Rev-1696/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1696/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Damira Mratovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mldb. B. P. zastupanog po majci zakonskoj zastupnici B. D. iz S., koju zastupa B. P., odvjetnik u K., protiv tuženika C. o. d. d. Z., Filijala K., zastupanog po Š. S., odvjetniku u K. i osiguranja H. d. d., zastupanog po M. B., odvjetniku u Z., radi isplate osigurane svote, odlučujući o revizijama tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku od 23. ožujka 1998. godine broj Gž- 447/1997-3, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini od 28. studenog 1996. broj P-249/96-34, u sjednici održanoj dana 09. srpnja 2002. godine

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Nalaže se tuženoj C. d. d., filijala K. da isplati tužitelju B. mldb. P. protuvrijednost u kunama iznosa od 10.000,00 DEM na dan isplate te se nalaže tuženiku Osiguranje H. d. d. za osiguranje Z. da isplati mldb. tužitelju protuvrijednost u kunama iznosa od 14.079,00 DEM na dan isplate, sve zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koju plaća banka u mjestu ispunjenja na devizna sredstva po viđenju, računajući kamate na naprijed navedene iznose počev od 9. srpnja 1994. godine pa do konačne isplate, te se nalaže tuženima da tužitelju solidarno nadoknade parnični trošak u iznosu od 13.113,00 kuna, sve u roku od 15 dana."

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugog stupnja revizije su izjavili oba tuženika, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da nižestupanjske presude budu preinačene, tako da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti ili da presude budu ukinute i predmet vraćen na ponovno suđenje (revizija tuženika C. d. d.), odnosno da revizija bude prihvaćena i pobijana presuda ukinuta (tuženik osiguranje H.).

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizije nisu osnovane.

Jedino prijeporno pitanje u ovom sporu tiče se osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva kojim tužitelj zahtijeva isplatu osiguranih svota po osnovi ugovora o osobnom osiguranju radnika sklopljenih između Javnog poduzeća "Hrvatske šume" kao ugovaratelja osiguranja i tuženika kao osiguratelja, a obzirom na prigovor tuženika da je ostvaren razlog koji prema uvjetima osiguranja isključuje obveze osiguratelja, jer da je osigurana osoba smrtno stradala upravljajući traktorom bez vozačke dozvole.

Rečeni prigovor tuženika sudovi su ocijenili neosnovanim uz obrazloženje da se tuženici ne mogu pozivati na svoje uvjete osiguranja, jer da prednik tužitelja prilikom sklapanja ugovora o osiguranju nije bio upoznat sa uvjetima osiguranja, kao niti ostali radnici ugovaratelja osiguranja "Hrvatskih šuma", a da su osiguratelji bili dužni ugovaratelju predati veći broj općih uvjeta, kako bi svi djelatnici bili upoznati s uvjetima osiguranja.

Osim toga, obzirom na činjenicu da je pokojnik B.P., koji je smrtno stradao upravljajući traktorom 08. srpnja 1994. godine, posjedovao vozačku dozvolu kojoj je istekla važnost 01. rujna 1993. godine, prvostupanjski sud je prigovor tuženika ocijenio neosnovanim, pozivajući se na uvjete osiguranja od automobilske odgovornosti, koje je dana 03. ožujka 1994. donio Upravni odbor Hrvatskog ureda za osiguranje, čiji su članovi tuženici, kojima je u čl. 3. st. 1. toč. 2. određeno da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja ako vozilom upravlja osoba bez odgovarajuće vozačke dozvole u smislu čl. 83. st. 2. toč. 1. i 2. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj 9/94), te da će se smatrati da vozač ima potrebnu dozvolu za upravljanje vozilom ako upravlja vozilom u vrijeme za koje mu je vozačka dozvola privremeno oduzeta ili zadržana od nadležnih organa, kao i onda ako nije produžena po isteku roka valjanosti.

Predmetni ugovori o kolektivnom osiguranju radnika sklopljeni su između JP "Hrvatske šume" kao ugovaratelja osiguranja i tuženika kao osiguratelja. Radi se o ugovorima o osiguranju u korist trećeg, u kojima su ugovorne strane ugovaratelj osiguranja i osiguratelj, a ne i korisnik osiguranja.

Pri sklapanju ugovora uz opće uvjete koje određuje jedan ugovaratelj (čl. 142. Zakona o obveznim odnosima) ti uvjeti moraju biti poznati drugom ugovaratelju, a u protivnom ne obvezuju tu ugovornu stranu.

Sukladno tome, tuženici su bili dužni s uvjetima osiguranja upoznati samo "Hrvatske šume" kao ugovaratelja osiguranja i drugu ugovornu stranu, a ne i radnike kao korisnike osiguranja.

Stoga sudovi neosnovano smatraju da se tuženici ne mogu pozivati na odredbe svojih općih uvjeta iz razloga što s uvjetima nisu upoznati osigurani radnici.

Međutim, i pored takvog pogrešnog pravnog shvaćanja sudova, materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev prihvaćen, jer sporna ugovorna obveza tuženika postoji i uz primjenu odredaba općih uvjeta na koje se oni pozivaju, a kojima je određeno da su obveze osiguratelja isključene ako je nesretni slučaj nastao pri upravljanju motornim i drugim vozilima bez propisane službene isprave koja daje ovlaštenje vozaču za upravljanje i vožnju tom vrstom i tipom motornog i drugog vozila.

Naime, osigurani slučaj dogodio se nakon donošenja Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti, koji je donio Upravni odbor Hrvatskog ureda za osiguranje, kojima se u naprijed rečenom čl. 3. pobliže pojašnjava tko se u smislu propisa o osiguranju smatra osobom bez odgovarajuće vozačke dozvole, a prema toj definiciji pokojni B.P. se ne može smatrati takvom osobom, jer je utvrđeno da je on imao vozačku dozvolu koja nije produžena po isteku roka valjanosti i da za njezino produženje nisu postojale zapreke.

Istina, navedeni uvjeti tiču se osiguranja od automobilske odgovornosti, a u konkretnom slučaju se radi o osiguranju osoba. No, budući opći uvjeti tuženika za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja ne sadrže definiciju osobe koja upravlja motornim vozilom bez odgovarajuće vozačke dozvole, po shvaćanju ovog suda opravdano je u odnosu na navedeni pojam osobe bez vozačke dozvole odredbe tuženikovih Općih uvjeta za osiguranje osoba po analogiji tumačiti sukladno odredbi iz čl. 3. rečenih Zajedničkih uvjeta tuženika za osiguranje od automobilske odgovornosti.

Slijedom navedenog proizlazi da nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Nije ostvaren niti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer nižestupanjske presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati, pa ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP koja se ističe u reviziji tuženika osiguranja H., a ne postoji niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP koja se opisno ističe u reviziji tuženika C. d.d. tvrdnjom da drugostupanjski sud "nije ispitao presudu suda prvog stupnja u svim dijelovima u kojima se ona pobija žalbom tužene od 04. travnja 1997. godine". Također ne postoji niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju, sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Kako dakle revizijski razlozi nisu ostvareni, na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP, revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 09. srpnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v. r.