Civil claim dismissed due to statute of limitations; criminal acquittal did not interrupt limitation period.
Legislator summary
AI generatedThe County Court in Vukovar dismissed the prosecutor's appeal and upheld the first-instance judgment against the defendant. The prosecutor argued that a civil claim for damages should be allowed because a prior criminal prosecution was filed, but the court found the claim time-barred. The court ruled that the limitation period expired five years after the damage occurred in 1995-1996, and the subsequent criminal proceedings did not legally interrupt this period.
Legislator headnote
AI generatedčl. 376. ZOO; čl. 390. ZOO; čl. 360. ZOO; čl. 368. ZPP: Filing a civil claim in criminal proceedings does not interrupt the statute of limitations unless the claim is filed within three months of the criminal judgment's finality; otherwise, the five-year limitation period for damages runs independently.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
Broj: Gž-3398/07-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca: Berislava Matanovića kao predsjednika vijeća te Stjepana Margića i Željka Marina kao članova vijeća u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, koju zastupa zakonski zastupnik Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru, protiv tuženika F. I. iz N., koga zastupa punomoćnik Z. C., odvjetnik u V., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima od 09. listopada 2007., broj: P-226/07-9, na sjednici vijeća održanoj 08. rujna 2008.,
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i presuda prvostupanjskog suda potvrđuje se.
Obrazloženje
Presudom prvostupanjskog suda, ispravljenom rješenjem od 30. listopada 2007., broj: P-226/07-11, odbijen je tužbeni zahtjev da se tuženiku naloži da tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od 1,778.018,53 kn sa zakonskom zateznom kamatom kako je specificirano u izreci te presude, a tužiteljici je naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 87.840,00 kn u roku od 15 dana.
Protiv te presude pravovremeno je izjavila žalbu tužiteljica zbog pogrješne primjene materijalnog prava. Predložila je da se presuda preinači tako da se tužbeni zahtjev prihvati, uz obvezu tuženika da tužiteljici naknadi parnični trošak.
U odgovoru na žalbu tuženik je predložio da se žalba odbije.
Žalba nije osnovana.
Tužiteljica tvrdi da je temeljem ugovora sklopljenog 28. veljače 1995. između … županije kao naručitelja radova i tuženikova trgovačkog društva „I.-mont“ d. o. o. kao izvođača radova, ona kao investitor, najprije na ime avansa, a potom na temelju netočnih i neistinitih privremenih situacija i konačne situacije, što ih je, s namjerom da tom trgovačkom društvu pribavi nepripadni iznos novca, sačinio tuženik kao direktor društva, iako je znao da je društvo izvršilo samo dio ugovorenih radova, isplatila tuženikovu trgovačkom društvu ukupno 2,535.549,75 kuna, dok vrijednost izvedenih radova iznosi 757.531,30 kn, pa tužbom traži naknadu štete u visini razlike između ukupno plaćenog iznosa i iznosa vrijednosti stvarno izvedenih radova.
Presudom Županijskog suda u Vukovaru od 26. listopada 2006., broj: Kž- 362/06-18, odbijena je optužba protiv ovdje tuženika zbog kaznenog djela prijevare i zbog kaznenog djela krivotvorenja službene isprave, počinjenih radnjama opisanima u tužbi kojom je pokrenuta ova parnica, a ovdje tužiteljica je kao oštećenica upućena da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.
Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor zastare.
Prihvativši prigovor zastare, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude iznosi shvaćanje kako je nastupila zastara u smislu članka 376. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91., 73/91., 3/94., 7/96. i 112/99. – u nastavku teksta: ZOO), jer u kaznenom postupku ovdje tuženik nije proglašen krivim, zbog čega podnošenjem tužiteljičina imovinskopravnog zahtjeva nije nastupio prekid zastarijevanja, a ne primjenjuje se niti zastarni rok za potraživanje naknade štete uzrokovane kaznenim djelom, u smislu članka 377. ZOO.
Nasuprot tome, tužiteljica u žalbi tvrdi kako je tužbu u ovoj parnici podnijela u roku iz članka 390. stavka 1. ZOO i time prekinula zastarijevanje, obzirom na to da je u kaznenom postupku što se vodio protiv tuženika postavila imovinskopravni zahtjev, s kojim je upućena na parnicu.
Pravilan je stav prvostupanjskog suda da se u ovom slučaju ne može primijeniti zastarni rok iz članka 377. stavka 1. ZOO, jer se, obzirom na to da je (zbog zastare kaznenog progona) odbijena optužba protiv tuženika da je počinio kaznena djela na štetu ovdje tužiteljice, ne može smatrati da je predmetna šteta počinjena kaznenim djelom.
No, iz odredbe članka 132. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98. – ispr., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – u nastavku teksta: ZKP), prema kojoj će sud, kad donese presudu kojom se optužba odbija, uputiti oštećenika da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici, valja zaključiti kako odbijanjem optužbe protiv (optuženika kao) štetnika ne prestaje oštećenikovo pravo na naknadu štete na koju se odnosi njegov imovinskopravni zahtjev postavljen u kaznenom postupku, niti, suprotno stavu prvostupanjskog suda, samim odbijanjem optužbe imovinskopravni zahtjev gubi pravni značaj uzroka prekida zastarijevanja.
Naime, sukladno odredbi članka 388. ZOO, podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom, a radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, prekida se zastarijevanje.
U tom smislu postavljanje imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku vođenom protiv štetnika uzrokuje prekid zastarijevanja ako je ostvarena pretpostavka iz članka 390. stavka 1. ZOO, dakle, primijenjeno na ovaj slučaj, ako je tužba u ovoj parnici podnesena u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti presude kojom je optužba protiv tuženika odbijena, a tužiteljica upućena da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.
U presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. kolovoza 2006., broj:
Kr-37/06-3, kojom je, u povodu tuženikova zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, ukinuta ranija presuda kojom je tuženik bio proglašen krivim te je u ponovnom postupku donesena presuda o odbijanju optužbe protiv ovdje tuženika (listovi 45 i 46), među ostalim, stoji:
„Prema odredbi čl. 156. st. 1. ZKP presuda postaje pravomoćna kada se više ne može pobijati žalbom ili kada žalba nije dopuštena.
Protiv presude suda drugog stupnja samo je iznimno dopuštena žalba, u slučajevima koji su propisani u čl. 394. ZKP, a ti su ako je drugostupanjski sud izrekao kaznu dugotrajnog zatvora ili je presudom potvrdio takvu kaznu koja je izrečena u prvostupanjskoj presudi, ako je na temelju održane rasprave utvrdio drukčije činjenično stanje nego sud prvog stupnja ili je preinačio prvostupanjsku presudu kojom je optuženik oslobođen optužbe i izrekao presudu kojom je proglašen krivim. U svim drugim slučajevima, u kojima nije dopuštena žalba protiv presude suda drugog stupnja, ta presuda postaje pravomoćna danom njenog donošenja na sjednici drugostupanjskog suda.“
Presuda Županijskog suda u Vukovaru broj: Kž-362/06-18, donesena je na sjednici toga suda kao drugostupanjskog, održanoj 26. listopada 2006. (listovi 33 i 34), pa je slijedom naprijed navedenog, toga dana postala pravomoćnom.
Tužba u ovoj parnici podnesena je 09. veljače 2007., dakle, nakon proteka roka iz članka 390. stavka 1. ZOO, pa postavljanjem imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku vođenom protiv tuženika nije prekinuto zastarijevanje.
Prema odredbi članka 376. stavka 2. ZOO, potraživanje naknade uzrokovane štete u svakom slučaju zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala.
Predmetna šteta nastala je izvršenim isplatama tijekom 1995. i 1996., a visina te štete utvrđena je, prema navodima iz tužbe, nalazom i mišljenjem sudskog vještaka od 24. prosinca 1996.
Iz ovoga slijedi zaključak da je tužba u ovoj parnici podnesena i nakon proteka objektivnog zastarnog roka iz članka 376. stavka 2. ZOO.
Kako, sukladno članku 360. stavku 1. ZOO, zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, tužbeni zahtjev ukazuje se neosnovanim, slijedom čega je prvostupanjski sud, unatoč djelomično pogrješnom pravnom shvaćanju, a protivno navodima žalbe, pravilno primijenio materijalno pravo.
Stoga je, primjenom članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05. i 2/07.), žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu prvostupanjskog suda.
Vukovar, 08. rujna 2008.
Predsjednik vijeća:
Berislav Matanović, v.r.