Rev-1047/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan- Maoduš kao predsjednika vijeća, te Djordja Bjegovića, Stanka Jesenkovića, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja Dom zdravlja I.G., … , protiv tuženika D.K. i D.K., oboje iz Š.
Legislator headnote
AI generatedRev-1047/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju (odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" br. 53/91 - kao zakon Republike Hrvatske) i to, jedino, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže, da se obje nižestepene presude preinače i tužbenom zahtjevu udovolji.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1047/1992-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan- Maoduš kao predsjednika vijeća, te Djordja Bjegovića, Stanka Jesenkovića, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja Dom zdravlja I.G., … , protiv tuženika D.K. i D.K., oboje iz Š.
… , radi otkaza stanarskog prava i iseljenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Okružnog suda u Zagrebu br. Gž-10944/91 od 7. siječnja 1992. godine, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Ivanić Gradu br. P-280/91 od 16. listopada 1991. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 17. rujna 1992. godine,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Prvostepenom presudom Općinskog suda u Ivanić Gradu br. P-280/91 od 16. listopada 1991. godine odbijen je tužbeni zahtjev da se usvajanjem otkaza stanarskog prava naloži tuženima da isele iz stana koji koriste u I.G. te ga slobodnog od osoba i stvari predaju tužitelju na raspolaganje.
Drugostepenom presudom Okružnog suda u Zagrebu br. Gž-10944/91 od 7. siječnja 1992. godine, odbijanjem žalbe tužitelja, navedena je presuda potvrdjena.
Protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju (odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" br. 53/91 - kao zakon Republike Hrvatske) i to, jedino, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže, da se obje nižestepene presude preinače i tužbenom zahtjevu udovolji.
Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostepeni je sud - u smislu odredbe čl. 390. Zakona o parničnom postupku - dostavio protivnoj stranci i javnom tužitelju nadležnom za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, medjutim, protivna stranka nije
Rev 1047/92
odgovorila na reviziju, niti se republički javni tužitelj izjasnio o podnesenoj reviziji.
Revizija nije osnovana.
Iako je revizija u ovom predmetu izjavljena jedino zbog pogrešne primjene materijalnog prava, ipak je neophodno ukazati na nedvojbenu okolnost da u postupku nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku. To stoga što na tu bitnu povredu revizijski sud, prema odredbi čl. 386. Zakona o parničnom postupku, pazi po službenoj dužnosti.
Pobijana je odluka zakonito donesena, dakle, nije ostvaren istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, s obzirom da su sudovi, i to pravilno, primijenili odgovarajuće odredbe materijalnog prava (arg. iz odredbe čl. 356. Zakona o parničnom postupku).
Davalac stana može otkazati stanarsko pravo (i), ako stanar ne plati stanarinu ili ne naknadi troškove vezane uz korištenje stana tri mjeseca uzastopno ili tri mjeseca u zadanjih 12 mjeseci.
Otkaz stanarskog prava iz razloga navedenih u st. 1. ovog članka može se dati ako stanar i nakon što je preporučenim pismom opomenut, ne otkloni razloge za otkaz odnosno u primjerenom roku ne popravi štetu koju je izazvao svojom krivnjom (iz odredbe čl. 97. st. 1. i st. 2. Zakona o stambenim odnosima).
Kada je davalac stana, pa makar i po drugi put, opomenuo stanara da otkloni razlog za otkaz, u konkretnom slučaju da plati zaostale obroke stanarine, pa kada je stanar nedugo zatim stanarinu zaista platio, onda se opravdano može zaključiti da je stanar u za to primjerenom roku otklonio razlog za otkaz. Pri tome nije suvišno napomenuti da samo neplaćanje nije ni bilo odraz negativnog stava stanara prema vlastitim obvezama, dakle, da su nižestepeni sudovi zakonito postupili odbivši tužbeni zahtjev. Slijedom toga, istaknuti revizijski razlog nije ostvaren, pa je reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu, temeljem odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.
U Zagrebu, 17. rujna 1992.
Predsjednik vijeća:
Radomira Felicijan-Maoduš v.r.