Rev-1104/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1104/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. J. iz P., koga zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik iz Z., protiv tuženika S. d.d. P., koga zastupa zakonski zastupnik I. S., direktor, a ovaj po punomoćnici M. P., dipl. iur., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru, posl. br. Gž-1087/00 od 28. veljače 2001. godine, kojom su potvrđene presuda Općinskog suda u Zadru, posl. br. P-1524/97 od 14. rujna 1999. godine i dopunska presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. P-1524/97 od 08. rujna 2000. godine, u sjednici vijeća održanoj

dana

10. listopada 2001. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zadru, posl. br. Gž-1087/00 od 28. veljače 2001. godine, potvrđene su presuda Općinskog suda u Zadru, posl. br. P-1524/97 od 14. rujna 1999. godine i dopunska presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. P-1524/97 od 08. rujna 2000. godine, kojima je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da je nezakonita odluka tuženika broj 813-96 od 17. travnja 1996. godine, kojom je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika, pa se nalaže tuženiku da vrati tužitelja u radni odnos na poslove čuvara-vratara, te kojim je tražio da mu tuženik isplati naknadu plaće za period od ožujka 1996. godine do zaključno ožujka 1999. godine u iznosu od 64.080,06 kuna te nadalje do povratka na posao, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da se pobijana presuda ukine i premet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je pobijanim rješenjem tuženika od 17. travnja 1996. godine tužitelju prestao radni odnos kod tuženika temeljem odredbe čl. 241. st. 3. Zakona o radu («Narodne novine» br. 38/95. i dr. - dalje ZR).

U provedenom postupku utvrđeno je da je tužitelj dana 28. ožujka 1996. godine primio Ugovor o radu ponuđen i potpisan od strane direktora tuženika u smislu odredbe čl. 241. st. 1. ZR, te je tom prilikom i upozoren na posljedice neprihvaćanja i nepotpisivanja tog ugovora unutar roka iz čl. 241. st. 3. ZR (vlastoručno potpisana potvrda list 19 spisa i preslika dostavnice list 20 spisa).

Utvrđeno je da je tužitelj bio na bolovanju u razdoblju od 1. ožujka 1996. godine do 31. ožujka 1996. godine, a da je nakon toga koristio godišnji odmor od 1. travnja 1996. godine do 28. travnja 1996. godine. Utvrđeno je da zdravstveno stanje tužitelja nije bilo takvo da bi ga spriječilo da potpiše i prihvati ponudu poslodavca za sklapanje ugovora o radu u zakonskom roku, te da je u navedenom razdoblju dolazio u poduzeće.

Utvrđeno da je tužitelj potpisao ponuđeni ugovor o radu i dostavio ga tuženiku dana 16. travnja 1996. godine.

S obzirom na ovako pravilno utvrđeno činjenično stanje, nižestupanjski su sudovi suprotno revizijskim prigovorima, pravilno zaključili da je tužitelj propustio zakonski rok od 15 dana za prihvat ponude poslodavca u smislu odredbe čl. 241. st. 3. ZR, jer je ponudu poslodavca primio 28. ožujka 2001. godine, a prihvaćenu ponudu i potpisani ugovor dostavio poslodavcu 16. travnja 2001. godine, dakle izvan propisanog zakonskog roka od 15 dana., te stoga odbili u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa i naknade plaće.

Suprotno revizijskim prigovorima, pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da je tužitelju zakonski rok od 15 dana za prihvat ponude poslodavca počeo teći danom primitka ponude 28. ožujka 1996. godine, bez obzira što se u tom trenutku nalazio na bolovanju, jer u tijeku postupka tužitelj nije ničim dokazao da je na bilo koji način bio spriječen postupiti u skladu sa odredbom čl. 241. st. 3. ZR.

Kako nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 10. listopada 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.