Legislator Case Law & Legislation
Kž-43/2011-3 AI generated

Appeal dismissed; prior administrative penalty became final after defendant withdrew appeal, establishing res judicata.

Case Number Kž-43/2011-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The County Court in Varaždin dismissed the District Prosecutor's appeal against a first-instance acquittal, confirming the lower court's decision. The prosecutor argued the prior administrative penalty was not final because the defendant's appeal was pending before the High Administrative Court. The court ruled that since the defendant withdrew the appeal on September 1, 2010, the administrative decision became legally binding before the criminal trial concluded. Consequently, the identical factual circumstances constituted a matter already adjudicated, rendering the criminal charge inadmissible.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 11. st. 1. ZKP-a; Čl. 204. st. 2. toč. 3. Prekršajnog zakona: A prior administrative penalty decision becomes final and binding for criminal proceedings once the defendant withdraws their appeal, thereby establishing res judicata and barring a subsequent criminal prosecution for the same facts.

Keywords

AI generated
res judicata administrative penalty withdrawal of appeal criminal prosecution finality of decision procedural bar identical facts

Cited Legislation

AI generated
Čl. 11. st. 1. ZKP-a
U žalbi ODO-a u Koprivnici ne osporava se pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da se radi o identičnim činjeničnim opisima optužnice i rješenja o prekršaju, međutim u žalbi se ističe da rješenje o prekršaju nije pravomoćno, pa da se iz tog razloga ne može primijeniti odredba čl. 11. st. 1. ZKP-a.
Čl. 353. toč. 5. ZKP-a
temeljem odredbe čl. 353. toč. 5. ZKP-a odbijena je optužba da bi okrivljenici počinili kaznena djela iz čl.
Čl. 123. ZKP-a
Temeljem odredbe čl. 123. ZKP-a određeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Čl. 373. st. 1. ZKP-a
Čl. 387. ZKP-a
Iz iznijetih razloga trebalo je odbiti žalbu ODO-a u Koprivnici kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, a temeljem odredbe čl. 387. ZKP-a.
Čl. 204. st. 2. toč. 3. Prekršajnog zakona
Navedeni sud je mogao samo konstatirati da je zaprimljen odustanak od podnijetih žalbi i trebalo je sukladno odredbi čl. 204. st. 2. toč. 3. Prekršajnog zakona deklaratornim rješenjem odbaciti žalbu kao nedopuštenu.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Kž-43/11-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Ivana Dekovića kao predsjednika vijeća, te Krešimira Kraljica i Veljka Kučekovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Irene Jurlina, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenika M. B. i 2. okrivljenog trgovačkog društva S. d.o.o., radi kaznenog djela iz čl. 292. st. 2. u vezi st. 1. al. 4. Kaznenog zakona (KZ-a), odlučujući povodom žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, broj K-33/10-42 od 20. rujna 2010. godine, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 10. ožujka 2011. godine, u prisutnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu – Stalne službe u Koprivnici, Krešimira Žeželja,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Koprivnici K-33/10-42 od 20. rujna 2010. godine.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Koprivnici K-33/10-42 od 20. rujna 2010. godine protiv 1. okrivljenika M. B. i 2. okrivljenog trgovačkog društva S. d.o.o. temeljem odredbe čl. 353. toč. 5. ZKP-a odbijena je optužba da bi okrivljenici počinili kaznena djela iz čl. 292. st. 2. u vezi st. 1. al. 4. KZ-a, a 2. okrivljeno trgovačko društvo i u vezi s čl. 3. st. 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela. Temeljem odredbe čl. 123. ZKP-a određeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici (dalje: ODO u Koprivnici) zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da županijski sud uvaži žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Okrivljenik je po branitelju odvjetniku K. K. iz K. podnio odgovor na žalbu s prijedlogom da županijski sud odbije žalbu ODO-a kao neosnovanu i da potvrdi prvostupanjsku presudu.

Temeljem odredbe čl. 373. st. 1. ZKP-a predmet je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu – Stalnoj službi u Koprivnici, a predmet je vraćen s prijedlogom da se žalba ODO-a u Koprivnici uvaži i da se ukine pobijana presuda, te da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Kod takvog stava na sjednici vijeća ostao je i zamjenik ŽDO-a u Varaždinu – Stalne službe u Koprivnici, Krešimir Žeželj. Žalba nije osnovana.

Presudu kojom se protiv okrivljenika optužba odbija prvostupanjski sud je donio zbog toga što smatra da se radi o presuđenoj stvari jer su okrivljenici za identičan činjenični opis, koji im je stavljen na teret optužnicom, proglašeni krivim nakon provedenog prekršajnog postupka kod Odjela za prekršajni postupak Porezne uprave – Područnog ureda u Koprivnici.

Rješenjem o prekršaju Odjela za prekršajni postupak P. uprave – P. ureda u K. od 30. lipnja 2009.g. okrivljenici M. B. i T. S. d.o.o. proglašeni su krivima, i to okrivljenik M. B. kao odgovorna osoba poreznog obveznika a T. S. d.o.o. kao porezni obveznik poreza na dodanu vrijednost, jer nisu obračunali porez na dodanu vrijednost u razdoblju od 01. siječnja 2004.g. do 08. prosinca 2004.g. u iznosu od 650.005,35 kn i to na taj način da su prodavali tekstilnu robu ispod tržišnih cijena, odnosno po manjim cijenama od cijena koje je procjenom kod uvoza utvrdila I. C. uprave u K., dakle da su prodavali robu bez vjerodostojne dokumentacije o prodaji te da su time postupili protivno odredbi čl. 17. Z. o porezu na dodanu vrijednost i počinili prekršaj kažnjiv po čl. 29. st. 1. toč. 5. i st. 2. istog zakona. Zbog počinjenog prekršaja okrivljenicima je izrečena novčana kazna. Optužnicom ODO-a okrivljenicima je stavljeno na teret da su u namjeri pribavljanja materijalne dobiti umanjili osnovicu poreza na dodanu vrijednost znajući da će time trgovačkom društvu S. d.o.o. pribaviti nepripadnu materijalnu dobit pa da nije obračunat porez na dodanu vrijednost u iznosu od 650.005,35 kn i da je za taj iznos okrivljeno trgovačko društvo S. steklo nepripadnu materijalnu dobit a za isti iznos je oštećen državni proračun Republike Hrvatske.

Kada se dakle cijene činjenični opisi optužnice općinskog državnog odvjetništva i donijetog rješenja o prekršaju, jasno je da se u oba činjenična opisa okrivljenicima stavlja na teret da su u vremenskom razdoblju od 01. siječnja 2004.g. do 08. prosinca 2004.g. postupali tako da su umanjili osnovicu poreza na dodanu vrijednost pa nije obračunat porez na dodanu vrijednost u iznosu od 650.005,35 kn i očito je za taj iznos oštećen državni proračun. U žalbi ODO-a u Koprivnici ne osporava se pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da se radi o identičnim činjeničnim opisima optužnice i rješenja o prekršaju, međutim u žalbi se ističe da rješenje o prekršaju nije pravomoćno, pa da se iz tog razloga ne može primijeniti odredba čl. 11. st. 1. ZKP-a.

Međutim, kao što je navedeno, prekršajno rješenje donijeto je 30. lipnja 2009.g. Protiv tog rješenja okrivljenici iz prekršajnog postupka uložili su žalbu, ali su 01. rujna 2010.g. pismenim podneskom odustali od podnijetih žalbi (list 88). Presuda u kaznenom predmetu u kojem je odbijena optužba protiv okrivljenika donijeta je 20. rujna 2010.g. Po mišljenju ovog suda, prvostupanjska presuda donijeta je u trenutku kada više ne egzistira žalba okrivljenika iz prekršajnog postupka na rješenje o prekršaju, a ako žalbe nema onda je prekršajno rješenje pravomoćno i to rješenje je postalo pravomoćno prije donošenja prvostupanjske presude u kaznenom predmetu.

Nije od nikakvog značaja dopis Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (list 101) u kojem je navedeno da rješenje o prekršaju nije postalo pravomoćno jer se "zastalo" s odlučivanjem o žalbi okrivljenika iz prekršajnog postupka. Kako su okrivljenici u prekršajnom postupku odustali od podnijete žalbe, nema se više o čemu odlučivati, a od žalbe su odustali 01. rujna 2010.g. podneskom koji je taj dan i zaprimljen na Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Navedeni sud je mogao samo konstatirati da je zaprimljen odustanak od podnijetih žalbi i trebalo je sukladno odredbi čl. 204. st. 2. toč. 3. Prekršajnog zakona deklaratornim rješenjem odbaciti žalbu kao nedopuštenu. Od 01. rujna 2010.g. više ne postoji žalba okrivljenika iz prekršajnog postupka, smatra se da žalba uopće nije podnijeta, pa je rješenje o prekršaju Odjela za prekršajni postupak P. uprave – P. ureda u K. od 30. lipnja 2009.g. u vrijeme donošenja prvostupanjske kaznene presude, bilo pravomoćno.

Iz iznijetih razloga trebalo je odbiti žalbu ODO-a u Koprivnici kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, a temeljem odredbe čl. 387. ZKP-a.

U Koprivnici, 10. ožujka 2011. godine

ZAPISNIČAR:

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Irena Jurlina

Ivan Deković