Rev-x-157/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 157/13-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Nenada Perina člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice S. J., drugotužitelja J. J. i trećetužiteljice D. M., svi zastupani po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima u Z., protiv prvotuženika „E. - S.“ d.d. Z., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva B. i P. u Zadru i drugotuženika „L.“ d.o.o. Z., kojeg zastupa punomoćnik A. S. Z., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji prvotuženika i o reviziji drugotuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2069/11-3 od 3. travnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1944/00 od 1. ožujka 2011. u dijelu pod toč. I. i toč. III. izreke, u sjednici održanoj 3. travnja 2013.,

r i j e š i o j e:

Odbacuju se revizija prvotuženika i revizija drugotuženika kao nedopuštene.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

„I. Nalaže se tuženicima ad/1 i ad/2 da tužiteljima ad/1, ad/2 i ad/3 na ime naknade nematerijalne štete s osnova duševnih boli zbog smrti bliske osobe - supruga, odnosno oca pok. G. J. isplate svakome tužitelju iznos od 220.000,00 kuna, s zateznom kamatom od dana presuđenja - 01. ožujka 2011. godine pa do isplate i to po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu za više zatraženi iznos, a preko dosuđenog, odbija se kao neosnovan:

- tužbeni zahtjev tužitelja ad/1-ad/3 u dijelu u kojem se potražuje naknada nematerijalne štete s osnova pretrpljenih duševnih boli zbog smrti bliske osobe u ukupnom iznosu od 330.000,00 kuna, dakle za svakog tužitelja u iznosu od po 110.000,00 kuna, s zateznom kamatom,

- tužbeni zahtjev tužitelja ad/1-ad/3 u dijelu u kojem se na dosuđeni iznos naknade nematerijalne štete potražuje zakonska zatezna kamata za razdoblje od 16. lipnja 1987. godine pa do 01. ožujka 2011. godine,

- tužbeni zahtjev tužitelja ad/1 u dijelu u kojem se na ime naknade materijalne štete potražuje ukupno iznos od 17,00 kuna, i to s osnova troškova podizanja nadgrobnog spomenika iznos od 15,00 kuna (15.000 HRD-a), a s osnova troškova crnine iznos od 2,00 kune (2.000 HRD-a), s zateznom kamatom,

- tužbeni zahtjev tužitelja ad/2 i ad/3 u dijelu u kojem se na ime naknade materijalne štete s osnova izgubljenog uzdržavanja i to za tužitelja ad/2 za period od 16. lipnja 1987. godine pa do 02. rujna 2000. godine, a za tužitelja ad/3 za period od 16. lipnja 1987. godine pa do 01. ožujka 2006. godine potražuje za svakoga mjesečni iznos od 100,00 EUR-a odnosno protuvrijednost ovoga iznosa prema prodajnom tečaju HNB u momentu isplate, sa zakonskom zateznom kamatom na te iznose počev od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa - prvog dana u mjesecu za prethodni mjesec, pa do isplate.

III. Nalaže se tuženicima ad/1 i ad/2 da tužiteljima ad/1-ad/3 naknade troška ovog parničnog postupka u iznosu od 12.038,12 kuna, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja ad/1-ad/3 za naknadu parničnog troška kao neosnovan u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa.

V. Odbija se zahtjev tuženika ad/1 i ad/2 za naknadu parničnog troška kao neosnovan.“

Protiv te presude reviziju je izjavio prvotuženik (u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke i toč. III. izreke u odnosu na prvotuženika) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači odnosno da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Protiv te presude reviziju je izjavio i drugotuženik (u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. i toč. III. izreke u odnosu na drugotuženika) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na revizije prvo i drugotuženika, tužitelji predlažu da se revizije odbiju kao neosnovane.

Revizije nisu dopuštene.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna. U ovom predmetu tužba je podnesena protiv dva tuženika (prvotuženik i drugotuženik).

Odredbom čl. 37. st. 2. ZPP propisano je da ako su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

U ovome predmetu tužbenim zahtjevom svaki od tužitelja potražuje isplatu iznosa od 220.000,00 kuna od prvotuženika i od drugotuženika (čl. 412. st. 2. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – djeljiva obveza u kojoj ima više dužnika).

Iz navedenog proizlazi da vrijednost predmeta spora zahtjeva svakog pojedinog tužitelja, a u odnosu na svakog pojedinog tuženika, iznosi 110.000,00 kuna (220.000,00 podijeljeno sa 2).

Prema tome, vrijednost predmeta spora mjerodavna za dopuštenost revizije ne prelazi 200.000,00 kuna, pa predmetna revizija nije dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

U ovom je predmetu Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom broj U-III-6016/2012 od 6. veljače 2013. usvojio ustavnu tužbu te ukinuo rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x-687/12 od 10. listopada 2012. i predmet vratio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak. U obrazloženju svoje odluke Ustavni sud Republike Hrvatske ukazao je na potrebu da se prilikom ocjene dopuštenosti revizije u konkretnom slučaju uzme u obzir i dosadašnja praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je izražena u obrazloženju presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-127/06 od 21. ožujka 2006. te da se ocijeni je li riječ o istovjetnom činjeničnom i pravnom stanju i da li je time odlučeno protivno dosadašnjoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

U konkretnom slučaju tužbenim zahtjevom nije tražena solidarna odgovornost prvotuženika i drugotuženika niti je nižestupanjskim presudama suđen solidaritet u odnosu na obvezu prvotuženika i drugotuženika.

Pritom treba reći da iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-127/06 od 21. ožujka 2006. proizlazi da je u tom predmetu presudom prvog stupnja (potvrđenom presudom drugog stupnja) naloženo prvotuženiku i drugotuženiku solidarno tužiteljima naknaditi štetu te se stoga ne radi o istovjetnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji kao u ovom predmetu, budući da u ovom predmetu izrekom nižestupanjskih sudova nije suđen solidaritet na strani prvo i drugotuženika kao dužnika. Iz svega navedenog proizlazi da ovaj revizijski sud nije u konkretnom slučaju odstupio od stajališta koje je izrazio u obrazloženju odluke broj Rev-127/06 od 21. ožujka 2006.

Podnesene revizije ne ispunjavaju propisane pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, jer u revizijama revidenti nisu određeno naznačili pravna pitanja uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njih odnose niti su određeno izložili razloge zbog kojih smatraju da su ta pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Zbog navedenog, revizije prvo i drugotuženika nisu dopuštene, pa je na temelju čl. 392. st. 1. ZPP i čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 3. travnja 2013.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.