Revr-316/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 316/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Jasne Guštek, članice vijeća i Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja J. R. iz L., zastupanog po punomoćniku Z. Ž., odvjetniku u I., protiv tuženika „H. M. A.“ d.o.o. iz L., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva K., H. i V., odvjetnicima iz V., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1155/10-2 od 16. studenog 2010., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj P-980/10-8 od 12. srpnja 2010., u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2011.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 1155/10-2 od 16. studenog 2010. odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 1155/10-2 od 16. studenog 2010. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu i zahtjev za vraćanje na rad. Ujedno je naloženo tužitelju tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 2.460,00 kn.

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere.

Drugostupanjskim odlukama odbijene su žalbe tužitelja i potvrđene prvostupanjska presuda i rješenje.

Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje ili ukidanje pobijanih odluka.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija protiv presude je neosnovana, dok je revizija protiv rješenja nedopuštena.

Predmet spora je zahtjev za zaštitu prava radnika utvrđenjem nedopuštenosti izvanrednog otkaza i vraćanjem na rad.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

-da se tužitelj nalazio na bolovanju u razdoblju od 8. prosinca 2009. do 31. siječnja 2010., za koje razdoblje je tuženiku dostavio doznake;

-da tužitelj nije dolazio na posao tijekom cijele veljače 2010. niti je poslodavca obavijestio o razlozima izbivanja;

-da se dana 1. ožujka 2010. javio na posao, kojom prilikom je upozoren na potrebu dostave doznaka za bolovanje, kao i na potrebu pribavljanja uvjerenja o zdravstvenoj zaštiti, radi čega mu je po nadređenom predana uputnica za obavljanje pregleda radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti;

-da se nakon 1. ožujka 2010. tužitelj više nije pojavio na poslu;

-da je tuženik tužitelju, zbog neopravdanog izostanka s posla, dana 12. ožujka 2010. izvanredno otkazao ugovor o radu, pri čemu se savjetovao sa sindikalnim povjerenikom, ali tužitelju nije omogućio iznošenje obrane.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da je tuženik imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, kao i da su postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati da tužitelju omogući obranu, slijedom čega su tužbeni zahtjev kao neosnovan odbili.

Zakonitost nižestupanjskih presuda revident osporava iznoseći tvrdnje

-da njegov izostanak s posla nakon 1. ožujka 2010. nije bio neopravdan, jer po nadređenom nije bio pozvan doći na posao;

-da su onemogućavanjem obrane povrijeđena njegova zaštićena prava iz Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 17/01, 82/01, 114/03 i 137/04 - pročišćeni tekst - dalje: ZR).

Suprotno tvrdnji revidenta, pravilno su zaključili nižestupanjski sudovi da tužitelj nije dokazao opravdanost izostanka s posla u trajanju od sedam dana neprekidno u razdoblju od 2. do 8. ožujka 2010.

Temeljna obveza radnika u radnom odnosu je, u skladu s uputama poslodavca, osobno obavljati preuzeti posao (čl. 7. ZR). Da bi izvršavao tu svoju temeljnu obvezu radnik mora doći na posao na radno mjesto na koje je raspoređen i ne mora ga se, kako to neosnovano smatra revident, posebno pozivati. Tvrdnja revidenta da mu je poslodavac pojavljivanje na poslu uvjetovao donošenjem doznaka za bolovanje za mjesec veljaču 2010., kao i uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti, do kada da se nije morao pojavljivati na poslu, nije tijekom postupka dokazana.

Na utvrđeno činjenično stanje o neopravdanom izostanku tužitelja s posla u trajanju od sedam dana neprekidno, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 114. st. 1. ZR, kada su ocijenili da opisano postupanje tužitelja predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem ili radom radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (čl. 117. st. 2. ZR).

I prema ocjeni ovog suda pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili o postojanju takvih okolnosti. Naime, u situaciji kad je tužitelj već izostao s posla kroz cijelu veljaču 2010., te po nadređenom bio pozvan dostaviti doznake za bolovanje za taj mjesec, nakon čega ne donosi ni doznake ni uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti, već nastavno daljnjih osam dana ne dolazi na posao, nije bilo opravdano očekivati od tuženika da tužitelju omogućuje obranu.

Na utvrđeno činjenično stanje o neopravdanom izostanku s posla u trajanju od sedam dana i svim okolnostima slučaja, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 114. i 117. st. 2. ZR, kada su otkaz ocijenili dopuštenim.

Prema odredbi čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Pazeći po službenoj dužnosti ovaj sud nije našao da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno, niti je našao postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Slijedom iznesenog, temeljem čl. 393. ZPP, reviziju tužitelja protiv presude je valjalo kao neosnovanu odbiti.

Odredbom čl. 12. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 173/03, 151/04, 88/05 121/05 i 67/08 - dalje: OZ) u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

Podnoseći reviziju protiv drugostupanjskog rješenja, kao rješenja iz postupka osiguranja, tužitelj navodi da je podnosi temeljem čl. 382. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu ju podnijeti protiv drugostupanjske presude po čl. 382. st. 2. ZPP ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema st. 3. tog članka u takvoj reviziji stranaka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Navedeni uvjeti iz čl. 382. st. 3. ZPP moraju biti ispunjeni kumulativno. Tužitelj u reviziji određeno ne navodi individualizirano pravno pitanje o rješenju kojeg ovisi odluka u ovom predmetu, niti navodi jedan od razloga zbog kojih bi, prema njegovom mišljenju, to pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a što je bio dužan navesti prema izričitoj zakonskoj odredbi iz čl. 382. st. 3. ZPP.

Stoga sadržaj te revizije ne ispunjava minimum uvjeta propisanih čl. 382. st. 2. i 3.

ZPP za dopuštenost izvanredne revizije.

Obzirom na izneseno, revizija tužitelja protiv drugostupanjskog rješenja nije dopuštena (čl. 386. ZPP) pa ju je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo odbaciti.

U Zagrebu, 6. srpnja 2011.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.