Croatian Supreme Court dismisses appeal on divorce property division and expert valuation errors.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal regarding a divorce property dispute over a house acquired during a cohabitation period. The lower courts correctly determined a 50/50 split of the property's value, while the appellant contested the expert valuation and the contribution ratio. The court rejected the appeal because factual disputes regarding expert opinions cannot be raised in the appellate phase and the legal application was correct.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku čl. 385.; Zakon o braku i porodičnim odnosima čl. 287. u vezi s čl. 299.; Prigovori na vještak nalaz ne mogu se isticati u revizijskoj fazi; pogrešna primjena materijalnog prava nije osnovana ako su činjenične okolice utvrđene ispravno.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 875/2016-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Jalšovečki predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. C. iz Njemačke, N., zastupanog po punomoćniku T. T., odvjetniku u R., protiv tuženice L. Ž. iz Njemačke, N., zastupane po punomoćniku I. B., odvjetniku u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv dijela presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž- 1796/2014-3 od 13. travnja 2016., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-4871/11 od 23. siječnja 2014., u sjednici održanoj 24. rujna 2019.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom u toč. I. naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 951.722,84 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. siječnja 2014. pa do isplate po stopi od 12% godišnje, dok je u toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo tuženici da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 191.196,25 kn. Drugostupanjskom presudom u toč. I. odbijena je žalba tuženice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu toč. I. izreke do dosuđenog iznosa od 906.402,70 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a u toč. II. drugostupanjske presude djelomično je uvažena žalba tuženice te je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu toč. I. izreke te je u tom dijelu suđeno da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 45.320,14 kn uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu. U toč. III. drugostupanjske presude odbijena je žalba tuženice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u donosu na troškove parničnog postupka.
Protiv drugostupanjske presude u odnosu na dio u kojem je odbijena žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda reviziju je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude sukladno navodima tuženice, a podredno da ukine nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
Tužitelj nije dostavio odgovor na reviziju.
Temeljem odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Predmet spora između stranaka je zahtjev tužitelja za isplatu jedne polovine iznosa građevinske vrijednosti nekretnine koje su stranke stekle za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice.
Tuženica u reviziji između ostalog, ističe i revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP kao i iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. i 377. st. 2. ZPP. Tuženica također ukazuje i da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 259., 260. i 261. ZPP.
Tako tuženica u reviziji ističe da obje nižestupanjske presude ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama i da navedeni razlozi su u suprotnosti sa stanjem spisa, slijedom čega se obje nižestupanjske presude ne mogu valjano ispitati, a posebno drugostupanjska presuda. Tuženica tako ukazuje da su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP jer prvostupanjski sud nije brižljivo i savjesno cijenio provedeni dokazni postupak, a drugostupanjski sud je prihvatio takvo postupanje prvostupanjskog suda. Pri tome tuženica ukazuje da nižestupanjske odluke uopće ne navode niti obrazlažu sporna pravna pitanja na koja je revidentica upirala tijekom cjelokupnog postupka i na koja je u svojim ranijim odlukama ukazao drugostupanjski sud. Tuženica u reviziji ukazuje da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 117. st. 2. ZPP jer je pogrešno dopustio povlačenje žalbe izjavljene protiv rješenja o mirovanju postupka kao i u odnosu na izjavljeni prijedlog za povrat u prijašnje stanje.
Nadalje, revidentica ukazuje i na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 259., 260. i 261. ZPP iz razloga što prvostupanjski sud nije postupio po uputama drugostupanjskog suda u svezi provođenja vještačenja i nije utvrdio građevinsku vrijednost predmeta spora u vrijeme presuđenja.
Nisu osnovani navodi tuženice u svezi počinjenja navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Tako obje nižestupanjske presude sadrže dostatne razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima i stanjem spisa i obje nižestupanjske presude se mogu valjano ispitati. Stoga nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Također, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP jer je prvostupanjski sud nakon dugotrajnog i opsežnog dokaznog postupka ocijenio sve dokaze kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, i temeljem toga donio odluku. Isto tako je drugostupanjski sud prihvatio takvo činjenično stanje koje proizlazi iz provedenog dokaznog postupka i provedene ocijene dokaza. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 117. st. 2. ZPP jer je nakon povlačenja žalbe protiv rješenja o mirovanju postupka, kao i u odnosu na prijedlog za povrat u prijašnje stanje, pravilno prvostupanjski sud nastavio postupak po prijedlogu tužitelja za nastavak postupka. Nije osnovan ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 259., 260. i 261. ZPP jer je prvostupanjski sud sukladno uputama drugostupanjskog suda proveo dopunu nalaza i mišljenja procjene spornog objekta s time da je zadnja dopuna procjene vrijednosti nekretnine od strane sudske vještakinje C. B. provedena u rujnu 2013. i koji nalaz i mišljenje je dostavljen tuženici uz poziv za ročište na kojem je zaključena glavna rasprava, ali se ista nije odazvala niti je osporila takav nalaz i mišljenje. Stoga dobrim dijelom iznošenje navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka predstavlja zapravo iznošenje razloga nepotpuno i pogrešno utvrđenog stanja u odnosu na građevinsku vrijednost sporne nekretnine, a iz kojeg razloga se ne može izjaviti revizija sukladno odredbi čl. 385. ZPP. Dakle, ukupno nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
U postupku je utvrđeno:
- da su stranke bile u izvanbračnoj zajednici u razdoblju od 1971. do kraja 1987.,
- da se ta zajednica stranaka u svemu može izjednačiti s bračnom zajednicom,
- da su stranke zajedničkim sredstvima tijekom 1972. kupile gradilište, a od 1973. do 1987. zajedničkim radom i sredstvom izgradile kuću K.,
- da su stranke podjednako doprinijele u stjecanju te imovine,
- da građevinska vrijednost nekretnine iznosi 1.812.805,41 kunu bez poreza od 5%, odnosno s navedenim porezom 1.903.445,68 kuna.
Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 1/2 dijela građevinske vrijednosti predmetne nekretnine uključujući porez od 5%, dok je drugostupanjski sud zaključio da tužitelju pripada građevinska vrijednost nekretnine bez poreza od 5% te je tužitelju drugostupanjskom odlukom dosuđeno umjesto 951.722,84 kune, iznos od 906.402, 70 kuna.
Tuženica u reviziji u odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u bitnom osporava doprinos stranaka u stjecanju sporne nekretnine u omjeru od 1/2 te osporava građevinsku vrijednost predmetne nekretnine pozivajući se na prvotni nalaz vještaka B. K. od 25. svibnja 1992. u kojem je građevinska vrijednost predmeta spora između stranaka bila više nego duplo manja, a cijeli objekt je bitno stariji.
Pravilno su nižestupanjski sudovi utvrdili da predmetna nekretnina predstavlja imovinu stranaka stečenu za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice i da su omjeri u tom stjecanju svake od stranaka u 1/2 dijela, a sve sukladno odredbi čl. 287. u svezi čl. 299. Zakona o braku i porodičnim odnosima (''Narodne novine'' broj 11/78 i 27/78 - dalje: ZBPO) koji se primjenjuje u konkretnom slučaju obzirom na razdoblje stjecanja sporne imovine. Takav zaključak nižestupanjskih sudova je pravilan jer su stranke u navedenom razdoblju u izvanbračnoj vezi zajedno živjele, radile i privređivale te je doprinos stranaka ukupno gledajući bio podjednak u stjecanju predmetne imovine koja se sastoji od zemljišta i kuće na K. Nadalje, pravilno su nižestupanjski sudovi odredili novčanu vrijednost ulaganja tužitelja, odnosno njegove 1/2 dijela sporne nekretnine, kada su istome priznali 1/2 građevinske vrijednosti te nekretnine na dan donošenja presude. Kod toga treba istaknuti da tuženica u reviziji dobrim dijelom osporava utvrđeno činjenično stanje u odnosu na procjene građevinske vrijednosti od strane vještaka C. B., a koji prigovor je u suštini prigovor činjenične naravi i ne može se isticati u revizijskoj fazi postupka temeljem čl. 385. ZPP. Također, treba istaknuti da tuženica nakon zadnjeg dopunskog nalaza i mišljenja vještaka C. B. iz rujna 2013. na isti nije iznijela prigovore, a niti je pristupila na ročište za glavnu raspravu na kojoj je isti zaključen, slijedom čega ne može na takav dopunski nalaz i mišljenje prigovarati u žalbenom postupku i reviziji. Eventualna sporna pitanja u svezi nalaza i mišljenja trebala je tuženica osporavati prigovorom na dopunski nalaz i mišljenje, a što nije učinjeno. Osim toga iz uvida u dopunski nalaz i mišljenje iz rujna 2013. vidljivo je da je izračun građevinske vrijednosti dan na osnovu poznatih podataka te jediničnih cijena izgradnje za novu vrijednost preuzetih iz objavljene etalonske vrijednosti građenja za 2012., pri čemu je uzeta u obzir starost i trošnost objekta. Stoga nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji tuženica ističe u reviziji.
Obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP presuditi kao u izreci.
Zagreb, 24. rujna 2019.
Predsjednica vijeća:
Gordana Jalšovečki, v.r.