Croatian Supreme Court allows civil claim for lost military equipment by finding procedural errors and misapplication of war damage law.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the defendant's appeal against a lower court judgment ordering the state to pay for lost military equipment. The court found that the lower courts failed to determine crucial facts regarding the time, location, and purpose of the weapon's delivery, leading to a misapplication of the law on war damages. Consequently, the Supreme Court set aside the lower court's decision and remanded the case for a new trial to properly assess these specific circumstances.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku; Zakon o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata: When lower courts fail to ascertain decisive facts regarding the time, place, and purpose of damage occurring during wartime, they misapply the law on war damages and must remand the case for retrial.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 469/04-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. K. iz V., koga zastupa I. B., odvjetnik iz N., protiv tuženika Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, koju zastupa Državno pravobraniteljstvo sada Državno odvjetništvo Županije osječko-baranjske, radi povrata oružja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku Gž-1526/97 od 11. rujna 1997. godine u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Osijeku od 23. lipnja 1997. godine broj P-99/97, u sjednici održanoj dana 18. svibnja 2004. godine,
r i j e š i o j e:
Revizija se prihvaća i u odnosu na pobijani dosuđujući dio ukidaju presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1526/97 od 11. rujna 1997. godine i presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-99/97 od 23. lipnja 1997. godine i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1526/97 od 11. rujna 1997. godine odbijena je žalba tuženika i u pobijanom dosuđujućem dijelu potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-99/97 od 23. lipnja 1997. godine.
U tom je pobijanom dijelu tuženica obvezana platiti tužitelju iznosu od 12.400,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. lipnja 1997. godine do isplate, kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 5.782,50 kn.
Protiv citirane drugostupanjske presude u navedenom dijelu reviziju je izjavila tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Protivna strana nije odgovorila na izjavljenu reviziju.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o dostavljenoj reviziji.
Revizija je osnovana.
Predmetnom tužbom tužitelj je, između ostalog, a što je predmet odlučivanja u ovoj fazi revizijskog postupka zatražio isplatu utuženog iznosa od 12.400,00 kn kao naknadu za oružje koje je predao tuženici, a koje tuženica nije vratila tužitelju.
Prvostupanjski i drugostupanjski sud utvrdili su, da je tužitelj dana 4. kolovoza 1991. godine predao Sekretarijatu za narodnu obranu Općine Osijek lovački karabin "Crvena zastava", zatim malokalibarsku pušku te lovačku pušku i određenu količinu streljiva, kako je to sve pobliže navedeno u prvostupanjskoj i drugostupanjskoj odluci.
Također je utvrđeno, da povodom zahtjeva koji je tužitelj podnio dana 17. prosinca 1993. godine za povrat oružja Komisija za povrat oružja Zbornog područja Osijeka nije pronašla tužiteljevo oružje i nije mu ga mogla vratiti, kako to proizlazi iz dopisa navedenog tijela od 15. srpnja 1996. godine.
Sudovi također utvrđuju, da je tužitelj navedene stvari predao nadležnom tijelu u svezi s odredbama Uredbe o nabavljanju, držanju i nošenju oružja u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 55/91) pa kako oružje nije moglo biti pronađeno i vraćeno tužitelju, smatraju da u smislu čl. 4. st. 2. navedene Uredbe za uništeno, oštećeno ili nestalo oružje vlasniku, tj. tužitelju pripada naknada, čiju su visinu sudovi utvrdili na temelju provedenog vještačenja.
Iz navedenih razloga udovoljili su tužbenom zahtjevu za isplatu iznosa od 12.400,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
U ovoj pravnoj stvari rješenjem suda broj P-99/97 od 12. kolovoza 2002. godine utvrđen je prekid postupka, koji je nastavljen temeljem odredaba čl. 4. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata ("Narodne novine" br. 117/03), a temeljem rješenje Općinskog suda u Osijeku broj P-99/97 od 5. ožujka 2004. godine.
Prema odredba čl. 2. citiranog zakona, Republika Hrvatska po općim propisima o odgovornosti za štetu odgovara samo za onu štetu iz čl. 1. istog Zakona koja nema karakter ratne štete.
U čl. 3. st. 1. citiranog Zakona, primjerice su navedeni slučajevi u kojima se, u smislu tog Zakona osobito smatra da se radi o ratnoj šteti, a u čl. 3. st. 2. istog zakona, predviđena je i presumpcija postojanja ratne štete, glede one štete koju su tijekom Domovinskog rata od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. godine, uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj služi ili u svezi s obavljanjem vojne ili redarstvene službe, ako je počinjena u vrijeme i na prostoru odvijanja vojnih borbenih akcija.
Za navedenu štetu oštećenik može dokazivati i suprotno.
S obzirom na vrijeme, prostor i svrhu u svezi s kojima je uslijedila predaja oružja tužitelja tuženoj u konkretnom je slučaju za pitanje odgovornosti tužene trebalo cijeniti pretpostavke i okolnosti u smislu citiranih zakonskih odredaba.
Kako u provedenom postupku navedene odlučne činjenice nisu utvrđivane niti cijenjene, zbog pogrešnog pravnog pristupa materijalno pravo pogrešno je primijenjeno pa je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03) odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 18. svibnja 2004. godine
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.