I Kž-346/2007-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 346/07-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. A. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 333. st. 1. KZ i dr., odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, te opt. S. A., D. I., T. B., D. V., M. N., A. K., M. K. i G. K., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 21. studenog 2006. godine, br. Uk-2/06, u sjednici održanoj dana 30. svibnja 2007. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nade Kolak-Parfenjuk, te branitelja opt. S. A., N. R., odvjetnika iz O.,

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se kao neosnovane žalbe Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, opt. S. A., D. I., T. B., D. V., M. N., A. K., M. K. i G. K. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Osijeku, presudom od 21. studenog 2006. godine, br. Uk-2/06 proglasio je krivima opt. S. A., D. I., T. B., D. V., M. N., A. K., M. K., G. K., L. K. i G. O., da su i to: optuženici S. A., D. I., T. B., D. V., M. N., A. K., M. K. djelom pod toč. 1. počinili kazneno djelo protiv javnog reda, udruživanje za počinjenje kaznenih djela i to: optuženici S. A. i D. I. iz čl. 333. st. 1. KZ, a optuženici T. B., D. V., M. N., A. K. i M. K. iz čl. 333. st. 3. u vezi st. 1. KZ.

Opt. S. A. je djelima pod toč. 2., 3., 4., 5., 9., 10. i 11. počinio kaznena djela protiv imovine, tešku krađu iz čl. 217. st. 2. toč. 1. u vezi čl. 216. st. 1. KZ.

Opt. D. I. djelima pod toč. 2., 3., 4., 5., 6., 7., 8., 12. i 13. počinio je kaznena djela protiv imovine, tešku krađu iz čl. 217. st. 2. toč. 1. u vezi čl. 216. st. 1. KZ, a djelima pod toč.

I Kž 346/07-6

6., 12. i 14. i kaznena djela protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenje isprave iz čl. 311. st. 2. u vezi st. 1. KZ.

Opt. T. B. je djelima pod toč. 2., 3., 4., 6., 15. i 16. počinio kaznena djela protiv imovine, tešku krađu, iz čl. 217. st. 2. toč. 1. u svezi čl. 21.6. st. 1. KZ, a djelom iz toč. 2. i kazneno djelo iz čl. 217. st. 3. KZ u svezi čl. 217. st. 1. toč. 1. i čl. 216. st. 1. KZ.

Opt. D. V., djelima pod toč. 3., 4. i 6. počinio je kaznena djela protiv imovine, tešku krađu iz čl. 217. st. 2. toč. 1. u svezi čl. 216. st. 1. KZ, a djelom pod toč. 6. i kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenje isprave iz čl. 311. st. 2. u svezi st. 1. KZ.

Opt. M. N. djelom pod toč. 3. počinio je kazneno djelo protiv imovine, prikrivanje, iz čl. 236. KZ, a djelima pod toč. 4. i 6. kaznena djela protiv imovine, tešku krađu iz čl. 217. st. 2. toč. 1. u svezi čl. 216. st. 1. KZ.

Opt. A. K., djelima pod toč. 7. i 8. počinio je kaznena djela protiv imovine, tešku krađu iz čl. 217. st. 2. toč. 1. u svezi čl. 216. st. 1. KZ.

Opt. M. K., djelom pod toč. 7. počinio je kazneno djelo protiv imovine, tešku krađu, iz čl. 217. st. 2. toč. 1. u svezi čl. 216. st. 1. KZ.

Opt. G. K. djelima pod toč. 6. počinio je kazneno djelo protiv imovine, tešku krađu, iz čl. 217. st. 2. toč. 1. u svezi čl. 216. st. 1. KZ i kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenje isprave iz čl. 311. st. 2. u svezi st. 1. KZ.

Opt. L. K. djelom pod toč. 3. počinila je kazneno djelo protiv imovine, teškom krađom iz čl. 217. st. 2. toč. 1. u svezi čl. 216. st. 1. KZ i u svezi čl. 38. KZ.

Opt. G. O. djelom pod toč. 8. počinio je kazneno djelo protiv imovine, teškom krađom iz čl. 217. st. 2. toč. 1. u svezi čl. 216. st. 1. KZ.

Za počinjena kaznena djela optuženicima su utvrđene kazne zatvora i to: opt. S. A., zbog kaznenog djela iz toč. 1. na temelju čl. 333. st. 1. kazna zatvora u trajanju od četiri (4) godine, za kazneno djelo iz čl. toč. 2. na temelju čl. 217. st. 1. KZ kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine, za kazneno djelo iz toč. 3. na temelju čl. 217. st. 1. KZ kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine, za kazneno djelo iz toč. 4. na temelju čl. 217. st. 1. KZ kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine, za kazneno djelo iz toč. 5., na temelju čl. 217. st. 1. KZ kazna zatvora u trajanju od tri (3) godine, za kazneno djelo iz toč. 9. na temelju čl. 217. st. 1. KZ kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine, za kazneno djelo iz toč. 10. na temelju čl. 217. st. 1. KZ kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine, za kazneno djelo iz toč. 11. na temelju čl. 217. st. 1. KZ kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine, pa je uz primjenu čl. 60. st. 2. toč. c) KZ opt. S. A. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest (6) godina i deset (10) mjeseci.

Opt. D. I. je za kazneno djelo iz toč. 1. na temelju čl. 333. st. 1. KZ utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri (4) godine, za kazneno djelo iz toč. 2. na temelju čl. 217. st. 1. KZ u trajanju od jedne (1) godine, za kazneno djelo iz toč. 3. na temelju čl. 217. st. 1. KZ kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine, za kazneno djelo iz toč. 4. na temelju čl. 217. st. 1. KZ kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine, za kazneno djelo iz toč. 5., na temelju čl. 217. st.

I Kž 346/07-6

1. KZ kazna zatvora u trajanju od tri (3) godine, za kazneno djelo iz toč. 6. na temelju čl. 217. st. 1. KZ kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine, za kazneno djelo iz krivotvorenja isprave na temelju čl. 311. st. 2. KZ kazna zatvora u trajanju od osam (8) mjeseci, za kazneno djelo iz toč. 7. na temelju čl. 217. st. 1. KZ kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine i šest mjeseci, za kazneno djelo iz toč. 8. na temelju čl. 217. st. 1. KZ kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine, za kazneno djelo krivotvorenja isprave na temelju čl. 311. st. 2. KZ kazna zatvora u trajanju od osam (8) mjeseci, za kazneno djelo iz toč. 12. na temelju čl. 217. st. 1. KZ kazna zatvora u trajanju od jedne godine, za kazneno djelo iz toč. 13. na temelju čl. 217. st. 1. KZ kazna zatvora u trajanju od jedne godine, i za kazneno djelo iz toč. 14. na temelju čl. 311. st. 2. KZ kazna zatvora u trajanju od osam (8) mjeseci, pa je uz primjenu čl. 60. st. 2. toč. c) KZ opt. D. I. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam (8) godina.

Opt. T. B. je za kazneno djelo iz toč. 1. na temelju čl. 333. st. 3. KZ utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri (3) godine, za kazneno djelo iz toč. 2. na temelju čl. 217. st. 1. KZ kazna zatvora u trajanju od jedne godine, na temelju čl. 217. st. 3. KZ kazna zatvora u trajanju od dva (2) mjeseca, za kazneno djelo iz toč. 3. na temelju čl. 217. st. 1. KZ kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine, za kazneno djelo iz toč. 4. na temelju čl. 217. st. 1. KZ kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine, za kazneno djelo iz toč. 6., na temelju čl. 217. st. 1. KZ kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine, za kazneno djelo iz toč. 15. na temelju čl. 217. st. 1. KZ kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine i za kazneno djelo iz toč. 16. na temelju čl. 217. st. 1. KZ kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine, pa je uz primjenu čl. 60. st.2. toč. c) KZ opt. T. B. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet (5) godina i šest (6) mjeseci.

Opt. D. V. je zbog kaznenog djela iz toč. 1. na temelju čl. 333. st. 3. KZ utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri (4) mjeseca, za kazneno djelo iz toč. 3. na temelju čl. 217. st. 1. KZ kazna zatvora u trajanju od tri (3) mjeseca, za kazneno djelo iz toč. 4. na temelju čl. 217. st. 1. KZ u trajanju od šest (6) mjeseci, za kazneno djelo iz toč. 6. na temelju čl. 217. st. 1. KZ kazna zatvora u trajanju od šest (6) mjeseci i za kazneno djelo krivotvorenja isprave, na temelju čl. 311. st. 2. KZ kazna zatvora u trajanju od četiri (4) mjeseca, pa je uz primjenu čl. 60. st. 2. toč. c) KZ opt. D. V. izrečena jedinstvena kaznena zatvora u trajanju od jedne (1) godine i šest (6) mjeseci i uz daljnju primjenu čl. 67. st. 4. i 5. KZ primijenjena uvjetna osuda na način da se izvršenje izrečene jedinstvene kazne zatvora odgađa na vrijeme od tri (3) godine i ista se neće izvršiti ukoliko u tom vremenu ne počini novo kazneno djelo. Opt. M. N. je zbog kaznenog djela iz toč. 1. na temelju čl. 333. st. 3. KZ utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest (6) mjeseci, za kazneno djelo iz toč. 3. na temelju čl. 236. KZ kazna zatvora u trajanju od dva (2) mjeseca, za kazneno djelo iz toč. 4. na temelju čl. 217. st. 1. KZ kazna zatvora u trajanju od osam (8) mjeseci, za kazneno djelo iz toč. 6. na temelju čl. 217. st. 1. KZ kazna zatvora u trajanju od osam (8) mjeseci, pa je uz primjenu čl. 60. st. 2. toč. c) KZ opt. M. N. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine i šest (6) mjeseci.

Opt. A. K. je zbog kaznenog djela iz toč. 1. na temelju čl. 333. st. 3. KZ utvrđena kazna zatvora u trajanju do jedne (1) godine, za kazneno djelo iz toč. 7. na temelju čl. 217. st. 1. KZ kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine i za kazneno djelo iz toč. 8. na temelju čl. 217. st. 1. KZ kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine, pa je uz primjenu čl. 60. st. 2. toč. c) KZ opt. A. K. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije (2) godine.

I Kž 346/07-6

Opt. M. K. zbog kaznenog djela iz toč. 1., na temelju čl. 333. st. 3. KZ utvrđena je kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine i šest (6) mjeseci, za kazneno djelo iz toč. 7. na temelju čl. 217. st. 1. KZ kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, pa je uz primjenu čl. 60. st. 2. toč. c) KZ opt. M. K. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije (2) godine i četiri (4) mjeseca.

Opt. G. K. je zbog kaznenog djela iz toč. 6. na temelju čl. 217. st. 1. KZ utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam (8) mjeseci, a zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave na temelju čl. 311. st. 2. KZ kazna zatvora u trajanju od šest (6) mjeseci, pa je uz primjenu čl. 60. st. 2. toč. c) KZ opt. G. K. izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, i na temelju čl. 67. st. 4. i 5. KZ primijenjena uvjetna osuda time da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik za vrijeme od dvije (2) godine ne počini novo kazneno djelo.

Opt. L. K. i opt. G. O. su za počinjenja kaznena djela izrečene kazne zatvora i to opt. L. K. zbog kaznenog djela iz toč. 3. na temelju čl. 217. st. 1. u svezi čl. 38. KZ kazna zatvora u trajanju od šest (6) mjeseci, a opt. G. O. zbog kaznenog djela iz toč. 8. na temelju čl. 217 .st. 1. KZ kazna zatvora u trajanju od osam (8) mjeseci i uz daljnju primjenu čl. 67. st. 4. i 5. KZ primijenjena je uvjetna osuda na način da im se izvršenje izrečenih kazni odgađa na vrijeme od dvije (2) godine i iste se neće izvršiti ukoliko u tom vremenu ne počine novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 63. KZ optuženicima je u izrečene kazne zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru, opt. D. I. od 23. studenog 2005. pa nadalje, opt. T. B. od 9. ožujka 2006. pa nadalje, D. V. od 18. veljače 2005. do 18. travnja 2005., opt. M. N. od 19. listopada 2005. do 23. listopada 2006., opt. A. K. od 19. listopada 2005. do 23. listopada 2006., te opt. M. K. od 13. srpnja 2006. pa nadalje.

Na temelju čl. 79. KZ opt. D. I. izrečena je sigurnosna mjera protjerivanja stranca u trajanju od 5 (pet) godina, a opt. G. K. u trajanju od 3 (tri) godine računajući od pravomoćnosti presude s tim što se vrijeme izvršenja kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere.

Na temelju čl. 132. st. 2. ZKP optuženici S. A., D. I., T. B., D. V., M. N., L. K. su obvezani oštećeniku P. D. nadoknaditi pričinjenu štetu u iznosu od 120.000,00 kn, optuženici S. A., D. I., T. B., D. V., M. N. oštećeniku I. S. nadoknaditi pričinjenu štetu u iznosu od 100.000,00 kn, opt. D. I. je obvezan na naknadu pričinjene štete oštećeniku V. G. u iznosu od 75.000,00 kn, u roku od 15 dana računajući od pravomoćnosti presude, dok se oštećenici Z. Š., M. M., I. V., T. S., S. I. i J. T. upućuju da svoj imovinskopravni zahtjev ostvaruju u građanskoj parnici.

Na temelju čl. 122. st. 4. ZKP optuženici su oslobođeni dužnosti snašanja troškova kaznenog postupka u cijelosti.

Protiv te presude žali se Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta zbog odluke o kazni u odnosu na opt. A., I. i B. s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu preinači i navedenim optuženicima izreknu strože kazne zatvora.

I Kž 346/07-6

Opt. S. A. žali se po branitelju N. R., odvjetniku iz O. iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se optuženiku izrekne uvjetna osuda. Moli da se o sjednici vijeća obavijesti branitelj.

Iz svih žalbenih osnova žali se i opt. D. I. po branitelju Z. R., odvjetniku iz O. i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred izmijenjenim vijećem. Predlaže da se na sjednicu vijeća pozove optuženik i branitelj.

Opt. T. B. žali se po branitelju G. P., odvjetniku iz O., iz svih žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Opt. D. V., po branitelju B. K., odvjetniku iz O., žali se zbog visine izrečene kazne i predlaže da se pobijana presuda u tom dijelu preinači i optuženiku izrekne jedna blaža sankcija.

Opt. M. N. žali se po branitelju P. M., odvjetniku iz V. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači i opt. M. N. oslobodi optužbe.

Zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni žali se opt. A. K. po branitelju R. A., odvjetniku iz O., s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu ponovno suđenje.

Opt. M. K. žali se po branitelju D. S., odvjetniku iz O. iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Opt. G. K. žali se po branitelju B. K., odvjetniku iz O., iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači u odluci o pojedinačnim i jedinstvenoj kazni zatvora i izrekne primjerenija uvjetna osuda s kraćim rokom kušnje, a bez sigurnosne mjere koja je izrečena.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 10. travnja 2007. broj KŽ-DO-642/07, predložio je da se žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta prihvati, a žalbe optuženika odbiju kao neosnovane.

Sjednica vijeća održana je u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nade Kolak-Parfenjuk, te branitelja opt. S. A., N. R. odvjetnika iz O., a u odsutnosti opt. D. I. i njegova branitelja Z. R. koji nisu pristupili, a dostava poziva je bila uredno iskazana.

Žalbe nisu osnovane.

I Kž 346/07-6

U odnosu na žalbe zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka

Opt. S. A. ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. u svezi čl. 9. st. 1. i 2. ZKP-a navodeći da je iz spisa trebalo izdvojiti zapisnik o ispitivanju osumnjičenika D. V. od 24. veljače 2005. pred redarstvenim vlastima, jer sadrži neistinite podatke, a slijedom toga i zapisnik o ispitivanju pred istražnim sucem od 1.prosinca 2005. koji se poziva na prethodni zapisnik.

U navedenom optuženik nije u pravu budući je u zapisniku (list 30-37 spisa) konstatirano da je branitelj Š. I. obaviješten u 12,00 sati, pristupio u 12,20 sati, a ispitivanje je započelo u 12,31 sat dakle, branitelj je bio nazočan ispitivanju, što zapisniku daje legitimitet da se može upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku.

Žalbene kalkulacije da branitelj nije mogao stići iz Slavonskog Broda do Požege za 20 minuta nisu relevantne budući nije utvrđivano od kuda je branitelj dolazio, jer to nije niti bitno u danoj situaciji, kao što nije bitno niti gdje je punomoć zaista potpisana, da li u Slavonskom Brodu, kako je na punomoći navedeno ili u Zatvoru u P. gdje je V. ispitivan i gdje je najvjerojatnije potpisana, a mjesto je očigledno navedeno automatizmom, jer je branitelj iz S. B..

Optuženik se u žalbi poziva i na rečenice "branitelj nije pristupio u predviđenom vremenu", te "osumnjičenik odbio uzeti branitelja", nalazeći da iz tih konstatacija proizlazi zaključak da je branitelj pristupio poslije ispitivanja i potpisao zapisnik. Žalba se ustvari poziva na konstatacije koje nisu podvučene, što znači da ne odražavaju stvarno stanje.

Naime, pouke za osumnjičenika i opće konstatacije su navedene u formularu zapisnika o ispitivanju, a zapisničar prema nalogu službene osobe koja obavlja ispitivanje i diktira zapisnik podvuče pouke koje su dane osumnjičeniku i konstatacije koje odražavaju stvarno stanje.

S obzirom da je u konkretnom slučaju podvučeno da je branitelj Š. I. obaviješten u 12 sati, pristupio u 12,20 sati, to je relevantna činjenica, a ne napomene na koje se poziva žalba i na temelju kojih konstruira zaključak da branitelj nije bio nazočan ispitivanju, te da je slijedom toga trebalo izdvojiti navedeni zapisnik kao nezakonit dokaz, kao i zapisnik o ispitivanju pred istražnim sucem koji se poziva na taj zapisnik.

Upravo na tom zapisniku od 19. veljače 2005. (list br. 453-454 spisa) o ispitivanju pred istražnim sucem D. V. je bio izričit u navodu da sve što je imao reći da je rekao na zapisnik o ispitivanju u policiji pred braniteljem, odvjetnikom Š. I.. Kada mu je predočen zapisnik o ispitivanju izjavio je da je upravo to izjava koju je dao u policiji, pred braniteljem i vlastoručno potpisao. Nije imao primjedbi na postupke policije, a iskaz je istinit i dao ga je da si olakša položaj u postupku.

Prema tome, ni opt. V. ne dovodi u sumnju obranu danu pred redarstvenim vlastima, a žalbenim navodima nije ju s uspjehom osporio niti opt. A..

I Kž 346/07-6

Postupovnu povredu iz čl. 367. st. 2. u vezi čl. 9. st. 2. ZKP ističe i opt. D. I., smatrajući shematski prikaz analize telefonskih komunikacija nezakonitim dokazom, jer se, po stavu žalbe, ne zna tko ga je sačinio, na temelju čega i po čijem nalogu.

Protivno žalbenim navodima nije sporno da su za pretragu mobilnih uređaja izdani nalozi za pretragu po istražnom sucu i da je u njima navedeno da se pretraga povjerava djelatnicima policijske uprave i mr. sc. R. B..

Spisu je priložen zapisnik o pretrazi mobilnih telefonskih aparata sa nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za informatiku mr. sc. R. B., prof., te prilozima, a jedan od njih je i grafički prikaz međusobne komunikacije. Prema tome, nije ostalo dvojbeno kome je bila povjerena pretraga i tko je sačinio grafički prikaz međusobnih komunikacija.

S obzirom da je mr. sc. R. B. stalni sudski vještak za informatiku, u kom svojstvu je i dala nalaz i mišljenje, nije osnovana niti žalba opt. B. u tom dijelu, koji navodi da to nije "pravi" vještački nalaz, jer nije vještačila na temelju naloga istražnog suca. Žalitelj se upućuje da pažljivo pročita naloge za pretragu istražnog suca, što je ranije obrazloženo, a mr. sc. R. B. je i na glavnoj raspravi saslušana kao vještak, prethodno upozorena po čl. 325. ZKP (list 1326 spisa) pa stoga nisu osnovani niti navodi opt. B. u tom dijelu.

Nije osnovana niti žalba opt. M. K. koji također ističe postupovnu povredu iz čl. 367. st. 2. ZKP, jer da je opt. L. K. prilikom ispitivanja trebala biti upozorena na blagodat nesvjedočenja.

Opt. L. K. je ispitivana kao osumnjičenik odnosno okrivljenica i propisno upozorena u skladu sa zakonskim odredbama koje se odnose na ispitivanje okrivljenika, a pravo na upozorenje po čl. 234. ZKP, na koje se poziva žalba, imaju svjedoci i oni mogu biti oslobođeni dužnosti svjedočenja. Okrivljenik za razliku od svjedoka, koji je dužan svjedočiti osim u slučajevima kada mu zakon dozvoljava da ne svjedoči, nije dužan iznijeti obranu niti odgovarati na pitanja pa je okrivljenica L. K. mogla koristiti to svoje pravo. U žalbama se ističe i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP koju opt. D. I. nalazi u proturječju izreke i obrazloženja pobijane presude, opt. T. B. u proturječju o odlučnim činjenicama između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, te da je izreka pobijane presude nerazumljiva, opt. M. K. da su izostali razlozi za odbijanje dokaznih prijedloga, dok opt. G. K. navodi da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama.

Protivno žalbenim navodima sud prvog stupnja je dao opširne razloge za sva svoja utvrđenja a isto tako i za odbijanje dokaznih prijedloga.

Obrazlažući proturječje između izreke i obrazloženja pobijane presude u odnosu na toč. 2. opt. I. navodi da iz obrane opt. L. K. proizlazi da je opt. B. sam otuđio vozilo, a opt. I. mu "čistio put" što da je proturječno izreci. U navedenom optuženik nije u pravu budući je u činjeničnom opisu (toč. 2.) opisana djelatnost svakog od optuženika u počinjenju kaznenog djela teške krađe, koja je i utvrđena na temelju provedenih dokaza i zaključci suda prvog stupnja koji su obrazloženi u pobijanoj presudi nisu proturječni činjeničnom opisu.

I Kž 346/07-6

Opt. B. u okviru te postupovne povrede osporava nalaz i mišljenje vještaka mr. sc. R. B., koja je, protivno žalbenim navodima, vještačila na temelju naloga istražnog suca i saslušana je na glavnoj raspravi u svojstvu vještaka, o čemu je više rečeno kod obrazlaganja postupovne povrede iz čl. 367. st. 2. ZKP.

Stoga nema nikakvog proturječja na koje se poziva žalba opt. B. između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

Opt. B. ističe i nerazumljivost izreke pobijane presude u čemu također nije u pravu.

Izreka presude nije nerazumljiva u dijelu na koji upire žalba i koji se odnosi na utvrđivanje kazne opt. B., za kazneno djelo iz toč. 2., jer mu je za kazneno djelo iz čl. 217. st. 2. toč. 1. u svezi čl. 216. st. 1. KZ, na temelju čl. 217. st. 1. KZ (po kojem propisu se kazna odmjerava) utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine, a za kazneno djelo iz čl. 217. st. 3. u svezi čl. 217. st. 1. toč. 1. i čl. 216. st. 1. KZ, na temelju čl. 217. st. 3. KZ kazna zatvora u trajanju od dva (2) mjeseca.

Opt. I. ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP navodeći da nije bilo osnova za razdvajanje kaznenog postupka u odnosu na opt. A. L., dok opt. B. navodi da je glavna rasprava zakazana prije isteka roka za podnošenja prigovora na optužnicu.

Prema čl. 30. st. 1. ZKP sud može iz razloga svrhovitosti do završetka glavne rasprave odlučiti da se postupak za pojedina kaznena djela ili protiv pojedinih okrivljenika razdvoji i posebno dovrši, što je sud prvog stupnja učinio u odnosu na opt. A. L. čija nazočnost na glavnoj raspravi je bila neizvjesna zbog bolesti, a radi se o pritvorskom predmetu koji iziskuje žurnost u postupanju, kako je doneseno rješenje i obrazloženo na glavnoj raspravi, a koje razloge prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud, kao sud drugog stupnja.

Stoga nije došlo do nepravilne primjene odredbe Zakona o kaznenom postupku u tijeku glavne rasprave, a pogotovo to razdvajanje postupka nije utjecalo ili moglo utjecati na presudu, što je drugi uvjet da bi bila ostvarena postupovna povreda iz čl. 367. st. 3. ZKP.

Neistinita je tvrdnja opt. B. da bi glavna rasprava bila zakazana prije isteka roka za podnošenje prigovora na optužnicu.

Opt. B. je optužnica dostavljena putem pošte i netko ju je primio i potpisao njen primitak dana 2. ožujka 2006. godine, kako to proizlazi iz dostavnice, da bi mu ponovno bila uručena na sudu, dana 9. ožujka 2006. godine (list 1046 spisa), dok je njegov odvjetnik M. Š. istu zaprimio 3. ožujka 2006. godine.

Rok za podnošenje prigovora protiv optužnice je osam dana, a opt. B. ga nije ulagao. O prigovorima protiv optužnice opt. S. A. i A. L. odlučeno je rješenjem od 21. srpnja 2006. godine pod br. UKv-17/06 da bi glavna rasprava bila održana tek 16. listopada 2006. godine, nakon nekoliko prethodnih odgoda, pa stoga opt. B. nije u pravu u navedenoj tvrdnji.

I Kž 346/07-6

Opt. D. I. u žalbi u odnosu na toč. 2. izreke pobijane presude, navodi da je sud prvog stupnja prekoračio optužbu kada je sam sačinio novi činjenični opis, u situaciji kada je došlo do spajanja spisa, čime ukazuje na povredu iz čl. 367. st. 1. toč. 9. ZKP iako ju ističe u okviru obrazlaganja žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

U navedenom optuženik nije u pravu budući je sud prvog stupnja na prijedlog USKOK-a donio rješenje o spajanju ovog postupka s kaznenim postupkom koji se protiv opt. B. vodio pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu pod brojem br. K-588/04, zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 2. toč. 1. u svezi čl. 216. st. 1. KZ i dr. i činjenični opis pod toč. 2. izreke pobijane presude sadrži upravo navedene inkriminacije pa stoga optužba nije prekoračena.

Iz svih navedenih razloga nisu osnovane žalbe optuženika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu na temelju čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao niti da bi bila ostvarena koja od postupovnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

U odnosu na žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja

U žalbama zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženici, prije svih A., I. i B. nastoje osporiti iskaz opt. V. dan pred redarstvenim vlastima, te pred istražnim sucem, s obzirom da se na glavnoj raspravi branio šutnjom.

Osporava se prvenstveno zakonitost zapisnika o ispitivanju D. V. na što je žaliteljima odgovoreno kod obrazlaganja prethodne žalbene osnove, da bi se zatim tvrdilo da je neistinit i da je ovaj optuženik instruiran na davanje iskaza protiv drugih optuženika, čime je "zaslužio" povoljniji tretman u postupku.

Protivno žalbenim navodima opravdano prvostupanjski sud prihvaća obranu optuženika V. koji je vrlo detaljno opisao način djelovanja grupe, osobe koje su je organizirale i osobe koje su bili njeni članovi, te djelatnost kojom se grupa bavila i takvi navodi opt. V. nisu žalbenim navodima s uspjehom osporeni.

Opt. V. je vrlo detaljno naveo kako se upoznao sa opt. A. i I., te na koji način su otuđivali, skrivali i prevozili vozila u S. i C. G., time da su sve krađe bile unaprijed isplanirane i iskoordinirane tako da je svatko od učesnika u počinjenju djela imao unaprijed određenu ulogu.

Takva obrana opt. V. potvrđena je obranom opt. N. koji također govori o postojanju grupe, njenim organizatorima i članovima, načinu rada i ulogama pojedinih članova grupe.

Opt. N. tu obranu pred redarstvenim vlastima nastoji u žalbi osporiti tvrdnjom da je iznuđena, za koju tvrdnju nema podloge u provedenim dokazima.

Iz zapisnika o ispitivanju osum. M. N. od 20. listopada 2005. godine (list 66 – 70 spisa) proizlazi da je ispitan u prisutnosti branitelja V. M., da je dao vrlo opširnu obranu, da bi zapisnik potpisao nakon konstatacije da on u potpunosti odgovara njegovoj danoj izjavi i da

I Kž 346/07-6

ga stoga vlastoručno potpisuje u prisustvu branitelja. Stoga nema govora da bi obrana opt. N. bila iznuđena na bilo koji način.

O postojanju grupe, njenim organizatorima i članovima, te djelatnostima kojima se grupa bavila govori i opt. L. K. u obrani danoj pred redarstvenim vlastima iz koje obrane sud prvog stupnja također zaključuje o organiziranosti grupe i koordiniranosti radnje koje su pojedini počinitelji poduzimali, te o podjeli uloga u okviru djelatnosti grupe.

O podjeli uloga je govorio i opt. A. K. u obrani pred redarstvenim vlastima, te istražnim sucem, opisujući način na koji je došlo do otuđenja traktora J. D. i radnog stroja J. (toč. 7. i 8. izreke) iako sada u žalbi nastoji negirati svoje sudjelovanje u grupi, a zanemarujući tu obranu opt. K. bezuspješno negira i svoju pripadnost grupi, te počinjenje navedenih kaznenih djela, otuđenje traktora i stroja.

Takvi personalni dokazi nastoje se bezuspješno žalbama osporiti, tvrdnjom o nezakonitom postupanju djelatnika policije, o čemu je već bilo riječi u ovoj odluci, pri čemu žalbe zanemaruju ostale provedene dokaze koji potvrđuju naprijed navedene obrane, prije svega shematski prikaz analize povezanosti osoba na bazi telefonskih kontakata i koji prikaz se također nastojao bezuspješno osnažiti kao nezakonit dokaz i koji telefonski kontakti potvrđuju zaključak prvostupanjskog suda o međusobnoj povezanosti optuženika u aktivnosti za koju su se organizirali.

Opt. A. u žalbi zanemaruje činjenicu da su očevidom kod njega pronađene registarske pločice vozila ukradenih u Republici Hrvatskoj (obuhvaćenih toč. 2., 9., 10. i 11. izreke), provalnički alat, između ostalog putni kompjuter za vozila marke FV, kutija s akumulatorskom bušilicom, električni odvijač marke B. specijalni provalnički alat tzv. "kutija" (čitač šifre kontakt brave), dio predmeta koji su se nalazili u otuđenom vozilu iz toč. 9. izreke pobijane presude, kao i putničko vozilo BMW.

Dakle, protivno žalbenim navodima optuženika, sud prvog stupnja je na temelju zakonito provedenog postupka, pravilnom analizom svih provedenih dokaza i obrana optuženika utvrdio sve relevantne činjenice u odnosu na sve optuženike, zaključujući da su ostvarili kazneno djelo iz čl. 333. KZ, te ostala djela za koja ih je proglasio krivima.

Opt. A. prilaže uz žalbu preslike putovnica iz kojih bi trebalo proizlaziti kada je bio u Republici Hrvatskoj, što nije dokaz kojim bi se osporilo utvrđenje prvostupanjskog suda budući je u tijeku postupka utvrđeno da se granica prelazila na razne načine, najmanje legalno, a opt. A. je u počinjenju djela sudjelovao na razne načine, u okviru grupe, za što nije odlučno kada je prelazio granicu, jer ju uvijek i nije prelazio u vrijeme kada su vozila otuđena, koja je dočekivao u S. i C. G..

Osporavajući počinjenje svakog pojedinog djela opt. I. nastoji relativizirati svaki pojedini dokaz međutim, sve provedene dokaze i obrane optuženika potrebno je cijeniti svakog za sebe i u njihovoj međusobnoj povezanosti, što je prvostupanjski su i učinio i pravilno zaključio o počinjenju djela, što je vrlo opširno i obrazložio u razlozima pobijane presude, na koje se žalitelji upućuju i koje razloge prihvaća i ovaj sud, kao sud drugog stupnja.

I Kž 346/07-6

Sud prvog stupnja je vrlo opširno obrazložio i utvrđenja u vezi počinjenja kaznenog djela iz toč. 6., pa i u odnosu na opt. G. K., što on u podnesenoj žalbi negira, iako je nedvojbeno da je krivotvorena dokumentacija za ukradeno vozilo bila sačinjena na njegovo ime. Sačinjavanje takve dokumentacije iziskuje određeno vrijeme i angažman, kako to pravilno uočava prvostupanjski sud i zaključuje da je opt. K. bio u dogovoru s opt. I., koji mu je nakon otuđenja vozila tu dokumentaciju predao pa je zajedno s opt. V. krenuo da vozilo preveze preko granice.

Nebitno je za ulogu suizvršitelja u konkretnoj situaciji što je opt. K. bio suvozač, jer je punomoć glasila na njegovo ime i predana je djelatnicima policije, a kada je shvatio da su otkriveni upravo je on bio taj koji je sugerirao opt. V. da da gas i vozi bez zaustavljanja, čime je manifestirao volju da djelo želi kao svoje.

Iz svih navedenih razloga, te razloga prvostupanjske presude na koje se žalitelji ponovno upućuju, nisu osnovane žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

S obzirom da je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno i da provođenje, u žalbama ponovno predloženih dokaza, ne bi doprinijelo drugačijem utvrđenju činjeničnog stanja, nisu osnovane žalbe optuženika niti u tom dijelu.

U odnosu na žalbe zbog povrede kaznenog zakona

Zbog povrede kaznenog zakona žale se optuženici A., I., B., M. N., K., K. i K., dok samo neki od njih tu žalbenu osnovu obrazlažu.

Opt. I. smatra da je u odnosu na kazneno djelo iz čl. 333. trebalo primijeniti Kazneni zakon od 22. 12. 2000. ("Narodne novine", broj 129/00) kao blaži zakon, jer da je djelo počinjeno u rujnu 2004., što je protivno činjeničnom opisu i utvrđenjima suda prvog stupnja da se opt. A. i I. okupili i međusobno povezali grupu ljudi koja ima za cilj počinjenje kaznenih djela, u vremenu od rujna 2004. do lipnja 2005., kada je formiranje grupe dovršeno. U odnosu na kazneno djelo iz točke 3., 4., 6. 7 i 8. izreke pobijane presude utvrđeno je da su optuženici postupali kao supočinitelji, što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju, pa je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjen kazneni zakon i ne može se raditi o pomaganju kako se to sugerira u žalbenim navodima.

Nije u pravu niti opt. B. kada tvrdi da se u toč. 2. izreke pobijane presude radi o prividnom stjecaju. Naime, optuženik je sudjelovao u otuđenju vozila zajedno sa opt. A. i I., nakon čega je iz vozila otuđio između ostalog bankarsku karticu P. i Z. na ime A. K. i jedan ček na ime A. K. koji je unovčio putem S. P. i M. Ć. pa je u pravu prvostupanjski sud kada zaključuje da se radi o novoj kriminalnoj količini i da ovo djelo nije konzumirano djelom iz čl. 217. st. 2. toč. 1. KZ za koje su proglašeni krivima optuženici A., I. i B..

Stoga nisu osnovane žalbe optuženika zbog povrede kaznenog zakona.

U odnosu na žalbe zbog odluke o kaznenopravnim sankcijama

I Kž 346/07-6

Zbog odluke o kazni u odnosu na optuženike A., I. i B. žali se Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta navodeći da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio da su kaznena djela počinjena u sastavu dobro organizirane grupe koja je kroz duže vremensko razdoblje djelovala na području dviju država, da su grupu okupili optuženici A. i I. s ciljem da krađama skupocjenih osobnih automobila i radnih strojeva u Hrvatskoj, njihovim prebacivanjem i daljnjoj prodaji na ilegalnom tržištu u Srbiji pribave sebi znatnu protupravnu imovinsku korist i da su na taj način optuženici u sastavu grupe otuđili ukupno sedam vozila vrijednih oko 2,000.000,00 kn. Također smatra da nije u dovoljnoj mjeri cijenjena ranija osuđivanost optuženika za istovrsna kaznena djela, te činjenica porasta ove vrste kaznenih djela.

Optuženik A. ne obrazlaže žalbu zbog odluke o kazni iako u uvodu žalbe ističe tu žalbenu osnovu, dok optuženici I., B., K., K.1 i K. izrečene kazne nalaze prestrogima.

Optuženik D. V. se žali samo zbog odluke o visini izrečene kazne koju smatra previsokom s obzirom na priznanje kojim je doprinio rasvjetljavanju i rješavanju ovog postupka, danom usprkos prijetnji od strane drugih optuženika i njihovih obitelji.

Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni po žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, te gore navedenih optuženika, kao i na temelju čl. 382. ZKP po žalbi opt. M. N. ovaj sud, kao sud drugog stupnja, je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ocijenio sve okolnosti o kojima ovisi odabir vrste i visine kazne odnosno kaznenopravne sankcije, a druge okolnosti se niti ne navode u podnesenim žalbama.

U dovoljnoj mjeri je cijenjena upornost u počinjenju djela, što drugim riječima znači dobru organiziranost grupe i počinjenje djela kroz dulje vremensko razdoblje, na što sve ukazuje žalba USKOK-a, a prvostupanjski sud je cijenio kao otegotnu okolnost i raniju osuđivanost opt. A., I. i B. i uz težinu i društvenu opasnost počinjenih kaznenih djela utvrdio im i izrekao jedinstvene kazne zatvora kojima će se i po mišljenju ovog suda ostvariti svrha kažnjavanja.

Nisu osnovane niti žalbe optuženika koji izrečene kazne nalaze prestrogima, bez navođenja olakotnih okolnosti koje ne bi bile cijenjene u pobijanoj presudi, uopće ili u dovoljnoj mjeri, pa se izrečene kazne i u odnosu na te optuženike ukazuju adekvatnima za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz čl. 6. i 50. KZ.

U odnosu na opt. V. čije priznanje je bilo okolnosno i iscrpno i u kojem je detaljno opisao djelatnost i ulogu svih optuženika u počinjenju djela je upravo iz tog razloga primijenjena uvjetna osuda, neovisno o broju i težini počinjenih djela koja su pravilno valorizirana u utvrđivanju pojedinačnih kazni zatvora i izrečenoj jedinstvenoj kazni. Međutim, s obzirom na priznanje čime je pokazao odnos prema djelima, za očekivati je da će se uvjetnom osudom kao mjerom upozorenja ostvariti svrha kažnjavanja i bez izvršenja kazne zatvora.

Stoga nisu osnovane žalbe zbog odluke o kaznenopravnim sankcijama.

Pobijana presuda je ispitana u skladu s čl. 382. ZKP i u odnosu na izrečenu sigurnosnu mjeru protjerivanja stranca iz zemlje optuženiku D. I. i G. K., te je utvrđeno da je opravdano

I Kž 346/07-6

sud prvog stupnja optuženicima, kao državljanima druge države, koji na području Republike Hrvatske čine kaznena djela i to djelujući u okviru dobro organizirane grupe, izrekao odnosnu sigurnosnu mjeru, jer postoji opasnost da će i u budućnosti počiniti neko kazneno djelo. Te okolnosti upućuju da nisu poželjni u Republici Hrvatskoj za vrijeme za koje su mjere izrečene.

Iz svih navedenih razloga, na temelju čl. 387. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 30. svibnja 2007.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivan Protković, v. r.

Dražen Tripalo, v. r.