III Kr-135/2013-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 135/13-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, i višeg sudskog savjetnika Nikše Stolića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu os. D. B., zbog kaznenog djela iz čl. 317. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – u daljnjem tekstu: KZ/97), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Puli od 18. veljače 2013. broj K-480/2012 i presuda Županijskog suda u Puli od 21. ožujka 2013. broj Kž-87/13, u sjednici održanoj dana 7. studenog 2013.,

p r e s u d i o j e:

Utvrđuje se da je zahtjev os. D. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan, te se preinačuje pravomoćna presuda, koju čine presuda Općinskog suda u Puli od 18. veljače 2013. broj K-480/2012 i Županijskog suda u Puli od 21. ožujka 2013. broj Kž-87/13, i izriče da je os. D. B., radnjama za koje je pravomoćno oglašen krivim, počinio kazneno djelo sprječavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti u pokušaju iz čl. 317. st. 2. u vezi čl. 33. st. 1. KZ/97 pa se osuđeniku za to djelo izriče kazna zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, u koju mu se, temeljem čl. 63. st. 1. KZ/97, uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru te na izdržavanju kazne od 23. kolovoza 2012. pa nadalje.

U ostalom dijelu pravomoćna presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Puli od 18. veljače 2013. broj K-480/2012 osuđen je D. B. zbog dva kaznena djela iz čl. 318. st. 1. i 3. KZ/97 na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

III Kr 135/13-5

Djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika i po službenoj dužnosti, Županijski sud u Puli preinačio je prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni na način da je kriminalno djelovanje osuđenika označio kao jedno produljeno kazneno djelo sprječavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti iz čl. 317. st. 2. u vezi čl. 61. KZ/97 te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Osuđenik po svome branitelju R. B., odvjetniku iz P., podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika, s prijedlogom da se pravomoćna presuda preinači i izrekne da je osuđenik počinio kazneno djelo iz čl. 317. st. 2. KZ/97 u pokušaju te ga se osudi na blažu kaznu.

Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske je, sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 i 143/12 – u daljnjem tekstu: ZKP/08) dostavio odgovor na zahtjev osuđenika u kojem predlaže da se isti kao neosnovan odbije.

Zahtjev je osnovan.

U pravu je podnositelj zahtjeva da je donošenjem pravomoćne presude povrijeđen kazneni zakon na štetu osuđenika čime je ostvarena povreda iz čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP/08.

Naime, drugostupanjski sud prilikom preinačenja pravne kvalifikacije kaznenog djela iz izreke prvostupanjske presude polazi od toga da se ovdje radi o produljenom kaznenom djelu sprječavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti koje je sastavljeno od dvije zasebne radnje izvršenja, i to jedne dovršene, a druge u pokušaju, zbog čega je ukupnu kriminalnu djelatnost trebalo pravno označiti po težoj pravnoj kvalifikaciji tj. kao dovršeno kazneno djelo iz čl. 317. st. 2. u vezi čl. 61. KZ/97.

Međutim, u pravu je podnositelj zahtjeva da kriminalnu djelatnost osuđenika treba promatrati u cjelini, neovisno o tome koliko je radnji osuđenik poduzeo s istim ciljem sprečavanja vlastitog uhićenja i bijega iz Policijske postaje Pula.

Ocjenom drugostupanjskog suda da se radi o produljenoj kriminalnoj djelatnosti sastavljenoj od dvije zasebne radnje izvršenja djela na umjetan se način razdvaja postupanje osuđenika koje zbog identiteta vremena, mjesta i namjere počinitelja predstavlja jedinstvenu cjelinu u životnom i pravnom smislu. Pri tome nije odlučeno koliko je djelatnika policije osuđenik trebao svladati da bi ostario svoj naum, jer su sve radnje poduzete s istim ciljem kojeg osuđenik u konačnici nije ostvario budući da je po napuštanju zgrade Policijske uprave Istarske u nastavku bijega na parkiralištu sustignut i savladan upravo od strane onih djelatnika policije T.

V. i A. S. koje je u pokušaju bijega tjelesno ozlijedio. Stoga se, zbog bliske vremenske i prostorne sukcesije radnji poduzetih s istim ciljem sprječavanja službene osobe pri uhićenju, ovdje radi o jedinstvenoj kriminalnoj djelatnosti i jednom kaznenom djelu iz čl. 317. st. 2. KZ/97 koje je ostalo u pokušaju.

Slijedom izloženog, glede kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenjen je zakon koji se ne može primijeniti, a istaknutu potvrdu kaznenog zakona na štetu osuđenika trebalo je otkloniti na način učinjen u izreci ove presude.

III Kr 135/13-5

S obzirom na navedeno, ovaj Vrhovni sud je utvrdio da je zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan te je njegovu djelatnost pravno označio kao kazneno djelo iz čl. 317. st. 2. u vezi čl. 33. KZ/97 i osudio ga po tom zakonskom propisu na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, koju ovaj Vrhovni sud smatra primjerenom i dovoljnom da se njome ostvari svrha kažnjavanja.

Stoga je, sukladno čl. 519. u vezi čl. 513. st. 1. ZKP/08, odlučeno kao iz izreci ove presude.

U Zagrebu, 7. studenog 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Nikša Stolić, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.