Gž-2269/2018-3 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj:Gž-2269/2018-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljanom od sudaca ovog suda Andree Boras- Ivanišević, kao predsjednice vijeća, Luke Grgata, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Borisa Mimice, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. F. iz S., zastupan po pun. M. R., odvjetniku u S., protiv tuženika S. P. H. (S.), zastupana po pun. S. B. D. odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu br. IIP-449/07, od 11. veljače 2008., a povodom rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-x-819/12-3 od 2. svibnja 2018, donijeto povodom revizije tužitelja, kojim rješenjem je ukinuta presuda Županijskog suda u Splitu broj: Gž-6552/08 od 27. kolovoza 2009., u sjednici vijeća održanoj dana 14. studenog 2018.

p r e s u d i o j e:

Uvažava se žalba tuženika kao osnovana, preinačava prvostupanjska presuda i odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Dužan je tuženik S. P. H. u roku od 15. dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 360.650,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. 03. 2002. pa do isplate.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 126.758,00 kuna.“

r i j e š i o j e:

Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 126.148,00 kuna.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 360.650,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama počev od 15. ožujka 2002. pa do isplate (točka I.), te da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 126.148,00 kuna (točka II).

Žali se tuženik pobijajući presudu iz svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 44/11. i 159/14 –dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu uvaži, pobijanu presudu preinači shodno navodima žalbe ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i donošenje nove odluke.

Tužitelj je dana 17. rujna 2008. podnio odgovor na žalbu tuženika predlažući da ovaj sud istu odbije kao neosnovanu.

Nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske, povodom revizije tuženika, rješenjem broj:

Rev-x-819/12-3 ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu broj: Gž-6552/08, i predmet vratio ovom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik je dana 9. listopada 2018. podnio dopunu odgovora na žalbu tuženika predlažući žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

Žalba tuženika je osnovana.

Predmet ovog spora je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženika da mu isplati navedeni iznos koja obveza, kako to tvrdi tužitelj, proizlazi iz zaključenog ugovora o prodaji nekretnine i to vile zv. V. F. u S., koju je tuženik prodao Bolnici S. iz S. za 3.000.000,00 DEM time da se dogovorena cijena ima isplatiti 1.000.000,00 DEM tuženiku a 2.000.000,00 DEM „ slijednicima pok. V. F., od koje cijene tužitelju, kao slijedniku pok. V. F., valja isplatiti 360.000,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Među strankama nije sporno da je tuženik zaključio ugovor o kupoprodaji V. F. u S. sa bolnicom „S.“, koja kuća je nekada bila vlasništvo tužiteljeva prednika pok. V. F. Nije sporno da tuženik nije u potpunosti isplatio svu ugovorenu cijenu slijednicima pok. V. F.

Sporno je medu strankama je li tuženik dužan izvršiti isplatu.

Prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka donio presudu pod br. IIP-321/02 od 25. svibnja 2005. kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tada označene tuženike pod 1. S. P. H. i 2. Bolnice S. iz S. tako da su solidarno dužni tužitelju isplatiti iznos od 360.650,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.

Međutim, na žalbu tada označenih tuženika ovaj drugostupanjski sud je rješenjem br. Gž- 4787/05 od 14.prosinca 2006. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

U nastavku postupka, na ročištu od 11. lipnja 2007., prvostupanjski sud donosi rješenje kojim se u odnosu na tuženika pod 2. S. razdvaja postupak, jer je protiv istog otvoren stečaj, te se postupak u odnosu na istog prekida.

Podneskom od 29. lipnja 2007. tužitelj uređuje tužbeni zahtjev tako da od tuženika S. P. potražuje da mu isplati iznos od 360.650,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 2002. pa do isplate, te da mu naknadi trošak postupka.

U tijeku postupka prvostupanjski sud je izvršio uvid u:

-Ugovor o prodaji nekretnina sklopljen dana 27. ožujka 1998. između S. P. H., kao prodavatelja i Klinike S. S., kao kupca, a predmet prodaje je kuća izgrađena na k.č. 8185/2, 818673, 8186/2 I 819173, k.o S. poznata pod nazivom V. F. –dalje: Ugovor;

- Sporazum nasljednika iza prednika F., od 30. listopada 1998., među kojima je naveden i D. F., o suvlasničkim dijelovima glede isplate cijene utvrđene u Ugovoru.: -dalje: Sporazum nasljednika;

-Sporazum od 24. rujna 1999. sklopljen između S. P. H., Klinike S. i K. B. Z. o načinu isplate ugovorene kupoprodajne cijene, a kojim je ugovoreno da će Klinika S. (kupac u Ugovoru) 1/3 cijene u iznosu od 1.000.000,00 DEM isplatiti S. P., a 2/3 cijene od 2.000.000,00 DEM isplatiti nasljednicima F., među kojima i D. F.: -dalje: Sporazum o isplati;

- da je Klinika S. izvršila uplatu nasljednicima pa taku i D. F. 19. studenog 1998. iznos 75.000,00 kuna, 21. studenog 1998. iznos 25.000,00 kuna, 2. prosinca 1998. iznos 25.000,00 kuna, 5. lipnja 2000. iznos 66.700,00 kuna i 8. lipnja 2000. iznos 31360,00 kuna ili 223.060,00 kuna, a ostalo za podmiriti 331.940,00 kuna (list 29 s prilozima).

Nakon tako provedenog postupka prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja te nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 360.650,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, držeći da je upravo tuženik taj koji navedeni iznos treba isplatiti tužitelju.

Stajalište prvostupanjskog suda ovaj drugostupanjski sud ne prihvaća.

U ovom slučaju Sporazumom o isplati Klinika S. prihvatila je obvezu da nasljednicima obitelji F., a prema Sporazumu nasljednika, isplati dio ugovorene cijene koji pripada nasljednicima obitelji F. Tužitelj D. F., kao i ostali nasljednici, prešutno su prihvatili Sporazum o isplati jer je D. F. i prije sklopljenog Sporazuma o isplati, a i nakon, Klinika S. isplatila dio ugovorene cijene.

Stoga se ovdje ispunjavaju pretpostave iz članka 446. stavak 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3794, 7/96, 91/96, 112/99. i 88/01), koji se na temelju članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08. i 125/11) primjenjuje na konkretan slučaj, jer je tužitelj, primajući isplate od S. pristao na Sporazum o isplati.

Između ostalog, uvidom u presudu Općinskog suda u Splitu brohj IIP-402/99 od 25. ožujka 2005. u kojoj je kao tužiteljica navedena V. F.-I. (sestra tužitelja D. F.), a kao tuženici pod 1. Klinika S. S. i pod 2. S. P. H. (list spisa 84 A).Tom presudom naloženo je tuženiku pod 1. da tužiteljici isplati iznos od 113.456,00 EUR-a protuvrijednost u kunama, dok je u odnosu na tuženika pod 2. S. odbijen tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 113.456,00 EUR-a protuvrijednost u kunama. Ovaj drugostupanjski sud presudom broj Gž-3510/05 od 18. siječnja 2007. potvrdio je prvostupanjsku presudu glede odluke kojom je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pod 2. S. P. (list 84 B spisa) uz obrazloženje da Sporazumom o isplati V. F. drugotuženik (S.) nije preuzeo obvezu da će nasljednici V. F.-I. isplatiti pripadajući dio prodajne cijene, već je tu obvezu preuzeo prvotuženik Klinika S. Dakle, radi se o istoj pravnoj i činjeničnoj osnovi kod zahtjeva V. F.-I. i u ovom postupku kod zahtjeva D. F.

Stoga, s obzirom na sve navedeno, ovaj drugostupanjski sud zauzeo je stajalište da tuženik S. prema tužitelju D. F., nije Sporazumom o isplati, a niti kojim drugim pravnim poslom, preuzeo obvezu prema tužitelju da mu, glede postignute kupoprodajne cijene Vile F. neposredno ili posredno isplati .

Dakle, prvostupanjski sud je, iz činjenica što ih je utvrdio, izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica i na tim činjenicama utemeljio presudu, pa je valjalo temeljem čl. 373. stavak točka 2. ZPP žalbu tuženika uvažiti, preinačiti prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbiti.

Temeljem članka 154. stavak 1. ZPP naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka jer tužitelj u ovoj parnici u odnosu na tuženika nije uspio. Visina troška pravilno je popisana od strane tuženika i to podneskom od 10. svinja 2005. za razdoblje do presude IIP- 321/02 u iznosu od 81.923,00 kuna, za daljnje razdoblje do 25. siječnja 2008. do ove pobijane presude iznos od 36.600,00 kuna, te trošak žalbe na ovu pobijanu presudu u iznosu od 6.100,00 kuna, što ukupno iznosi 126.148,00 kuna.

U Splitu 14. studenog 2018.

Predsjednica vijeća:

Andrea Boras Ivanišević, v. r.