Revr-1514/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1514/13-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, te Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz P., kojeg zastupa punomoćnik S. S., odvjetnik u P., protiv tuženika O. P., P., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i dr., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž - 1000/13-2 od 9. rujna 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli - Pola broj P - 1142/11-19 od 14. rujna 2012., u sjednici održanoj 11. studenoga 2014.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužitelja na utvrđenje da je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju od 31. svibnja 2012. ništetna, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te zahtjev kojim se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na rad uz priznavanje svih prava iz radnog odnosa.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu, te predmet vrati na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13

– dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tužitelj. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući činjenična utvrđenja i iznijeto pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revident opisno ukazuje u reviziji.

Revizijskim prigovorom tužitelja istaknutim u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati. Valja pritom reći da je pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP-a), kojima pripada i ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju revidenta, drugostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, te tim osnovom i zahtjev za povratak na rad.

U konkretnom slučaju riječ je o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika u smislu odredbe čl. 107. st. 1. t. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11 i 82/12 – u daljnjem tekstu: ZR). Prema ovoj odredbi poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog i u slučaju kada radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Otkaz prema ovom osnovu predstavlja specifičnu sankciju radnog prava za neispunjavanje obveza iz ugovora o radu, pa je u slučaju ovog otkaza poslodavac dužan radnika upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede tih obveza, te mu omogućiti da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da poslodavac to učini (čl. 111. ZR-a).

U provedenom postupku nižestupanjski sudovi su utvrdili: - da je tužitelj kod tuženika obavljao poslove medicinskog tehničara temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 23. studenog 2010., - da je tuženik radi počinjenih kršenja obveza iz radnog odnosa od strane tužitelja (zbog zlouporabe bolovanja 3., 16. i 21. prosinca 2011., te neopravdanog izostanka s posla od 7. travnja do 31. travnja 2011.) imao opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu tužitelju iz razloga ovakvog skrivljenog ponašanja radnika, - da se Radničko vijeće suglasilo s odlukom o otkazu, te – da obzirom na okolnosti konkretnog slučaja (vrstu i težinu povrede obveza iz radnog odnosa) nije bilo opravdano očekivati od poslodavaca da radnika prethodno pisano upozorava na obveze iz radnog odnosa, te mu omogući iznošenje obrane.

Kako revident dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, te bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava i pravilnost navedenog utvrđenog činjeničnog stanja, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navodi revidenta kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

U naprijed utvrđenom činjeničnom stanju, suprotno revizijskim navodima tužitelja, ispunjene su pretpostavke dopuštenog i zakonitog otkaza ugovora o radu u smislu odredbi čl. 107. st. 1. t. 3. ZR-a, te čl. 111. ZR-a.

Glede daljnjih navoda iznijetih u reviziji valja reći da ZR-a ne propisuje što se smatra kršenjem obveze iz radnog odnosa. Međutim, kako to ispravno cijene nižestupanjski sudovi, opravdan razlog za otkaz u slučaju skrivljenog ponašanja predstavlja ustrajnije neizvršavanje obveza iz radnog odnosa poput zlouporabe bolovanja (kad se bolovanje ne koristi u svrhu liječenja), te neopravdanog izostajanja s posla, kako je to utvrđeno u konkretnom slučaju.

Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 11. studenoga 2014.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.