Revr-170/2008 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 170/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Crnića, kao predsjednika vijeća, Ljubice Munić, mr. sc. Lucije Čimić, Ivke Zlokić i Gordane Matasić Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. Č. iz V. G., koga zastupaju punomoćnici Đ. S. i G. A., dipl. iur. SSSH, Zagreb, Trg kralja Krešimira IV br. 2., protiv tuženika K. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžr-1262/07-2 od 24. srpnja 2007., kojom se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Pr-1565/06-81 od 5. travnja 2007., u sjednici održanoj 23. travnja 2008.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je nedopušten otkaz ugovora o radu, kojeg je tuženik dao tužitelju Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 22. srpnja 1999., te na utvrđenje da tužitelju nije prestao radni odnos dana 23. srpnja 1999., pa se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na posao u roku 8 dana.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj koji kao revizijski razlog navodi pogrešnu primjenu materijalnog prava. Tužitelj predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i pobijanu presudu preinači tako da tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti odnosno podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Tuženik u odgovoru na reviziju tužitelja pobija navode revizije. Predlaže da je se odbije kao neosnovnu i tužitelju naloži da tuženiku naknadi trošak odgovora na reviziju.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu tuženika od 22. srpnja 1999. te vraćanje tužitelja na rad i priznanje svih prava po osnovu rada.

Revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392. a Zakona o parničnom postupku - “Narodne novine”, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03. – dalje: ZPP).

U revizijskom stadiju postupka sporno je, je li tužitelj počinio težu povredu radne obveze koja mu se stavlja na teret, te slijedom toga je li bilo mjesta donošenju odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 22. srpnja 1999.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je 9. srpnja 1999. tužitelj zajedno s radnikom D. S. – vozačem auto cisterne pretakao lož ulje iz rezervoara u kotlovnici izolacijskih traka, a zatim u spremnik goriva auto cisterne kojom je dovezen bitumen,

- da je tužitelj pretakanje lož ulja obavljao isključivo na svoju ruku, bez posebnog ovlaštenja, ne poštujući pravila protupožarne zaštite,

- da se prva benzinska crpka nalazila na udaljenosti 150 do 200 metara od kruga tuženika,

- da je tužitelj u cilju opravdanja svojih postupaka, nakon što je zatečen u pretakanju lož ulja, upisao pozajmicu za navedeno lož ulje u knjigu primopredaje,

- da je vozač auto cisterne D. S. istog dana obavijestio direktora o navedenom događaju,

- te da vrijednost otuđene – imovine iznosi 200,00 kn.

Iz tih utvrđenja pravilno su sudovi nižeg stupanja ocijenili da je tužitelj pretakao lož ulje iz rezervoara u kotlovnici izolacijskih traka u plastične kutije, a zatim u spremnik goriva autocisterne u namjeri otuđenja, a ne posudbe lož ulja kao imovine tuženika, čime je počinio težu povredu radne obveze koja opravdava izvanredno otkazivanje ugovora o radu u smislu odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o radu (“Narodne novine”, broj 38/95., 17/01., 82/01., 114/03., 142/03., 30/04. i 137/04. – dalje: ZR).

Budući je tužitelj navedenom radnjom počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, to je pravilna daljnja ocjena sudova nižeg stupanja, da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Stoga su neosnovani navodi revizije da nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 107. st. 1. ZR za donošenje odluke tuženika o izvanrednom prestanku radnog odnosa tužitelju.

Odbijanjem tužbenog zahtjeva sudovi nižeg stupnja pravilno su primijenili materijalno pravo.

Ne postoji, dakle, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 385. st.

1. toč. 3. ZPP, kako to smatra revident.

Na temelju čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Tuženiku nije priznat trošak za sastav odgovora na reviziju, jer isti nije bio potreban za dovršenje revizijskog postupka (čl. 155. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 23. travnja 2008.

Predsjednik vijeća:

Ivica Crnić, v.r.