Rev-1399/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice R. P. iz G., zastupane po punomoćnici I. Z., odvjetnici u L., protiv tužene Općine Gračišće zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku u R., radi priznanja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola posl. broj Gž-293/09-2 od 14. ožujka 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu posl. broj P-585/06-32 od 1. srpnja 2008, u sjednici održanoj 9. lipnja 2015.,
Legislator headnote
AI generatedRev-1399/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. toga zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1399/11-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice R. P. iz G., zastupane po punomoćnici I. Z., odvjetnici u L., protiv tužene Općine Gračišće zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku u R., radi priznanja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola posl. broj Gž-293/09-2 od 14. ožujka 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu posl. broj P-585/06-32 od 1. srpnja 2008, u sjednici održanoj 9. lipnja 2015.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola posl. broj Gž-293/09- 2 od 14. ožujka 2011., odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je tužiteljica vlasnica nekretnine kč. 3145/5 upisane u k.o. G. te da je slijedom toga tužena dužna priznati tužiteljici vlasništvo i o tome izdati ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos, jer da će u protivnom takvu ispravu zamijeniti presuda. Nadalje, tom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška od 9.760,00 kn (st. I. izreke). Konačno, tom presudom naloženo je tužiteljici da tuženoj nadoknadi parnični trošak od 4.575,00 kn (st. II. izreke).
Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda (st. I. izreke). Nadalje, tom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe (st. II. izreke).
Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 – dalje: ZPP) a koja se odredba u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08) podnijela tužiteljica naznačivši slijedeća pravna pitanja za koje smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana:
1) Da li presuda te zapisnici imaju dokaznu snagu javne isprave te se time mogu koristiti kao dokazna sredstva?,
2) Da li sud može donijeti meritornu odluku s obzirom na opće poznate činjenice? 3) Da li je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka zbog kojeg presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati ako sud nije obrazložio razloge odbijanja predloženih dokaznih prijedloga pa je takvo postupanje suda utjecalo na pravilnost i zakonitost donesene meritorne odluke?.
Tužena nije podnijela odgovor na reviziju tužiteljice.
Revizija tužiteljice nije dopuštena.
Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. toga zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili na općoj sjednici, a riječ je o pitanju u kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,
2) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba,
3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.
Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje, zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Pravno pitanje, naznačeno pod rednim brojem 1) nije pravno pitanje o kome ovisi odluka o rješenju konkretnog spora. Naime, nižestupanjski sudovi odlučujući o predmetu spora (suprotno revizijskim navodima tužiteljice) nisu zaključili da se presuda i zapisnici ne bi mogli koristiti kao dokazna sredstva. Nižestupanjski sudovi su tek ocijenili da iz presude prvostupanjskog suda posl. broj P-246/88 od 9. veljače 1989., te iz isprava sadržanih u spisu predmeta u kome je donesena ta presuda nije moguće utvrditi ništa o načinu i vremenu stjecanja sporne nekretnine, jer da ta nekretnina nije bila predmet toga postupka. Dakle, nižestupanjski sudovi su ocijenili da navedena presuda i isprave sadržane u spisu predmeta u kom je donesena ta presuda, u konkretnom slučaju, nisu dokazna sredstva za utvrđivanje odlučnih i spornih činjenica u ovom postupku, jer se ne odnose na nekretnine ovog spora.
Pravno pitanje naznačeno pod rednim brojem 2) je nepotpuno i nejasno te već iz toga razloga na može imati značaj pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (sve u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP).
Niti pravno pitanje naznačeno pod rednim brojem 3) nije pitanje koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Ovo stoga što odgovor na to pitanje ovisi o pojedinačnim okolnostima svakog konkretnog slučaja. Tim pitanjem tužiteljica zapravo pobija predmetnu drugostupanjsku presudu tvrdeći da je u konkretnom slučaju počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. No, a kao što je prethodno već rečeno, revizijom u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP drugostupanjska presuda se ne može pobijati iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, već samo iz razloga ukoliko odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Radi iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i st. 2. ZPP predmetnu reviziju tužiteljice odbaciti kao nedopuštenu.
Zagreb, 9. lipnja 2015.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.