I Kž-220/2019-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 220/2019-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Damire Delost kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika I. B., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98 – ispravak, 50/00 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 129/00 – dalje: KZ/97), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 11. ožujka 2019. br. Ik I-76/2019-10, u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2019.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba zatvorenika I. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Sisku je, na temelju čl. 59. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17 i 118/18 – dalje: KZ/11) u vezi s čl. 157. st. 1. i čl. 159.a toč. 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ br. 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03 - pročišćeni tekst, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 125/11 Kazneni zakona, 56/13 i 150/13 - dalje: ZIKZ), odbio prijedlog Kaznionice u G. za uvjetni otpust zatvorenika I. B. koji je podnesen po službenoj dužnosti u smislu čl. 158.a ZIKZ-a. Zatvorenik se nalazi na izdržavanju dugotrajne kazne zatvora u trajanju od 22 godine na koju je osuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu od 29. ožujka 2005. br. K- 100/02, preinačenom u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. studenog 2005. br. I Kž-612/05-6 koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. veljače 2006. br. III Kž 1/06-10, zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz čl. 91. toč. 1. KZ/97. Kazna zatvora mu ističe 10. travnja 2024.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, „povrede materijalnog prava i

I Kž 220/2019-4

povrede KZ i ZIKZ-a“, s prijedlogom preinačiti pobijano rješenje na način da se zatvoreniku odobri uvjetni otpust.

Spis je, sukladno čl. 44. st. 2. ZIKZ-a u vezi s čl. 495. i čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje: ZKP/08), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu zatvorenik kada u žalbi tvrdi da je o prijedlogu upravitelja Kaznionice u G. za uvjetni otpust, podnesenom po službenoj dužnosti 10. rujna 2018., raspravljeno s neprimjerenim i nepotrebnim odugovlačenjem tek na sjednici vijeća za uvjetni otpust 11. ožujka 2019., jer je prvostupanjski sud još 17. prosinca 2018. o tome donio rješenje pod br. Ik I-433/18-9 koje je, doduše, uslijed prihvaćanja žalbe zatvorenika, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2019. br. I Kž 29/2019-4, ukinuto i predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, zbog čega se odužilo odlučivanje u ovom postupku.

Nisu osnovani niti žalbeni navodi zatvorenika da se „informacije prerađuju i daju selektivno“ i da kao stranka nije ravnopravan u ovom postupku, jer je prvostupanjski sud na potpuno transparentan način zatvoreniku na sjednici vijeća za uvjetni otpust 11. ožujka 2019. predočio sadržaj obavijesti Probacijskog ureda S. u svezi zatraženog izvješća o postpenalnom prihvatu zatvorenika, u kojem se navodi da su službenici Probacijskog ureda pokušali stupiti u kontakt s bratom zatvorenika D. B., ali da su došli do saznanja da se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u T., slijedom čega nisu bili u mogućnosti izraditi izvješće o specifičnim okolnostima vezanim za njegov prihvat tijekom uvjetnog otpusta (stranica 61, 2. odlomak), te izvješće s mišljenjem Kaznionice u G., koje mu je, na njegovo traženje dostavljeno u Kaznionicu 23. listopada 2018., a iz kojeg proizlazi negativno mišljenje PNUSKOK-a o korištenju izvankaznioničkih pogodnosti.

Protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je, cijeneći sve razloge u smislu čl. 59. st. 2. KZ/11, s obzirom na pribavljena mišljenja pravilno utvrdio da je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne, imajući u vidu relativno velik ostatak neizdržanog dijela kazne, karakter počinjenog kaznenog djela te visoko sigurnosno rizičnu procjenu za korištenje izvankaznioničkih pogodnosti koje nema niti utvrđene. Kada se uz sve navedeno, sukladno odredbi čl. 59. st. 2. KZ/11, ima u vidu da zatvorenik poriče počinjenje kaznenog djela, a kaznu smatra nametnutom i za nju navodi da ju stoički trpi, koja se okolnost u ovakvim postupcima svakako ima cijeniti kao relevantna, očito je da navedene okolnosti u ukupnosti ukazuju da je zatvorenik nekritičan i da i dalje nije došlo do bitnih promjena u njegovim stavovima te da svrha kažnjavanja još nije ostvarena. Stoga je prvostupanjski sud s pravom odlučio odbiti prijedlog za uvjetni otpust podnesen po službenoj dužnosti.

Kraj takvog stanja stvari, postpenalni prihvat, narušeno zdravstveno stanje, obiteljske prilike, činjenica da je bez drugih postupaka u tijeku i kazni, visoke penološke ocjene i uredan tijek izvršavanja kazne, nemaju taj značaj koji im žalitelj pridaje i ne dovode niti u najmanjoj mjeri u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke.

I Kž 220/2019-4

Slijedom navedenog, kako žalba zatvorenika nije osnovana, a pri ispitivanju pobijanog rješenja, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 24. travnja 2019.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Damira Delost, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.