Revt-170/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar kao predsjednice vijeća, te Stanka Jesenkovića, mr.sc. Jasne Brežanski, Ivke Zlokić i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. d.o.o. S. M., koga zastupa D. G., odvjetnik u V., protiv tuženika F. V., vl. E. računala, S., koga zastupa Ž. L., odvjetnik u Đ., radi isplate iznosa od 12.810,00 kn, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu od 13. travnja 1999. godine, br. Pž 1218/99, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku od 14. veljače 1999. godine, br. P 798/98, u sjednici održanoj dana 30. prosinca 2003. godine,
Legislator headnote
AI generatedRevt-170/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Sud prvog stupnja smatra da je ispunjenje u roku (najviše 4 dana) od uplate iznosa od 12.810,00 kn bitan sastojak ugovora i da je zbog toga ugovor raskinut po samom zakonu temeljem čl. 125. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – u daljnjem tekstu: ZOO) što prihvaća i sud drugog stupnja.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revt 170/03-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar kao predsjednice vijeća, te Stanka Jesenkovića, mr.sc. Jasne Brežanski, Ivke Zlokić i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. d.o.o. S. M., koga zastupa D. G., odvjetnik u V., protiv tuženika F. V., vl. E. računala, S., koga zastupa Ž. L., odvjetnik u Đ., radi isplate iznosa od 12.810,00 kn, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu od 13. travnja 1999. godine, br. Pž 1218/99, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku od 14. veljače 1999. godine, br. P 798/98, u sjednici održanoj dana 30. prosinca 2003. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja, kojom je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 12.810,00 kn sa zateznom kamatom po propisanoj stopi od 15. svibnja 1998. godine do isplate i parničnim troškom u iznosu od 3.588,00 kn.
Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se obje nižestupanjske presude ukinu ili samo presuda suda drugog stupnja i predmet vrati na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.
Revizija nije osnovana.
Nije se ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
U postupku je utvrđeno:
- da je tuženik kao vlasnik E. r. dana 8. svibnja 1998. godine dostavio tužitelju ponudu za kupnju PC blagajne Pentium;
- da je tuženik dana 11. svibnja 1998. godine uplatio na račun tuženika na ime cijene ove blagajne iznos od 12.810,00 kn;
- da tuženik nije uopće isporučio navedenu robu tužitelju niti mu vratio novac, iako se obvezao da će isporuku obaviti 3-4 dana po uplati avansa;
- da je tuženik imao spomenutu blagajnu u svom skladištu, no da je kasnio program za blagajnu;
- da je tužitelj odnosno njegov vlasnik opetovano telefonom nazivao tuženika koji mu je obećao uskoro nabaviti program i isporučiti blagajnu, što tuženik nije učinio. Tuženik smatra da nije obavezan isporučiti robu tužitelju, niti mu vratiti uplaćeni novac zbog navodne prijetnje koje mu je uputio tuženik.
Tužitelj u ovom sporu traži da mu tuženik isplati iznos od 12.810,00 kn. Sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su naložili tuženiku da taj iznos plati tužitelju.
Sud prvog stupnja smatra da je ispunjenje u roku (najviše 4 dana) od uplate iznosa od 12.810,00 kn bitan sastojak ugovora i da je zbog toga ugovor raskinut po samom zakonu temeljem čl. 125. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – u daljnjem tekstu: ZOO) što prihvaća i sud drugog stupnja.
Takva ocjena sudova je pravilna.
Glede revizijskih prigovora treba reći da je tužitelj mogao raskinuti ugovor i bez postavljanja naknadnog roka temeljem čl. 127. ZOO.
Prema, naime, toj zakonskoj odredbi vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje, ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće izvršiti ni u naknadnom roku.
Tuženik se je upravo tako ponašao. Nije, naime, htio izvršiti svoju ugovornu obvezu, a kako je utvrđeno u postupku.
Svojim revizijskim prigovorima tužitelj pobija ova činjenična utvrđenja sudova u postupku, što nije dopušteno u revizijskom stadiju postupka.
Odluka o zateznim kamatama pravilno je donesena, pa ni revizijski navodi glede toga nisu osnovani.
Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03) trebalo odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.
U Zagrebu, 30. prosinca 2003. godine
Predsjednik vijeća:
Miljenka Vraničar, v.r.