od 28. prosinca 1990. br. Kž-1042/90, u povodu žalbe opt. M. D., po službenoj dužnosti, preinačena je prvostepena presuda, na način, da je optuženik, temeljem čl. 350. t. 1. ZKP, oslobodjen od optužbe zbog krivičnog djela iz čl. 165. st. 1. KZH, i radi toga i u odluci o kazni, pa je optuženik za krivično djelo iz čl. 168. st. 1. KZH osudjen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, dok je žalba optuženika odbijena kao neosnovana i u pobijanom a nepreinačenom dijelu presuda je potvrdjena.

III Kr 172/1991-3

Nakon pravomoćnosti presude M. D., putem branitelja D. P., odvjetnika iz B., podnio je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, s prijedlogom da se presude (prvostepena i drugostepena) preispitaju "te preinačenjem istih optuženiku izrekne blaža kazna, po mogućnosti uvjetna kazna".

Javni tužilac Hrvatske u odgovoru na zahtjev, u smislu čl. 428. st. 4. ZKP, predložio je, da se zahtjev kao neosnovan odbije.

Zahtjev nije osnovan.

Povredu zakona osudjenik nalazi u tome (kako to proizlazi iz zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude) što je prvostepeni sud bez suglasnosti optuženika odnosno i pored optuženikovog protivljenja, pročitao na glavnoj raspravi iskaz svjedoka K. M. i na iskazu toga svjedoka datog u istražnom postupku temelji presudu i time da je povrijedio pravo obrane optuženika. Drugostepeni sud pak nije mogao, ističe se u zahtjevu, utvrditi mu za krivično djelo iz čl. 168. st. 1. KZH kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, jer je za to bila potrebna i žalba javnog tužioca zbog odluke o kazni, koje žalbe nije bilo, a niti je (drugostepeni sud) prilikom izricanja kazne takovu kaznu mogao izreći uz obrazloženje da je optuženik kao privatni obrtnik i prije izvršenja djela znao kakove su mu osobne, obiteljske i imovinske prilike, pa da je to trebao imati na umu prije dogadjaja, čime je (tvrdi se u zahtjevu) drugostepeni sud prekoračio svoje ovlaštenje.

Povrijedjena je, istina, odredba čl. 333. st. 2. ZKP kad je sud odlučio, i pokraj izričitog zahtjeva obrane da se svjedok K. M. ispita na glavnoj raspravi, pročitati iskaz ovog svjedoka, datog u istražnom postupku, no ta povreda - kako je to obrazloženo i u drugostepenoj presudi - nije bila od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude. Saznanja ovog svjedoka naime, ne odnose se na relevantne činjenice za presudjenje za krivično djelo iz čl. 168. st. 1. KZH (kako to proizlazi iz iskaza svjedoka K.), tako da ni neposrednim saslušanjem svj. K. M., a s obzirom na po prvostepenom sudu utvrdjeno činjenično stanje na osnovu rezultata ostalih izvedenih dokaza, a ne na iskazu svjedoka K. - kako se to neosnovano tvrdi u zahtjevu - nikako ne bi bio izveden drugi zaključak o krivičnoj odgovornosti optuženika za krivično djelo iz čl. 168. st. 1. u vezi čl. 163. st. 1. KZH.

Takodjer je neprihvatljivo stajalište osudjenika, da drugostepeni sud nije mogao osudjenika za kriv. djelo iz toč. 1. izreke prvostepene presude osuditi na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci (jer da je za to bila potrebna i žalba javnog tužioca, koja nije bila podnesena) i da je obrazloženjem o kazni (naprijed navedenim) drugostepeni sud prekoračio svoja ovlaštenja, jer ovo stajalište nema uporišta

III Kr 172/1991-3

u odredbama Zakona o krivičnom postupku, kada se ove odredbe pravilno tumače.

Kako povreda zakona na koja se osudjenik poziva u svom zahtjevu, dakle, ne postoji, odlučeno je, temeljem čl. 421. u vezi čl. 429. ZKP, o zahtjevu osudjenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao u izreci.

U Zagrebu, 18. lipnja 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Branka Burkanović v.r.

Milan Gudelj v.r.