Rev-3871/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3871/1994-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad B. za Mjesni odbor H., kojeg zastupa Državni pravobranitelj u Bjelovaru, protiv tuženika M.D. iz H., . ., koga zastupa punomoćnik D.V., odvjetnik iz B., rješavajući reviziju tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 17. ožujka 1994. br. Gž-492/94, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 24. siječnja 1994. br. P-1172/92, u sjednici održanoj 9. travnja 1998.,

r i j e š i o j e :

Ukidaju se presude Županijskog suda u Bjelovaru od 17. ožujka 1994. br. Gž-492/94 i Općinskog suda u Bjelovaru od 24. siječnja 1994. br. P-1172/92 pa se predmet vraća Općinskom sudu u Bjelovaru na ponovno suđenje kojom prilikom valja odlučiti i o troškovima revizijskog postupka.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

"Tuženik M.D. iz H.. . je dužan tužitelju Grad B. za Mjesni odbor H. platiti protuvrijednost u HRD po srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske iznosa od 1.195 DEM u roku od 15 dana."

Drugostupanjskom presudom potvrđena je navedena presuda suda prvog stupnja.

Protiv te presude suda drugog stupnja izjavio je tuženik reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače odnosno ukinu.

Na reviziju nije odgovoreno niti se je nadležni državni odvjetnik o njoj izjasnio. Revizija je osnovana.

Tužitelj je u tužbi tvrdio da se tuženik obvezao ugovorom od 1. srpnja 1991. za ulični plinovod platiti dinarsku protuvrijednost iznosa od 2.500 DEM izračunatu po srednjem tečaju na dan uplate, da je tuženik dio tog iznosa uplatio te da još duguje iznos koji je predmet ove parnice. Nižestupanjski su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev.

Tijekom postupka tuženik je tvrdio, a to čini i u reviziji, da njegova obveza nije bila uplata protuvrijednosti iznosa od 2.500 DEM već 1.250 DEM, ali i kad bi njegova obveza glasila na dinarsku protuvrijednost iznosa od 2.500 DEM, da je on i taj iznos već uplatio.

Nižestupanjski su sudovi utvrdili i to svoje utvrđenje valjano obrazložili, da je tuženikova obveza glasila na dinarsku protuvrijednost iznosa od 2.500 DEM, pa revident glede toga, iako se poziva na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pobija činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova što ne može biti predmet razmatranja u ovom stadiju postupka (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - citirano: ZPP).

Opravdano, međutim, tuženik ističe u reviziji da su nižestupanjski sudovi bitno povrijedili odredbe parničnog postupka (čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP) kad se radi o tečaju po kojem je trebalo stranu valutu preračunati u domaću. Nižestupanjske presude zaista ne sadrže razloge o odlučnoj činjenici, a ta je, što se treba u smislu ugovora od 1. srpnja 1991. smatrati "srednjim tečajem na dan isplate". Drugostupanjski se sud poziva na neke isprave ne navodeći o kojima se ispravama radi te koji je njihov sadržaj te zaključuje da preračunavanje ne treba izvršiti prema tečaju na koji se poziva tuženik već po nekom drugom tečaju. Takva se presuda zaista ne može ispitati pa je stoga temeljem čl. 394. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

U nastavku suđenja treba otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

Odluka o troškovima revizijskog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 9. travnja 1998.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić v.r.