Revr-164/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 164/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira Mratovića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. V. iz Z., zastupanog po punomoćniku Ž. R., odvjetniku iz R., protiv tuženika JP Hrvatske šume – Uprava šuma D., radi poništenja disciplinske odluke, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 10. rujna 2003. godine broj Gž-2578/02 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Delnicama od 11. srpnja 2002. godine broj P-133/01, u sjednici održanoj dana 3. lipnja 2004. godine,

p r e s u d i o je:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev na poništenje odluke posebnog vijeća disciplinske komisije tuženika od 8. travnja 1994. godine te drugostupanjske disciplinske komisije tuženika od 15. lipnja 1994. godine i obvezan tuženik tužitelja primiti u radni odnos na radno mjesto u skladu sa stručnom sposobnošću te radnim iskustvom tužitelja te nadoknaditi mu parnični trošak u iznosu od 4.166,00 kn.

Odlučujući o žalbi tuženika drugostupanjski sud je žalbu kao neosnovanu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv pravomoćne presuda suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje pobijane presude i odbacivanje iste ili ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

Tužitelj je podnio odgovor na reviziju predlažući da se revizija kao nedopuštena odbaci ili podredno odbijanje revizije kao neosnovane.

Nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Sporno je jesu li bili ispunjeni uvjeti iz Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti radnika Hrvatskih šuma P.O. Zagreb za izricanje tužitelju disciplinske mjere prestanka radnog odnosa te je li tužitelj počinio sve teže povrede radnih obveza koje mu se stavljaju na teret.

Nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Time što su nižestupanjske presude donesene protiv Javnog poduzeća Hrvatske šume – Uprava šuma D., a to javno poduzeće prije toga preoblikovano u registru Trgovačkog suda u Zagrebu u društvo s ograničenom odgovornošću pod nazivom "Hrvatske šume" d.o.o. Z. nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99 – dalje: ZPP) koju ističe revident.

Naime, radi se samo o preoblikovanju tuženika tako da je tuženik ostao isti ali sada kao trgovačko društvo s ograničenom odgovornošću kojeg je naziv "Hrvatske šume" d.o.o. Z..

K tome reći da se prije donošenja prvostupanjske presude već pojavio kao tuženik "Hrvatske šume" d.o.o. Uprava šuma Podružnica D. svojim podneskom kojim se očitovao na podnesak tužitelja, a i taj tuženik je izjavio žalbu protiv prvostupanjske presude u kojoj nije isticao da je pogrešna oznaka tuženika, odnosno da se kao tuženik ne može javljati JP "Hrvatske šume" p.o. Z. U. šuma D..

Ne stoji ni navod revizije da tuženika nije zastupala ovlaštena osoba, tj. da punomoćnik tuženika nije imao uredno izdanu i potpisanu punomoć po upravi društva, jer je punomoćnik tuženika diplomirana pravnica V. D.-Š. imala punomoć za zastupanje po upravitelju "Hrvatskih šuma" p.o. Z. U. šuma D. koje tvrtke je pravni slijednik tuženik. Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđenu:

- da je tuženik tužitelju izrekao disciplinsku mjeru prestanka radnog odnosa zbog tri povrede radne obveze i baš nesavjesnog i nemarnog rada u svezi s kategorizacijom, količinom i primanjem traktorskih vlaka tijekom rujna 1993. godine u Odjelu 67 GJ R. g., zatim zbog propuštanja izrade elaborata pripreme radova u Odjelu R. g. te zbog neopravdanog izostanka s posla 17. i 18. veljače 1994. godine

- da je tužitelj radio na radnom mjestu revirnika i bio zadužen za kategorizaciju traktorskih vlaka

- da je čl. 9. st. 2. Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti tuženika propisano da se disciplinska mjera prestanka radnog odnosa mogla izreći za teže povrede radne dužnosti koje su tužitelju stavljene na teret, osim za povredu radne dužnosti zbog izostanka s posla, pod uvjetom da je povredom uzrokovana ili mogla biti uzrokovana veća šteta ili da su povredom bili ugroženi zdravlje ili život radnika ili trećih osoba ili je bitno poremećen rad ili odnos prema radu ili je na drugi način bilo otežano poslovanje

- da se s obzirom na činjenični opis povrede radne obveze koja se tužitelju stavlja na teret i baš u svezi s kategorizacijom količinom i primanjem traktorskih vlaka ne može govoriti o mogućnosti nastanka veće štete, ovo jer je činjenični opis propusta tužitelja takav da je tužitelj prekategorizirao šumske traktorske vlake na način da je pogodovao izvođača radova, a takav opis povrede radne obveze ne može se podvesti pod mogućnost nastanka štete, već na nastanak štete što se tužitelju ne stavlja na teret

- da tuženik nije dokazao da bi tužitelj učinio težu povredu radne obveze neizrade elaborata pripreme radova u Odjelu GJ R. g., te ako bi i tu povredu učinio da tuženik nije dokazao tvrdnju da bi zbog te povrede došlo do poremećaja rada

- da povreda radne obveze neopravdanog izostanka s posla dva dana uzastopice nije teška povreda radne obveze zbog koje se može izreći disciplinska mjera prestanka radnog odnosa.

Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev na poništenje odluka tuženika i vraćanje tužitelja na rad (čl. 58. tada važećeg Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa – "Narodne novine" br. 34/91, 19/92 i 26/93 – dalje ZOPRO).

Naime, za teže povrede radnih obveza koje se tužitelju stavljaju na teret, a zbog kojih se može izreći mjera prestanka radnog odnosa, prema odredbi čl. 58. st. 3. ZOPRO općim aktom se propisuju uvjeti na koje se za te učinjene povrede izriče mjera prestanka radnog odnosa.

Općim aktom tuženika i baš odredbom čl. 9. st. 2. Pravilnika tuženika za težu povredu radne obveze neizvršavanja, nesavjesnog izvršavanja, nepravovremenog i nemarnog izvršavanja radnih obveza kao uvjet za izricanje disciplinske mjere prestanka radnog odnosa traži se uzrokovanje veće štete ili da je mogla biti uzrokovana veća šteta ili bitno poremećen rad te otežano poslovanje.

Kako je utvrđeno da tuženik nije dokazao mogućnost nastanka veće štete, a za povredu neizrade elaborata radova da ta povreda nije učinjena te da za povredu izostanka s posla dva dana uzastopice nije predviđena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa, pravilno je prihvaćen tužbeni zahtjev.

Navodi revizije svode se na pobijanje utvrđenog činjeničnog stanja te tvrdnju da je tuženiku veća šteta i nastala u svezi rada tužitelja na izradi traktorskih vlaka.

Sam tuženik je svoju odluku u svezi povrede radne obveze zbog nesavjesnog, aljkavog i nemarnog rada oko šumskih traktorskih vlaka preinačio tako da se tužitelju stavlja na teret mogućnost nastanka veće štete.

Prema tome, sudovi su trebali raspraviti je li postojala mogućnost nastanka veće štete što je i učinjeno te su dani razlozi zbog čega se ne prihvaća da je mogla nastati veća šteta.

Revizijom se inače ne može pobijati utvrđeno činjenično stanje, jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP, a u svezi s čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP - "Narodne novine" br. 117/03 – dalje: ZIDZPP/03).

Radi naprijed navedenog temeljem čl. 393. ZPP koji se primjenjuje temeljem čl. 284. st. 5. ZIDZPP/03 odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 3. lipnja 2004. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.