I Kž-440/2010-11 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 440/10-11

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Marijana Svedrovića i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća te sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B. D. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama opt. B. D. M. i opt. Ž. M., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 18. veljače 2010., broj K-29/06, u sjednici održanoj dana 23. svibnja 2012., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića, opt. B. D. M. te branitelja opt. Ž. M., Ž. O., odvjetnika iz S.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se žalba opt. Ž. M., a povodom te žalbe i žalbe opt. B. D. M., i po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na ove optuženike i kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona, za koje su proglašeni krivima u točki 2. izreke prvostupanjske presude.

Uslijed gornje odluke, žalba opt. B. D. M., u odnosu na kazneno djelo iz točke 2. izreke prvostupanjske presude je bespredmetna.

II. Uslijed odluke pod I., preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na kaznenu sankciju i odluku o oduzimanju imovinske koristi, pa se opt. B. D. M., za kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona, a opt. Ž. M., za kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona u vezi čl. 37. Kaznenog zakona, za koje su oboje proglašeni krivima u točki 1. izreke prvostupanjske presude, na temelju istih zakonskih propisa izriču kazne zatvora i to opt. B. D. M. kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a opt. Ž. M. u trajanju od 6 (šest) mjeseci, time da se prema optuženima, na temelju čl. 67. Kaznenog zakona, primjenjuje uvjetna osuda i određuje im se da se izrečene kazne zatvora neće izvršiti ako okrivljeni u roku od 1 (jedne) godine ne počine novo kazneno djelo, dok se po čl. 82. st. 1. i 2. Kaznenog zakona u vezi čl. 464. st. 1. i čl. 466. kao i čl. 468. st. 1. i 2. ZKP/97 od opt. B. D. M. oduzima imovinska korist pribavljena kaznenim djelom pod točkom 1. izreke prvostupanjske presude u

I Kž 440/10-11

iznosu od 53.050,36 kn, dok se opt. Ž. M., po istim zakonskim propisima, oduzima imovinska korist pribavljena kaznenim djelom pod točkom 1. izreke prvostupanjske presude, u iznosu od 20.000,00 kn.

III. U ostalom dijelu žalbe opt. B. D. M. i opt. Ž. M. odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom proglašeni su krivima opt. B. D. M. i opt. Ž. M. i to: opt. B. D. M. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08, dalje u tekstu: KZ), a opt. Ž. M. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. KZ-a u vezi čl. 37. KZ-a, pobliže opisanih u točki 1. izreke pobijane presude, te opt. B. D. M. i opt. Ž. M., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. KZ-a, pobliže opisanih u točki 2. izreke pobijane presude, pa su ovim optuženima, na temelju istih zakonskih propisa, utvrđene kazne zatvora, i to: opt. B. D. M., po čl. 60. st. 1. KZ-a u vezi čl. 57. KZ-a, za kazneno djelo iz točke 1. izreke pobijane presude – kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a za kazneno djelo iz točke 2. izreke pobijane presude – kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, pa je prema opt. B. D. M., po čl. 67. KZ-a, primijenjena uvjetna osuda, a po čl. 60. st. 1. toč. 2. c) KZ-a izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, sa rokom kušnje u trajanju od 2 (dvije) godine, dok su opt. Ž. M. utvrđene kazne zatvora i to: za kazneno djelo iz točke 1. izreke pobijane presude – u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo iz točke 2. izreke pobijane presude – u trajanju od 6 (šest) mjeseci te joj je po čl. 67. KZ-a primijenjena uvjetna osuda, a po čl. 60. st. 1. i 2. a) KZ-a izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, sa rokom kušnje u trajanju od 1 (jedne) godine.

Po čl. 81. st. 1. i 2. KZ-a u svezi čl. 464. st. 1., čl. 466. i čl. 468. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, dalje u tekstu: ZKP/97) od opt. B. D. M. oduzeta je imovinska korist pribavljena kaznenim djelom, pod točkom 1. izreke pobijane presude, u iznosu od 53.050,36 kn i imovinska korist od 244.922,35 kn.

Po čl. 122. ZKP/97 opt. B. D. M. dužan je platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 2.000,00 kn.

Po čl. 82. st. 1. i 2. KZ-a u vezi čl. 464. st. 1., čl. 468. st. 1. i 2. ZKP/97 od opt. Ž. M. oduzeta je imovinska korist pribavljena kaznenim djelom pod točkom 1. izreke pobijane presude – u iznosu od 20.000,00 kn, a pod točkom 2. izreke pobijane presude, u iznosu od 100.000,00 kn.

Po čl. 122. ZKP/97 opt. Ž. M. dužna je platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.500,00 kn.

Protiv te presude žalbe su podnijeli: opt. B. D. M., po branitelju V. G., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenoj sankciji i odluke o oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom da

I Kž 440/10-11

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje; opt. Ž. M., po branitelju Ž. O., odvjetniku iz S., zbog svih osnova radi kojih se presuda može pobijati (čl. 366. ZKP/97), s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Sukladno odredbi čl. 371. st. 1. ZKP/97 spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je u podnesku od 21. srpnja 2010. godine, broj: KŽ-DO-986/10, očitovalo se o žalbama, te predložilo da se „povodom žalbe optuženih, a zbog povrede kaznenog zakona, preinači prvostupanjska presuda u odluci o oduzimanju imovinske koristi u odnosu na opt. Ž. M. i imovinska korist oduzme u jednakim dijelovima, a u ostalom dijelu da se žalbe optuženih odbiju kao neosnovane“.

O sjednici vijeća uredno su izviještene stranke, a sjednici drugostupanjskog vijeća prisustvovao je opt. B. D. M., branitelj opt. Ž. M., Ž. O., odvjetnik iz S., dok je u pogledu uredno obaviještene opt. Ž. M. i branitelja opt. B. D. M., V. G., odvjetnika iz S., postupljeno prema čl. 374. st. 4. ZKP/97, tj. drugostupanjska sjednica vijeća održana je u njihovoj odsutnosti, a drugostupanjskoj sjednici vijeća prisustvovao je zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorad Cuculić.

Žalba opt. Ž. M. u odnosu na točku 2. izreke prvostupanjske presude je osnovana, dok je žalba opt. B. D. M. u odnosu na istu točku bespredmetna, a u odnosu na točku 1. izreke prvostupanjske presude, žalbe opt. B. D. M. i opt. Ž. M. su neosnovane.

U ODNOSU NA RJEŠENJE

U odnosu na žalbu opt. Ž. M.

(točka 2. izreke prvostupanjske presude)

U pravu je opt. Ž. M. kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97, tj. jer je izreka proturječna sama sebi.

Naime, prvostupanjski sud, u činjeničnom supstratu izreke prvostupanjske presude, presudio je opt. B. D. M. i opt. Ž. M. „…da su u više navrata podigli različite iznose, podignuvši ukupni iznos od 343.000,00 kn, koji novac su zadržali za sebe…“, da bi u izreci prvostupanjske presude, po čl. 80. st. 1. i 2. KZ-a od opt. B. D. M. oduzeto na ime imovinske koristi iznos od 244.922,35 kn, a od opt. Ž. M. oduzeta je imovinska korist od 100.000,00 kn – koji iznos za oboje optuženih premašuje iznos imovinske koristi zbog kojeg su proglašeni krivima prvostupanjskom presudom.

Kako je visina ostvarene imovinske koristi bitno obilježje kaznenog djela iz st. 4. čl. 337. KZ-a ta okolnost mora se podudarati u izreci prvostupanjske presude (činjeničnom supstratu), ali i drugim dijelovima izreke prvostupanjske presude (odluci o oduzimanju imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom…), što u konkretnom slučaju nije ostvareno jer je od oboje optuženih oduzeto više od onoga zbog čega su optuženi proglašeni krivima.

I Kž 440/10-11

Takvim utvrđenjem prvostupanjski sud je ostvario navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97, zbog čega je taj dio prvostupanjske presude trebalo ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve već jednom izvedene dokaze, otkloniti će povredu na koju mu je ukazano u ovoj drugostupanjskoj odluci, a posebno će voditi računa o utvrđenju visine ostvarene imovinske koristi koju je ostvario svaki od optuženih, s time da će razlikovati štetu koja je ostvarena T. M. d.o.o. iz S. i protupravnu imovinsku korist koju su stekli optuženi za sebe, te će nakon toga, savjesnom ocjenom svih izvedenih dokaza utvrditi činjenično stanje na kojem će temeljiti novu odluku, a koju će valjano obrazložiti u smislu čl. 359. st. 7. ZKP/97.

Kako je pobijana presuda, u odnosu na točku 2. izreke prvostupanjske presude, ukinuta i u tom dijelu vraćena prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, žalba opt. B. D. M. zbog drugih osnova istaknutih u njegovoj žalbi, je bespredmetna.

Međutim, kako je prvostupanjska presuda ukinuta u odnosu na opt. B. D. M. i opt. Ž. M. u odnosu na kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. KZ-a, za koje su ovi optuženi proglašeni krivima u točki 2) izreke prvostupanjske presude, bilo je nužno preinačiti i odluku o oduzimanju imovinske koristi i ove optužene obvezati na plaćanje imovinske koristi samo u odnosu na imovinsku korist koju su ostvarili počinjenjem kaznenog djela iz točke 1. izreke prvostupanjske presude, a što je drugostupanjski sud i učinio.

U ODNOSU NA PRESUDU

U odnosu na žalbu opt. B. D. M.

(točka 1. izreke prvostupanjske presude)

Prije svega, nije u pravu opt. B. D. M. kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97 – „jer je nejasno kojom je radnjom opt. B. D. M. počinio kazneno djelo iz čl. 337. KZ-a“, a osim toga, „…u izreci prvostupanjske presude sud utvrđuje da su oboje optuženih iznos od 73.050,36 kn međusobno podijelili, a u obrazloženju prvostupanjske presude utvrđuje…da je opt. Ž. M. ostvarila imovinsku korist u iznosu od 73.050,36 kn“ (str. 9., odl. 4. prvostupanjske presude).

Prije svega, iz izreke prvostupanjske presude nedvojbeno proizlazi radnja počinjenja kaznenog djela iz čl. 337. KZ-a, kako to i utvrđuje prvostupanjski sud: „…opt. B. D. M., u svojstvu direktora T. M. d.o.o. iz S., a u dogovoru sa svojom kćerkom opt. Ž. M., zaključio je pet ugovora o cesiji, pa je temeljem tih ugovora o cesiji T. A. K. (kao cesus) umjesto na račun T. M. d.o.o. iz S., iznos od 193.050,36 kn uplatio na žiro račun opt. Ž. M., čime su oboje optuženih pribavili po osnovi više plaćenog iznosa imovinsku korist od 73.050,36 kn, koji iznos su međusobno podijelili…“ (iz točke 1. izreke prvostupanjske presude).

Isto tako, nije u pravu opt. B. D. M. kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud istovremeno utvrdio da je iznos od 73.050,36 kn podijeljen između oboje optuženih, a u

I Kž 440/10-11

obrazloženju prvostupanjske presude iznosi razloge o tome da je taj iznos imovinske koristi isključivo prisvojila za sebe opt. Ž. M..

Naime, opt. B. D. M. ne vodi računa o tome da je opt. Ž. M. kao cesionar ostvarila imovinsku korist od 73.050,36 kn, a koji iznos je, prema prethodnom dogovoru, podijelila sa opt. B. D. M. – i zato tu nikakvog nesuglasja nema. Prisvajanje novca od strane opt. Ž. M. samo prethodi podijeli tog istog novca sa opt. B. D. M. (str. 10., odl. 2. prvostupanjske presude).

Nije u pravu opt. B. D. M. kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP/97 – jer prvostupanjski sud „prema opt. B. D. M. nije primijenio načelo „in dubio pro reo“, a u pogledu okolnosti da se opt. B. D. M. „mogao“ teretiti samo zbog propusta vođenja poslovnih knjiga, a ne i ostvarenja kaznenog djela iz čl. 337. KZ-a“.

Takvi navodi opt. B. D. M., istaknuti u žalbi, nisu prihvatljivi za Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, jer je prvostupanjski sud iznio valjane razloge koji ukazuju na počinjenje kaznenog djela iz čl. 337. KZ-a, a ne „sâmo“ počinjenje financijskih prekršaja ne vođenja poslovnih knjiga.

Time što je prvostupanjski sud ocijenio da iz brutto bilance na dan 31. prosinca 2002. godine postoji obaveza T. M. d.o.o. iz S. da isplati netto plaću radnicima u ukupnom iznosu od 401.081,56 kn – time je prvostupanjski sud istovremeno pravilno zaključio da novac koji je prisvojen nije išao na podmirenje plaća radnicima – kako to u svojoj obrani ističe opt. B. D. M., zbog čega i činjenično stanje nije nepravilno utvrđeno kako to u žalbi navodi opt. B. D. M..

O imovinskoj koristi, te subjektivnom odnosu prema kaznenom djelu (u smislu ostvarenja kaznenog djela sa oblikom krivnje – namjere), prvostupanjski sud dao je valjane razloge, koje prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, te na te iste razloge upućuje opt. B. D. M..

Na žalbu opt. Ž. M.

Prije svega, nije u pravu opt. Ž. M. kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97 – jer da postoji proturječnost unutar izreke prvostupanjske presude, a koja proturječnost se sastoji u tome da je „iznos cesije različit od iznosa prisvojene imovinske koristi“.

Kao što je već ukazano u ovoj drugostupanjskoj odluci, ne radi se o nikakvoj proturječnosti jer šteta za T. (po bilo kojem osnovu) ne mora se podudarati sa visinom ostvarene imovinske koristi – kako je to već obrazloženo povodom žalbe opt. B. D. M..

Isto tako, navodi opt. Ž. M. o „nedostatku namjere“, o „nedostatku zajedničkog dogovora između optuženih…“ – nisu prihvatljivi za Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, jer je prvostupanjski sud dao dostatne razloge o ovim okolnostima koje se ističu u žalbi (str. 9-11. prvostupanjske presude), koje razloge prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, i na koje upućuje opt. Ž. M..

I Kž 440/10-11

Isto tako, nije u pravu opt. Ž. M. kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer da „nema dokaza da je opt. Ž. M. počinila kazneno djelo iz čl. 337. KZ-a u vezi čl. 37. KZ-a – jer da se radi o dužničko-vjerovničkom odnosu, a ne o ostvarenju kaznenog djela iz čl. 337. KZ-a“.

Takvi navodi opt. Ž. M. proturječe razlozima iznesenim u prvostupanjskoj presudi (a koji razlozi su utemeljeni na nalazu i mišljenju vještaka za knjigovodstvo i financije mr. Z. K.), koje razloge prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, te na iste razloge upućuje opt. Ž. M. (str. 9., odl. 4. prvostupanjske presude).

Kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ukinuo prvostupanjsku presudu u njenom osuđujućem dijelu (točka 2. izreke prvostupanjske presude) zbog toga je i preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kaznenoj sankciji (u odnosu na oboje optuženih) i izrekao im kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci (opt. B. D. M.) te u trajanju od 6 (šest) mjeseci (opt. Ž. M.), te prema istima primijenio uvjetnu osudu iz čl. 67. KZ-a, smatrajući da će se izrečenom kaznenom sankcijom, zbog ostvarenja kaznenog djela iz točke 1. izreke prvostupanjske presude, ostvariti svi opći ciljevi kažnjavanja propisani u zakonu.

Kako su razlozi žalbe opt. Ž. M. osnovani (u odnosu na točku 2. izreke prvostupanjske presude), dok su žalbe opt. B. D. M. i opt. Ž. M. (u odnosu na točku 1. izreke prvostupanjske presude) neosnovane, te kako ispitivanjem pobijane presude nisu pronađene druge povrede zakona i postupka (osim istaknutih u ovoj drugostupanjskoj odluci), to je na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. st. 1. ZKP/97, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 23. svibnja 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.