P-4142/2023-17 · Općinski građanski sud u Zagrebu

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. P-4142/2023-17

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja AZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Poličiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupane po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku iz OD Metelko, Knežević i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. srpnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 14. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se da je u Ugovoru o kreditu od 29. kolovoza 2007., broj ugovora 3210657818/07, zaključenom između tužitelja AZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao Kreditora:

- ništetna odredba čl. 2.1. u dijelu kojim je regulirano ''... promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. ....";

- ništetna odredba čl. 6. u dijelu kojim je regulirano "... u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja ....".

II Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da isplati tužitelju AZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.548,33 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 3,66 eur od 29. veljače 2008. pa do isplate,

- na iznos od 7,29 eur od 27. ožujka 2008. pa do isplate,

- na iznos od 2,20 eur od 30. travnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 2,20 eur od 1. svibnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 0,38 eur od 2. lipnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 2,19 eur od 2. listopada 2008. pa do isplate,

- na iznos od 16,20 eur od 31. listopada 2008. pa do isplate,

- na iznos od 6,31 eur od 1. prosinca 2008. pa do isplate,

- na iznos od 17,02 eur od 30. prosinca 2008. pa do isplate,

- na iznos od 20,81 eur od 2. veljače 2009. pa do isplate,

- na iznos od 22,14 eur od 5. ožujka 2009. pa do isplate,

- na iznos od 18,18 eur od 30. ožujka 2009. pa do isplate,

- na iznos od 19,61 eur od 1. travnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 19,31 eur od 4. svibnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 16,43 eur od 2. lipnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 15,54 eur od 8. srpnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 14,75 eur od 1. kolovoza 2009. pa do isplate,

- na iznos od 16,96 eur od 1. rujna 2009. pa do isplate,

- na iznos od 15,70 eur od 1. listopada 2009. pa do isplate,

- na iznos od 14,57 eur od 3. studeni 2009. pa do isplate,

- na iznos od 17,29 eur od 1. prosinca 2009. pa do isplate,

- na iznos od 19,95 eur od 1. siječnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 22,76 eur od 1. veljače 2010. pa do isplate,

- na iznos od 22,02 eur od 1. ožujka 2010. pa do isplate,

- na iznos od 25,55 eur od 30. travnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 25,39 eur od 25. svibnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 41,10 eur od 30. lipnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 33,41 eur od 9. kolovoza 2010. pa do isplate,

- na iznos od 33,41 eur od 9. kolovoza 2010. pa do isplate,

- na iznos od 49,00 eur od 2. rujna 2010. pa do isplate,

- na iznos od 37,94 eur od 3. studeni 2010. pa do isplate,

- na iznos od 37,94 eur od 3. studeni 2010. pa do isplate,

- na iznos od 50,16 eur od 6. prosinca 2010. pa do isplate,

- na iznos od 61,40 eur od 3. siječnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 53,07 eur od 4. veljače 2011. pa do isplate,

- na iznos od 56,70 eur od 3. ožujka 2011. pa do isplate,

- na iznos od 51,05 eur od 4. travnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 60,59 eur od 23. svibnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 68,14 eur od 1. lipnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 65,38 eur od 5. srpnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 86,95 eur od 1. kolovoza 2011. pa do isplate,

- na iznos od 80,89 eur od 1. rujna 2011. pa do isplate,

- na iznos od 72,54 eur od 5. listopada 2011. pa do isplate,

- na iznos od 71,20 eur od 2. studeni 2011. pa do isplate,

- na iznos od 72,08 eur od 29. prosinca 2011. pa do isplate,

- na iznos od 74,15 eur od 11. siječnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 76,67 eur od 13. veljače 2012. pa do isplate,

- na iznos od 76,83 eur od 7. ožujka 2012. pa do isplate,

- na iznos od 75,11 eur od 1. travnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 75,73 eur od 11. svibnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 77,54 eur od 5. lipnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 75,51 eur od 12. srpnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 76,01 eur od 8. kolovoza 2012. pa do isplate,

- na iznos od 73,44 eur od 7. rujna 2012. pa do isplate,

- na iznos od 71,33 eur od 3. listopada 2012. pa do isplate,

- na iznos od 75,72 eur od 9. studeni 2012. pa do isplate,

- na iznos od 75,25 eur od 11. prosinca 2012. pa do isplate,

- na iznos od 76,31 eur od 11. siječnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 72,33 eur od 12. veljače 2013. pa do isplate,

- na iznos od 71,94 eur od 14. ožujka 2013. pa do isplate,

- na iznos od 75,39 eur od 11. travnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 69,35 eur od 13. svibnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 69,51 eur od 12. lipnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 68,92 eur od 16. srpnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 69,54 eur od 9. kolovoza 2013. pa do isplate,

- na iznos od 70,52 eur od 12. rujna 2013. pa do isplate,

- na iznos od 73,13 eur od 11. listopada 2013. pa do isplate,

- na iznos od 73,70 eur od 11. studeni 2013. pa do isplate,

- na iznos od 75,18 eur od 10. prosinca 2013. pa do isplate,

- na iznos od 72,91 eur od 13. siječnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 75,74 eur od 12. veljače 2014. pa do isplate,

- na iznos od 77,27 eur od 11. ožujka 2014. pa do isplate,

- na iznos od 76,34 eur od 10. travnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 74,80 eur od 12. svibnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 74,57 eur od 12. lipnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 76,10 eur od 11. srpnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 77,96 eur od 12. kolovoza 2014. pa do isplate,

- na iznos od 1.706,17 eur od 26. kolovoza 2014. pa do isplate,

sve po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. srpnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 29.8.2007. sklopio sa tuženikom ugovor o kreditu kojim mu je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 24.168,69 CHF, uz rok otplate od 84 mjeseca. Kredit je ponuđen tužitelju kao kredit u "sigurnoj valuti", te tužitelj nije bio upozoren na rizike koji postoje u odnosu na njega kao potrošača, te mu nije objašnjen pojam promjenjive kamatne stope, kao ni valutne klauzule. Stoga tužitelj konačno specificiranim tužbenim zahtjevom (podnesak od 24.6.2025.) potražuje od tuženika utvrđenje ništetnosti dijela odredbi ugovora o kreditu, isplatu razlike preplaćenog iznosa s osnova valutne klauzule u iznosu od 5.548,33 EUR, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je prilikom sklapanja ugovora upozorio tužitelja na eventualne rizike promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a promjena kretanja tečaja CHF ni na koji način nije mogla biti predvidiva. Također, tuženik ističe i prigovor zastare.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja kao stranku, proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o., te izvršio uvid u ugovor o kreditu od 29.8.2007. (list 11-17 spisa), pregled promjena kamatnih stopa (list 18- 21 spisa), promet po kreditu (list 22-28,105-112 spisa), potvrdu Zagrebačke banke d.d. od 1.9.2014. (list 29 spisa), Opće uvjete tuženika 8list 68-73 spisa) i sudsku praksu (list 67 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22-dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Među strankama nije sporno postojanje ugovora o kreditu od 29.8.2007., a kojim je tužitelju kao korisniku kredita odobren kredit za kupnju vozila u iznosu od 24.168,69 CHF, kao i da je predmetni kredit u cijelosti otplaćen.

6. Međutim, sporan je osnov i visina zahtjeva, te prigovor zastare.

7. Iz ugovora o kreditu od 29.8.2007. (list 11-17 spisa) razvidno je da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 24.168,89 CHF u kunskoj protuvrijednosti, uz rok otplate od 84 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunato po srednjem tečaju HNB-a važećem za CHF na dan plaćanja i godišnju stopu ugovorne kamate od 5,20 %. Otplata kredita utvrđena je u mjesečnim anuitetima od po 286,62 CHF.

8. Tužitelj saslušan kao stranka u ovom postupku u bitnom istaknuo je da je kredit podignuo radi kupnje osobnog vozila marke Renault Clio, da je vozilo i kupio, kredit otplatio, a vozilo u međuvremenu prodao. Vozilo je koristio isključivo za svoje osobne potrebe, za nikakav obrt ili sl. Ugovor o kreditu bio je tipski ugovor, unaprijed pripremljen, te on u svakom slučaju nije mogao utjecati na pojedine odredbe ugovora. Kredit je podignuo kod tuženika, jer je predmetna autokuća bila vezana za ovu banku, a ponuđen mu je isključivo ovaj kredit u ''švicarcima''. Točno je da mu je za vrijeme otplate kredita rata kredita rasla. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja, jer je životan i logičan.

9. Nije sporno da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine" br. 96/03), a koji zakon je specijalni propis na području zaštite potrošača na temelju koje je trgovac ovlašten jednostrano izmijeniti ugovornu odredbu, ako za to ima valjani razlog naveden u ugovoru. Konkretno, radi se o odredbi čl. 81. citiranog Zakona u kojoj se navodi kako se nepoštenom odredbom smatra odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 14. srpnja 2013. utvrdila je nepoštenim i ništetnim odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH pod br. Rev-2221/18 od 3.rujna 2019., a kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, pa je tako Vrhovni sud RH ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak. Naime, u presudi Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik "valute utočišta" koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Zbog toga prosječnom potrošaču odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan tako da zna da glavnica kredita kojeg otplaćuje ovisi o tečaju švicarskog franka u odnosu na kunu, nisu razumljive; te da je logično da su potrošači, polazeći od načela povjerenja prema bankama, na temelju niže stope ugovorne kamate u slučaju ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima procijenili da će njihova obveza vraćanja (čija visina ovisi, osim o kamatama, i o tečaju valute) dobivenog iznosa u kunama (koji je određen u trenutku sklapanja ugovora) biti najlakše ostvariva i njima najisplativija sklapanjem ugovora s valutnom klauzulom uz koju je vezana najniža ugovorna kamata. Objavljivanjem niske kamatne stope za kredit u švicarskim francima i istovremenim propuštanjem davanja informacije o rizičnosti kredita u švicarskim francima banke su, suprotno načelu savjesnosti i poštenja navodile potrošače na sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima.

11. Iz odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. razvidno je da je mišljenje Vrhovnog suda RH da prema odredbi čl. 502.a st.1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom, zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava, dok je čl. 502.c. ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, odnosno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz takve presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ZPP-a. U tom dakle slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Navedeno proizlazi i iz čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13), odnosno čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15), a kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite. Tužitelj je dakle, kao fizička osoba sklopio ugovor o kreditu radi kupnje vozila, te je isti potrošač. Također, obzirom na naprijed navedeno u ovoj parnici nije bilo potrebno izvođenje nikakvih personalnih dokaza u smislu saslušanja sudionika kreditnog odnosa, službenika banke, javnih bilježnika i sl.

12. Cijeneći sve naprijed navedeno mišljenje je suda da je u postupku utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača, tj. korisnika kredita, jer je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu kako o promjenjivoj kamatnoj stopi, tako i o valutnoj klauzuli, a takve odredbe su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Naime, tuženik suprotno sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a tijekom postupka niti nije dokazao.

13. Stoga je tuženik je dužan vratiti vrijednost više plaćenih anuiteta, budući je iste stekao bez osnove. Sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11-dalje ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3. istog članka).

14. Stoga je pravni osnov utvrđen u cijelosti.

15. Radi utvrđenja preplate u tečaju u svakom plaćenom anuitetu u odnosu na tečaj CHF u vrijeme isplate kredita prema dokumentaciji u spisu u postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. Zagreb, a čiji nalaz i mišljenje od 16.1.2025. sud u cijelosti prihvaća, jer je stručan i objektivan, a niti stranke na isti nisu imale primjedbi, odnosno tuženik nije imao prigovora na matematički izračun vještaka.

16. Iz nalaza financijskog vještaka proizlazi da je iznos kredita kunska protuvrijednost od 24.168,69 CHF, kamatna stopa od 5,20 % godišnje, promjenjiva, te rok otplate od 84 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti od 286,62 CHF i jednom posljednjem anuitetu koji predstavlja ostatak vrijednosti u kunskoj protuvrijednosti od 5.786,89 CHF. Sveukupni iznos kredita prema obračunu tuženika iznosi 32.034,31 CHF, od čega je otplata glavnice 24.168,69 CHF i kamata 7.865,62 CHF.

17. Mišljenje je vještaka da ukupna razlika s osnova valutne klauzule između anuiteta prema obračunu banke po srednjem tečaju HNB -a važećem na dan plaćanja u odnosu na anuiteta prema obračunu banke po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos, iznosi 41.803,77 kn, odnosno 5.548,33 EUR.

18. Tužitelj je podneskom od 24.6.2025. specificirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu vještaka. Sud je temeljem odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a dopustio preinaku tužbe iz razloga što tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a i u situaciji kada tuženik ne pristaje na preinaku tužbe, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

19. Također, prigovor tuženika glede zastare je neosnovan, jer je odlukom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno odlučeno da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna. Stoga se primjenjuje novi zastarni rok od 5 godina počevši od 15. lipnja 2018. do 15. lipnja 2023. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena sudu 24. svibnja 2023., ista je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 371. ZOO-a. Osim toga i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH sa sjednice Odjela od 30. siječnja 2020. zauzet je stav da kod restitucijskih zahtjeva zastarni rok počinje teći tek od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Navedeno vrijedi i u odnosu na preinačenu tužbu, jer je tužitelj tek nalazom financijskog vještaka saznao koliko točno iznosi njegova tražbina.

20. Stoga je sud sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a po osnovu stjecanja bez osnove dosudio tužitelju utvrđenu razliku od 5.548,33 EUR, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' br. 57/22), 1 EUR = 7,53450 kn.

21. Također, obzirom na nesporno utvrđenu promjenjivu kamatnu stopu i promjenu tečaja CHF nakon sklapanja predmetnog ugovora o kreditu odredbe iz ugovora o kreditu su u tom dijelu ništetne, a sve sukladno odredbi čl. 269. i 270. st. 1. ZOO-a, jer u konkretnom slučaju činidba nije bila određena, odnosno odrediva, pa je stoga ugovor u tom dijelu ništetan, a zbog čega je sud odlučio kao u st. I i II izreke presude.

22. Na dosuđeni iznos od 5.548,33 EUR tužitelju je sukladno odredbi čl. 1115. ZOO- a priznata zakonska zatezna kamata od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa anuiteta pa do isplate, kao što je to utvrdio financijski vještak u svom nalazu, a kao što je preciznije određeno u izreci presude.

23. Kamatna stopa određena je po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 2. Zakona o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 156/22), a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama ZOO-a (''Narodne novine'' br. 155/23).

24. Slijedom naprijed navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.

25. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj OT. Tako su tužitelju priznati troškovi sastava tužbe, sastava 2 podneska od 28.10.2024. i 24.6.2025. i pristupa na 2 ročišta od 7.11.2024. i 3.7.2025. od po 200,00 EUR, ili ukupno 1.000,00 EUR. Također, tužitelju je priznat i trošak predujma za financijsko vještačenje od 250,00 EUR, sveukupno 1.250,00 EUR.

26. Tužitelj je sukladno odredbi čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' br. 118/18, 51/23) oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu.

U Zagrebu, 14 srpnja 2025.

S U D A C:

Andrea Krstanović Čada

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.

dna: punomoćniku tužitelja

punomoćniku tuženika