Rev-1738/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1738/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sucu Draganu Katiću, u pravnoj stvari I-tužiteljice M. N. J. pok. I. iz M., ... i II-tužitelja G. J. iz M., ..., oboje zastupani po punomoćnici B. S. R., odvjetnici u D., protiv tuženika D. J. pok. I. iz D., zastupanog po punomoćnicima S. J., V. M., G. L. i N. Đ., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva J., M. i L., j.t.d. iz D., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Požegi broj Gž-887/09-2 od 28. travnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-760/08 od 25. ožujka 2009., dana 29. listopada 2012.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Požegi broj Gž-887/09-2 od 28. travnja 2010. odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P- 760/08 od 25. ožujka 2009.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz članka 382. stavak 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - pročišćeni tekst, u nastavku: ZPP) predloživši prihvaćanje revizije i preinačenje pobijane presude na način da se u cijelosti prihvati njegova žalba ili podredno ukidanje iste te vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Podnoseći reviziju tuženik navodi da vrijednost predmeta spora (dio stana) prelazi 100.000,00 kn te da je time u ovom predmetu dozvoljena (redovna) revizija iz članka 382. stavak 1. ZPP-a, podredno s obzirom da je u tužbi naznačena vrijednost predmeta spora od 10.000,00 kn izjavljuje i reviziju iz članka 382. stavak 2. ZPP-a.

Prema članku 382. stavak 1. ZPP, koji se u ovom predmetu primjenjuje na osnovi odredbe iz članka 53. stavak 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ broj 57/11), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna, ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovoga Zakona.

U konkretnom se slučaju radi o tužbi na utvrđenje bračne stečevine i ostavinske imovine pok. V. J. s zahtjevom za upis suvlasničkih prava na stanu površine 59,88 m u k.o. G. pa kako je vrijednost predmeta spora u tužbi označena s iznosom od 10.001,00 kn to revizija iz članka 382. stavak 1. toč. 1. ZPP-a nije dopuštena.

Revizija nije dopuštena niti na temelju odredbe iz članka 382. stavak 1. toč. 2. i 3. ZPP jer se ne radi o sporu kojeg je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, a niti je drugostupanjski sud preinačio presudu suda prvog stupnja koristeći se ovlaštenjima iz članka 373.a i 373.b ZPP.

Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi članka 382. stavak 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Međutim, da bi tzv. „izvanredna“ revizija iz članka 382. stavak 2. ZPP-a bila dopuštena u njoj kumulativno mora biti određeno naznačeno pravno pitanje o rješenju kojeg ovisi odluka o sporu te navedeni razlozi zbog kojih je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (st. 3. čl. 382. ZPP).

U podnesenoj reviziji određeno su naznačena tri materijalnopravna i dva postupovnopravna pitanja, međutim, protivno odredbama članka 382. stavak 2. i 3. ZPP-a u reviziji nisu izloženi razlozi zbog kojih revident smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Revident samo tvrdi da je u odnosu na sva postavljena pitanja za očekivati da bi drugostupanjski sudovi u praksi mogli imati različita shvaćanja zbog različitog tumačenja zakonskih odredbi, odnosno da izneseni stavovi mogu izazvati različitu sudsku praksu te da postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

Na takav način revident iznosi vlastito mišljenje i u sadržaju revizije se uopćeno poziva na sadržaj pravne norme iz članka 382. stavak 2. točka 1.-3. ZPP-a, međutim, bez da je naveo bilo kakve opravdane razloge u čemu bi se zapravo ogledala različitost pravnih shvaćanja između pobijane presude i bilo koje presude nekog drugog drugostupanjskog suda, odnosno zašto bi se konkretno moglo očekivati različito tumačenje (i različita sudska praksa) inače jasnih zakonskih odredbi Zakona o nasljeđivanju i ZPP-a. Uostalom, takve tvrdnje revidenta, same za sebe, još ne znače da drugostupanjski sudovi u ovakvim predmetima doista imaju različitu praksu ili da se to može očekivati.

Nižestupanjski su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev utvrđujući da je vlasništvo spornog stana stečeno za vrijeme trajanja braka između roditelja stranaka budući su oni bili sunositelji stanarskog prava slijedom čega su stekli pravo na otkup tog stana koji je i otkupljen za vrijeme trajanja braka ... Odgovarajući na odlučne žalbene navode tuženika drugostupanjski sud utvrđuje da je tuženik tijekom postupka isticao kako je on ocu stranaka dao novac za otkup stana pa da mu je zbog toga otac darovao sporni stan, međutim, drugostupanjski sud utvrđuje da se ta činjenica može odnositi samo na 1/2 dijela suvlasništva oca stranaka s kojom je otac mogao raspolagati, ali ne i dijelom koji je bračna stečevina majke stranaka.

Revident se u sadržaju revizije poziva i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/2686/2005 od 5. ožujka 2008. ističući da je pobijanom presudom zauzet stav suprotan shvaćanju iz te odluke (pritom ne navodi da bi o postavljenim pitanjima revizijski sud već zauzeo određeno pravno shvaćanje te da li se pobijana drugostupanjska odluka temelji na tom shvaćanju).

Slijedom navedenog, u podnesenoj su reviziji izostali određeni razlozi o tome zbog čega revident smatra da bi u parnicama s ovakvim predmetom spora trebalo preispitati dosadašnju sudsku praksu u odnosu na postavljena pravna pitanja, to tim više jer se naznačena odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske odnosi na bitno drugačiju činjeničnu i pravnu situaciju od one koja je utvrđena u predmetnom postupku.

Prema tome, sadržaj tužiteljeve revizije ne ispunjava ni postupovnopravne pretpostavke o kojima ovisi dopuštenost izvanredne revizije propisane člankom 382. stavak 2. i 3. ZPP.

Iz tog je razloga revizija tuženika nedopuštena slijedom čega je, primjenom odredbe iz članka 392. stavak 1. ZPP-a, valjalo riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 29. listopada 2012.

Sudac:

Dragan Katić, v.r.