Criminal appeal court dismisses one detention extension appeal while allowing another based on recidivism risk.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeal by defendant D.R. regarding his detention extension while allowing the appeal by defendant M.M. to revoke his detention. The court upheld the first extension because D.R.'s history of property crimes and drug addiction created a high risk of reoffending, whereas M.M.'s single attempt charge and stable income did not justify continued pre-trial custody. Consequently, detention was extended for D.R. but revoked for M.M. based on the specific circumstances of each defendant's criminal profile.
Legislator headnote
AI generatedčl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP; čl. 398. st. 3. ZKP: Detention extension is justified only if specific circumstances indicate a high risk of reoffending, which must be assessed individually based on the nature of prior crimes and current behavior.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž-603/02-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Damira Kosa, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. Ž. M. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. KZ i dr., odlučujući o žalbama okr. D. R. i okr. M. M. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 4. rujna 2002. god. br. Kv-944/02 (Kio-691/02), o produljenju pritvora u tijeku istrage nakon dva mjeseca, u sjednici održanoj 20. rujna 2002. god.
r i j e š i o j e:
I. Odbija se žalba okr. D.R. kao neosnovana.
II. Prihvaća se žalba okr. M.M., preinačava se pobijano rješenje i pritvor protiv tog okrivljenika u k i d a.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 106. st. 2. ZKP, produljen je pritvor protiv okr. Ž.M., okr. D.R. i okr. M.M. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, u tijeku istrage nakon dva mjeseca za daljnjih jedan mjesec, zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. KZ i dr.
Protiv tog rješenja žale se okr. D.R. i okr. M.M. po svojim braniteljima, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njih ukine.
Žalba okr. D.R. je neosnovana, dok je žalba okr. M.M. osnovana.
Protivno žalbenim tvrdnjama okr. D.R., Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud smatra, da pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje opstojnost razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv ovog okrivljenika iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.
Naime, okr. D.R. stavlja se na teret učin kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 1. KZ, kaznenog djela iznude iz čl. 234. st. 1. KZ, te kazneno djelo pokušaja iznude iz čl. 234. st. 1. u vezi čl. 33. KZ, pa kada se ima u vidu da se u konkretnom slučaju radi o učinu većeg broja kaznenih djela imovinskog karaktera, to u korelaciji s činjenicom da je okrivljenik ovisnik o opojnim drogama, opravdano upućuje na zaključak da je svoju kriminalnu aktivnost usmjerio na učin takovih kaznenih djela, kako bi dodatno došao do sredstava za nabavku opojnih droga, pa i po ocjeni ovoga suda, sve to čini one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao nastaviti s učinom istih ili istovrsnih kaznenih djela.
Stoga je i daljnja primjena mjere pritvora protiv ovog okrivljenika iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, opravdana i na zakonu utemeljena.
Vrijeme od mjesec dana za koliko je pritvor produljen, ukazuje se optimalnim za predvidivo dovršenje predmetnog istražnog postupka.
Nasuprot tome, ovaj sud drži da u odnosu na okr. M.M. nisu egzistentni razlozi koji bi opravdavali primjenu mjere pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.
Naime, ovom okrivljeniku se stavlja na teret učin kaznenog djela pokušaja iznude iz čl. 234. st. 1. u vezi čl. 33. KZ, pa kada se ima u vidu količina kriminalne aktivnosti koju je okrivljenik tempore acti poduzeo, to po ocjeni ovoga suda, po svojoj kvaliteti i intenzitetu nisu okolnosti koje bi upućivale na zaključak o iteracijskoj opasnosti okrivljenika, tim više što je isti do sada neosuđivan, te ostvaruje adekvatne prihode za život.
Stoga u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za daljnju primjenu mjere pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.
Slijedom svega iznesenog, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 20. rujan 2002. god.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Snježana Mrkoci, v. r.
Katica Jelić, v. r.