Rev-1093/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1093/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. G. iz Z. i tužiteljice M. Č. iz Z., zastupanih po M. T., odvjetniku u Z., protiv tužene Hrvatske elektroprivrede Zagreb, zastupane po D. R., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 28. svibnja 2002. br. Gžn-1318/02, kojom je djelomično potvrđena, a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Zagrebu od 17. rujna 2001. br. Pn-3367/97, u sjednici održanoj 22. prosinca 2005. godine,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

I. Odbacuje se revizija tuženika u odnosu na tužitelja S. G. kao nedopuštena.

II. Odbija se revizija tuženika u odnosu na tužiteljicu M. Č., kao neosnovana.

Obrazloženje

Navedenom prvostupanjskom presudom obvezana je tužena Hrvatska elektroprivreda naknaditi tužitelju S. G. štetu u iznosu od 96.311,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a tužiteljici M. Č. štetu u iznosu od 154.832,17 kn s pripadajućim zateznim kamatama, te povrh toga obvezana plaćati tužitelju S. G. mjesečnu rentu u iznosu od 750,00 kn počevši od 19. ožujka 1994. pa do dana isplate cjelokupne štete, a u buduće najkasnije do svakog prvog u mjesecu. Tuženik je ujedno obvezan naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 60.078,66 kn.

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 28. svibnja 2002. br. Gžn-1318/02 potvrđena je prvostupanjska presuda u pogledu naknade štete S. G. u iznosu od 96.311,50 kn i M. Č. u iznosu od 154.832,17 kn s pripadajućim zateznim kamatama, a ukinuta u pogledu plaćanja rente tužitelju S. G. i naknade troškova parničnog postupka, te u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv pravomoćnog dijela drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, predlažući preinačenje ili ukidanje nižestupanjskih presuda.

Bitnu povredu odredaba parničnog postupka revident nalazi u proturječju razloga pobijane presude sa sadržajem isprava i zapisnika sačinjenih tijekom prvostupanjskog postupka, ukazujući naročito na mišljenje vještaka E. M., kojem se priklonio i vještak I. M., a iz kojih – u bitnom – proizlazi da elektrotehnički nije moguć nastanak kratkog spoja na glavnom osiguraču ulaza vanjskog elektro-kabla u potkrovlje kuće tužiteljice, kao što nije moguće ni da bi uslijed takvog kratkog spoja svi osigurači na prvom katu kuće tužiteljice ostali netaknuti. Revident naročito ističe da je vještak S. Č. odlučivao na temelju poznavanja električarske struke, iako se sporna pitanja mogu razmatrati i razriješiti samo u domeni elektrotehničke struke, kako to i čine vještaci M. i M..

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Odgovor na reviziju nije podnijet, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija tuženika u odnosu na tužitelja S. G. nije dopuštena, dok u odnosu na tužiteljicu M. Č. nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju su pretrpjeli u požaru 19. ožujka 1994. koji je izbio na krovištu kuće tužiteljice M. Č., a zatim se proširio i na krovište susjedne kuće tužitelja S. G..

Sudovi su prihvatili tužbene zahtjeve, obvezavši tuženika Hrvatsku elektroprivredu naknaditi tužiteljima štetu, nakon što su na temelju mišljenja sudskog vještaka za protupožarnu zaštitu ing. S. Č. i rezultata policijskog očevida te nalaza i mišljenja inspektora za zaštitu od požara Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske B. A., utvrdili da je požar bio izazvan oštećenjem vanjskog elektro kabla na ulazu u potkrovlje kuće tužiteljice M. Č., koje oštećenje je dovelo do kratkog spoja i nastanka požara, koji je znatno uništio krovište kuće tužiteljice M. Č., a proširio se djelomično i na krovište susjedne kuće tužitelja S. G..

Neosnovani su revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tuženik. Tuženik se uglavnom poziva na mišljenje vještaka E. M., kojeg suprotstavlja mišljenjima B. A. i S. Č., ukazujući na brojne suprotnosti između tih mišljenja s naglaskom na nestručnost vještaka Č., koji je svoje mišljenje temeljio na električarskim postavkama, umjesto elektrotehničkim, a koje su jedino mjerodavne za razrješenje temeljnog pitanja spora, da li je do požara došlo zbog kratkog spoja ili je kratki spoj nastao naknadno kao posljedica požara.

U razrješenju tog temeljnog pitanja provedena su četiri vještačenja: po inspektoru protupožarne zaštite MUP-a RH B. A., po ing. I. M., po E. M. iz I. za elektroprivredu i energetiku i po S. Č., dimnjačaru i ing. za zaštitu od požara.

Zbog različitosti u mišljenjima o uzrocima požara između vještaka A. i M. sud je zatražio mišljenje Instituta, koje je dao vještak E. M.. Međutim, njegovo mišljenje sudovi nisu prihvatili, jer je naveo da na temelju postojećih dokaza nije moguće donijeti sasvim sigurnu ocjenu uzroka požara, kao i zbog toga što je navedeni vještak na ročištima 19. svibnja 1998. i 4. rujna 2000. mijenjao svoje navode, a koji navodi su međusobno bili suprotni.

Stoga je provedeno i četvrto vještačenje po ing. zaštite od požara dimnjačaru S. Č., čije mišljenje su sudovi prihvatili kao stručno i mjerodavno za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, a iz kojeg proizlazi da je požar izazvan kratkim spojem koji je nastao uslijed oštećenja vanjskog elektro-kabla trenjem o rub limenog obruba na ulazu kabla u potkrovlje kuće tužiteljice, jer je na tom mjestu policijskim očevidom utvrđen pregorio tzv. pancir osigurač, od kojeg se požar proširio na cijelo krovište kuće tužiteljice, a zatim i na krovište susjedne kuće tužitelja S. G.. Takvog je mišljenja bio i inspektor MUP-a RH za zaštitu od požara B. A..

Nema proturječnosti između mišljenja vještaka M. i M. s mišljenjem ing. S. Č., jer mišljenja vještaka M. i M. sud nije prihvatio, već je odluku temeljio na rezultatima policijskog očevida, te mišljenju vještaka Č.. Stoga je bespredmetno uporno ukazivanje revidenta na različitosti između navedenih mišljenja, budući da je čl. 261. ZPP-a propisano da će sud zatražiti mišljenje drugog vještaka, ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka. Upravo je tako postupio prvostupanjski sud, pa kad ni ponovnim saslušanjem vještaka nije bila otklonjena proturječnost u njihovim mišljenjima, zatražio je mišljenje četvrtog vještaka, koje je ocijenio stručnim i mjerodavnim i na njemu temeljio svoju odluku.

Stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, na kojeg ukazuje revident, nije ostvaren.

Kako nisu ostvareni revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje revizija, kao ni oni na koje revizijski sud temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a glede bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a i pravilne primjene materijalnog prava, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tuženika u odnosu na tužiteljicu M. Č., kao neosnovanu.

Naime, sudovi su pravilno ocijenili odgovornost tužene za nastalu štetu (čl. Zakona o elektroprivredi NN broj 1/90 i 47/90).

Međutim, u odnosu na reviziju protiv presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev S. G. u iznosu od 96.311,50 kn valjalo je primjenom odredbe čl. 392. ZPP-a, u svezi s čl. 382. st. 2. ZPP-a, odbaciti reviziju tuženika kao nedopuštenu.

Naime, odredbom čl. 382. ZPP-a propisana je dopuštenost revizije ukoliko vrijednost predmeta spora prelazi iznos od 100.000,00 kn. Kako se revizijom pobija presuda kojom je tužitelju S. G. dosuđena naknada štete u iznosu od 96.311,50 kn, što je manje od zakonom dopuštenog iznosa od 100.000,00 kn, to revizija u odnosu na taj dio presude nije dopuštena, pa ju je valjalo odbaciti.

U Zagrebu, 22. prosinca 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v. r.