Rev-717/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-717/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa kao predsjednika vijeća, te Ivke Zlokić, Veseljka Šeparovića, Ilije Čuljata i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik A. J., odvjetnik iz Z., protiv tužene C. o. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja na presudu Županijskog suda u Gradu Zagrebu br. Gž- 1181/95 od 28. studenog 1995. godine, kojom je po žalbi stranaka preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-3370/94 od 21. studenoga 1994. godine, u sjednici održanoj dana 26. siječnja 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja se kao neosnovana odbija.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Tuženica C. osiguranje d.d. dužna je tužitelju D.P. isplatiti iznos od 12.000,00 kn, sa zateznom kamatom koja teče od 21. studenoga 1994. godine pa do isplate, po stopi određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.434,80 kn sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 10.000,00 kn, te zahtjevom za isplatu zatezne kamate na parnični trošak."

Drugostupanjski sud je o žalbama stranaka presudio:

"I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu od 21. studenoga 1994. godine br. Pn-3370/94 u dijelu pod toč. II. izreke.

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete preko iznosa od 4.000,00 kn do iznosa od 12.000,00 kn (za iznos od 8.000,00 kn) kao i u dijelu odluke o trošku i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 8.000,00 kn kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 780,50 kn.

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova žalbe."

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj pa ju pobija u dijelu za koji je odbijen s njegovim tužbenim traženjem zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da pobijana presuda bude preinačena, tako da bude udovoljeno njegovom tužbenom zahtjevu u cijelosti s dosudom parničnog troška.

Na reviziju nije odgovoreno.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio, da nije počinjena bitna povreda Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje: ZPP-a) na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Na ostale bitne povrede ZPP-a iz čl. 354. st. 2. revizijski sud pazi samo ukoliko revident na iste ukazuje. Međutim revident ne ukazuje niti na jednu od bitnih povreda ZPP-a iz čl. 354. st. 2. koje bi počinili nižestupanjski sudovi. Navedeno znači da nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba ZPP-a.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U ovoj fazi postupka je sporna visina nematerijalne štete što ju potražuje tužitelj za pretrpljene bolove i strah zbog zadobivenih povreda u prometnoj nezgodi od 17. ožujka 1994. godine.

Prvostupanjski sud je utvrdio, koja utvrđenja je prihvatio i drugostupanjski sud i to da je tužitelj kada je imao 27 godina u prometnoj nezgodi zadobio ozljede u vidu natučenje desnog sljepoočnog područja glave i oguljotinu lijevog koljena, zbog kojih je trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od jedan dan, srednjeg intenziteta u trajanju od jedan do dva dana te lakog intenziteta u trajanju od 10 dana. Od istih je trpio strah i to primarni jačeg intenziteta i kratkog trajanja, potom sekundarni strah, koji je bio jačeg intenziteta u trajanju od jedan dan, nakon toga se strah postepeno smanjivao i nakon 8-10 dana sasvim nestao. S obzirom na navedena utvrđenja i po stajalištu ovog suda, sud drugog stupnja nije primijenio materijalno pravo na štetu tužitelja kad mu je imajući u vidu odlučne činjenice po čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO) dosudio u ime satisfacije za pretrpljene bolove 2.000,00 kn i u ime satisfakcije za pretrpljeni strah iznos od 2.000,00 kn.

Nižestupanjski sud je pri određivanju visine satisfakcije za pretrpljene bolove kao i satisfakcije za pretrpljeni strah imao u vidu dob tužitelja - 27 godina, a posebno je cijenio okolnosti slučaja, a naročito jačinu i trajanje bolova i straha što ih je trpio tužitelj, pa se utoliko istaknuti revizijski razlog da visina dosuđene naknade za iste nije sukladno s odredbom čl. 200. ZOO-a ukazuje neosnovanim.

Revident ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Međutim, iz odredbe čl. 385. st. 3. ZPP-a proizlazi da se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Zbog iznijetih razloga revizija se ne pokazuje osnovanom, pa je istu valjalo odbiti i presuditi kao u izreci (čl. 393. ZPP-a).

U Zagrebu, 26. siječnja 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas v.r.