Legislator Case Law & Legislation
IV Kž-74/2006-2 AI generated

IV Kž-74/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number IV Kž-74/2006-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Ante Potrebice, kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osumnjičenog J. Đ., zbog kaznenog djela iz čl. 313. st. 3. i 4. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja N. B., J. R. i B. R., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 06. ožujka 2006. godine, broj II Kv-82/06 (Kio-317/04), u sjednici održanoj dana 29. kolovoza 2006. godine,

Legislator headnote

AI generated

IV Kž-74/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: kraju istražnog zahtjeva. U tako sastavljenom istražnom zahtjevu nije vidljivo koji činjenični opis (odnosno točka istražnog zahtjeva) se odnosi na koje kazneno djelo, dakle, na koji zakonski opis i pravnu osnovu, a vezu između pojedinih točaka i inkriminiranih djela nije moguće pouzdano utvrditi niti iz sadržaja i smisla istražnog zahtjeva, budući da niti jedna od spomenutih točaka ne sadrži sve zakonske elemente pojedinog inkriminiranog djela, osim što se eventualno može pretpostaviti da se točka 1. istražnog zahtjeva odnosi na kazneno djelo iz čl. 313. st. 3. i 4. Kaznenog zakona u vezi čl. 311. Kaznenog zakona.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 74/06-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Ante Potrebice, kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osumnjičenog J. Đ., zbog kaznenog djela iz čl. 313. st. 3. i 4. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja N. B., J. R. i B. R., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 06. ožujka 2006. godine, broj II Kv-82/06 (Kio-317/04), u sjednici održanoj dana 29. kolovoza 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Žalba oštećenika kao tužitelja N. B., J. R. i B. R. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem vijeće Županijskog suda u Zagrebu, prihvatilo je neslaganje istražnog suca, te je odbilo istražni zahtjev N. B., J. R. i B. R., oštećenika kao tužitelja, protiv osumnjičenog J. Đ., zbog kaznenih djela iz čl. 313. Kaznenog zakona, čl. 292. Kaznenog zakona, čl. 293. Kaznenog zakona i čl. 294. Kaznenog zakona

Protiv tog rješenja žalbu su podnijeli oštećenici kao tužitelji N. B., J. R. i B. R., po opunomoćeniku, I. B., odvjetnici iz Z., te u žalbi predlažu da se pobijano rješenje preinači i prihvati istražni zahtjev, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Žalba oštećenika kao tužitelja nije osnovana.

Oštećenici kao tužitelji u istražnom zahtjevu, koji je na poziv istražnog suca ispravljen dana 11. studenog 2004. godine, od strane njihove punomoćnice, I. B., odvjetnice u Z., terete osumnjičenog J. Đ. da je tijekom vođenja poslova u trgovačkom društvu „I.-m. a.“ d.o.o. počinio četiri kaznena djela, i to kazneno djelo iz 313. st. 3. i 4. Kaznenog zakona u vezi čl. 311. Kaznenog zakona, kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona, kazneno djelo iz čl. 293. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona i kazneno djelo iz čl. 294. st. 1. Kaznenog zakona. Ispravljeni istražni zahtjev je sročen na način da je u osam točaka opisano postupanje osumnjičenog J. Đ., za koje postupanje oštećenici smatraju da sadrži elemente četiriju spomenutih kaznenih djela, a zakonski opisi i pravne osnove su samo nabrojane na

IV Kž 74/06-2

kraju istražnog zahtjeva. U tako sastavljenom istražnom zahtjevu nije vidljivo koji činjenični opis (odnosno točka istražnog zahtjeva) se odnosi na koje kazneno djelo, dakle, na koji zakonski opis i pravnu osnovu, a vezu između pojedinih točaka i inkriminiranih djela nije moguće pouzdano utvrditi niti iz sadržaja i smisla istražnog zahtjeva, budući da niti jedna od spomenutih točaka ne sadrži sve zakonske elemente pojedinog inkriminiranog djela, osim što se eventualno može pretpostaviti da se točka 1. istražnog zahtjeva odnosi na kazneno djelo iz čl. 313. st. 3. i 4. Kaznenog zakona u vezi čl. 311. Kaznenog zakona.

Međutim, usprkos spomenutim nedostacima, ovaj sud se povodom žalbe upustio u razmatranje osnovanosti istražnog zahtjeva te utvrdio da je pobijanim rješenjem pravilno odlučeno o odbijanju istražnog zahtjeva, premda iz drugih razloga nego što ih je naveo prvostupanjski sud, i to iz razloga što podnositelji istražnog zahtjeva u odnosu na inkriminirana djela nemaju svojstvo oštećenika.

Naime, ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti u okvirima moguće povrede kaznenog zakona (čl. 398. st. 4. Zakona o kaznenom postupku), utvrđeno je da postoji povreda kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 3/ Zakona o kaznenom postupku, tj. da ne postoje uvjeti da se protiv osumnjičenika provede kazneni progon povodom istražnog zahtjeva N. B., J. R. i B. R..

Uvidom u spis utvrđeno je da su N. B., J. R. i B. R. podnijeli kaznenu prijavu protiv J. Đ. zbog kaznenih djela iz čl. 313., čl. 292., čl. 293. i čl. 294. Kaznenog zakona, koja kaznena prijava je odbačena rješenjem Općinskog državnog odvjetništva broj K-DO-2365/04 od 22. srpnja 2004. godine. Primjerak rješenja dostavljen je, ovdje žaliteljima, koji su podnositelji kaznene prijave, te njihovoj punomoćnici I. B., odvjetnici iz Z..

Nakon odbačaja kaznene prijave, kazneni postupak može preuzeti osoba oštećenika kao tužitelja, koji pojam nije identičan pojmu podnositelja kaznene prijave. Za utvrđivanje ovlaštenja na preuzimanje kaznenog progona u svojstvu oštećenika kao tužitelja prvenstveno je potrebno utvrditi svojstvo oštećenika iz navodne kriminalne radnje osumnjičenika, sukladno čl. 170. st. 1. toč. 5/ Zakona o kaznenom postupku.

Kod kaznenog djela – posebni slučajevi krivotvorenja isprave iz čl. 313. st. 3. i 4. u vezi čl. 311. Kaznenog zakona, oštećenik je osoba koja je bila u zabludi glede ovlasti ili položaja potpisnika određene isprave, što podnositelji kaznene prijave nisu bili budući da isprave na koje se oni pozivaju u činjeničnom opisu nisu bile njima upućene, niti se na drugi način odnose na njih, već se radi o poslovnoj dokumentaciji trgovačkog društva „I.-m. a.“ d.o.o., u kojem društvu su oni bili zaposlenici i nisu bili u svojstvu sudionika u poslovnim odnosima.

U odnosu na kaznena djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona, prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona i sklapanja štetnog ugovora iz čl. 294. Kaznenog zakona, za istaknuti je da iz dikcije zakonskih opisa ovih kaznenih djela vidljivo da tim kaznenim djelima može biti oštećena samo pravna osoba, a ne žalitelji osobno. Prema tome, ovlašteni tužitelj u svojstvu oštećenika kao tužitelja moglo bi biti samo neko trgovačko društvo u poslovnom odnosu s društvom „I.-m. a.“ d.o.o. (za kaznena djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju i prijevare u gospodarskom poslovanju) ili samo društvo „I.-m. a.“

IV Kž 74/06-2

d.o.o. (za kazneno djelo sklapanja štetnog ugovora), pa time i ovlaštena osoba u tim trgovačkim društvima. Nadalje, iz kronologije događaja kako je opisuju podnositelji istražnog zahtjeva, vidljivo je da su navodni postupci osumnjičenika kao ovlaštene osobe u društvu „I.- m. a.“ d.o.o., koji je davanjem zajmova sebi osobno i drugim trgovačkim društvima, koji se nisu vraćali i nepoduzimanjem radnji za naplatu potraživanja tog društva prema dužnicima, doveo društvo u nepovoljan poslovni položaj koji je rezultirao stečajem društva, a što je pak dovelo do toga da su I. B., J. R. i B. R., kao bivši zaposlenici, ostali uskraćeni u svojim pravima iz radnog odnosa. Time su podnositelji istražnog zahtjeva zaista posredno oštećeni inkriminiranim ponašanjima osumnjičenika, ali samim tim, kako je već obrazloženo, nemaju potrebno svojstvo oštećenika u kaznenopravnom smislu.

Stoga žalitelji nisu bili ovlašteni inicirati konkretni kazneni postupak u svojstvu oštećenika kao tužitelja, što predstavlja okolnost koja isključuje mogućnost vođenja ovog kaznenog postupka.

Na isti zaključak posredno upućuje i sam sadržaj istražnog zahtjeva. Naime, na petoj stranici istražnog zahtjeva istaknut je imovinskopravni zahtjev podnositelja istražnog zahtjeva koji se odnosi na potraživanja iz radnog odnosa koje oštećenici imaju prema društvu „I.-m. a.“ d.o.o., koje je u međuvremenu otišlo u stečaj, a uspoređivanjem sadržaja činjeničnih opisa istražnog zahtjeva i novčanih iznosa u njima s iznosima koje potražuju podnositelji istražnog zahtjeva, vidljivo je da isti međusobno ne korespondiraju, pa nije jasno u odnosu na koje točno kazneno djelo su postavljeni imovinskopravni zahtjevi. Stoga je i na taj način očito da oni osobno nisu povrijeđeni ovim radnjama koje stavljaju na teret osumnjičeniku, već je to eventualno moguće nekim drugim kaznenim djelima.

Kako je istražni zahtjev N. B., J. R. i B. R. odbijen, iako iz drugih razloga, a kako je Vrhovni sud utvrdio ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti utvrdio da oni nemaju svojstvo oštećenika kao tužitelja, to je njihovu žalbu valjalo odbiti iako iz drugih razloga nego li je to učinio prvostupanjski sud.

Iz svega izloženog, na temelju čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 29. kolovoza 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivona Horvatić, v.r.

Damir Kos, v.r.