Rev-2856/2016-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2856/2016-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. D. Lj. iz Z., koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva M., L., B. i T. iz Z., protiv tuženika Grada Opatije, koga zastupa punomoćnik J. L. K., dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci, broj Gž- 1805/2013-2 od 3. svibnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji, broj P-380/10 od 27. studenoga 2012., u sjednici održanoj 30. listopada 2018.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da mu tuženik isplati 410.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koja teče od 15 studenoga 2008., pa do isplate (toč. I izreke). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak od 2.500,00 kn (toč. II izreke).

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH - u daljnjem tekstu: ZPP) revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno prigovoru tužitelja, drugostupanjska presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, zbog čega se neosnovano prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. U pobijanoj je presudi drugostupanjski sud za svoj zaključak zašto smatra da tuženik nije dužan tužitelju naknaditi štetu iznio jasne razloge utemeljene na činjenicama utvrđenim tijekom postupka.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete od 410.000,00 kn s osnove umanjene vrijednosti njegove nekretnine.

Tijekom postupka sudovi su utvrdili sljedeće činjenice;

- da se tužitelj 7. lipnja 1999. obratio tuženiku s ponudom za kupnju nekretnine, navodeći da je vlasnik k.č. 1909/3 k.o. O., u naravi građevinsko zemljište za izgradnju stambene kuće a da je zainteresiran za kupnju k.č. 1887 k.o. O., u naravi brijeg obrastao raslinjem, a koja nekretnina mu treba za uređenje okućnice (oblik čestice je takav da je teren dosta uzak i ima nezahvalan položaj za gradnju obzirom na smještaj a nema ni otvoren pogled na more),

- da su stranke 12. prosinca 2000. sklopile kupoprodajni ugovor kojim je tuženik tužitelju prodao k.č. 1887/1 od 732 m2 upisano u zk ul br. 227. O. za cijenu od 141.000,00 kn (u ugovoru nije navedeno da se prodaje kao građevinsko zemljište),

- da je tuženik u „N. l.“ od 5. siječnja 2005. uputio na javnu raspravu Prijedlog izmjena i dopuna Prostornog plana Grada Opatije (Sn. PGŽ 32/04) kao i Prijedlog za stavnje izvan snage Izmjena i dopuna provedbenog Urbanističkog plana dijela O. (Sn. PGŽ 3/00), s tim da će planovi biti izloženi u holu zgrade Grada Opatije od 14. studenoga 2005. do 13. prosinca 2005., gdje je omogućen javni uvid pri čemu se primjedbe i prijedlozi mogu upisati u knjigu primjedbi, unijeti u zapisnik o javnom izlaganju ili uputiti nositelju izrade pisane prijedloge i primjedbe i to najkasnije do 31. prosinca 2005.,

- da je 27. siječnja 2007. stupila na snagu Odluka o donošenju izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja Grada Opatije,

- da se tužitelj u više navrata u razdoblju od 8. rujna 2008. do 1. listopada 2009. obraćao tuženiku sa zahtjevom da se zemljište vrati u prvobitno stanje kao građevinsko ili da mu se omogući adekvatna zamjena.

Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da nije ispunjen uvjet iz čl. čl. 1049. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 - u daljnjem tekstu: ZOO) jer ne postoji odgovornost tuženika za umanjenje tužiteljeve imovine. Navodi da je tužitelj predmetnu česticu kupio radi uređenja okućnice, da u ugovoru nije niti naznačeno da se prodaje građevinsko zemljište, da je tužitelj u razdoblju od 2000. do 2007. mogao ishoditi građevinsku dozvolu da je namjeravao graditi i da je tuženik postupak izmjene prostornog plana proveo sukladno svom Statutu i Zakonu o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 30/94, 68/98, 35/99, 61/00, 32/02 i 100/04).

Drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda navodeći da je tuženik postupio sukladno navedenom Zakonu i Uredbi o javnoj raspravi o postupku donošenja prostornog plana ("Narodne novine", broj 101/98) pri čemu tužitelj niti ne ukazuje na bilo kakvu nepravilnost u postupku izmjene prostornog plana pa da stoga nema protupravnosti na strani tuženika u smislu čl. 1045. ZOO-a.

Tužitelj u reviziji ističe da je tuženik postupio protupravno jer je postupio protivno odredbama ZOO-a. Navodi da je tuženik postupio protivno čl. 2. ZOO-a prema kojoj su se sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Ističe da sama okolnost što protupravna radnja spada u domenu javnog prava, ne oslobađa tuženika od obveze da svoje ponašanje uskladi sa pravilima pozitivnog pravnog poretka, odnosno sa dužnostima vezanim za privatnopravni odnos – kupoprodaju.

Navedeni prigovor tužitelja nije osnovan jer se tuženik kupoprodajnim ugovorom nije niti obvezao da prodaje građevinsko zemljište. Nadalje, budući da tužitelj nije u postupku donošenja izmjene prostornog plana iznio primjedbe koje na teret tuženika naknadno iznosi (i time omogućio tuženiku eventualnu pravovremenu reakciju u smislu prihvaćanja primjedbe tužitelja), to neosnovano ističe da je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja.

U odnosu na daljnje revizijske prigovore tužitelja kojima ističe da je tuženik povrijedio odredbu čl. 10. ZOO-a, odnosno da je u ispunjavanju svoje obveze dužan postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika, da je tuženik postupio suprotno moralu društva, da je tuženik postupao s krajnjom nepažnjom odnosno čak i namjerom, za istaknuti je da je riječ o novim činjenicama koje tužitelj nije isticao u žalbi pa ih stoga ovaj sud nije posebno ni razmatrao.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

Zagreb, 30. listopada 2018.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v. r.