Croatian Supreme Court dismisses appeal for failure to specify legal question under Civil Procedure Act.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal as inadmissible because it failed to meet statutory requirements. The appellant argued that Constitutional Court decisions differed from the lower court's ruling but did not identify a specific legal question. The court ruled that appeals must explicitly state the precise legal issue and cite relevant laws, which the appellant omitted.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku: An appeal is inadmissible if the appellant fails to specify the exact legal question on which the decision depends and which is crucial for the uniform application of law.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1793/13-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. o. d.d. Z., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. i partneri iz Z., protiv tuženika R. B. iz F., zastupanog po punomoćniku H. M., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1275/13-2 od 22. travnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-1774/08-44 od 27. rujna 2012., u sjednici održanoj 4. svibnja 2016.
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
„Tuženik B. R. dužan je tužitelju J. o. d.d. isplatiti na ime regresa 47.435,16 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 18.000,00 kuna od 12. ožujka 2004. godine, na iznos od 27.485,16 kuna od 17. studenog 2007. godine, na iznos od 1.950,00 kuna od 13. ožujka 2007. godine sve do isplate, po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine po uvećanoj eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena te mu nadoknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana.“
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.
Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužitelj pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje ZPP).
Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači tako što bi se prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.
Za slučaj prihvaćanja revizije traži i troškove revizije.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije dopuštena.
Odredbom iz čl. 382. st. 2. ZPP-a je propisano da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. tog članka zakona, one mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Prema stavku 3. iste zakonske odredbe, u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U podnesenoj reviziji tužitelj nije određeno naznačio pravno pitanje, već se u reviziji poziva na odluke Ustavnog suda s tvrdnjom da se u tim odlukama iznose drugačiji pravni stavovi od onog navedenog u pobijanoj presudi.
S obzirom na sadržaj podnesene revizije za zaključiti je da ona ne udovoljava uvjetima da bi se o njoj meritorno odlučilo. Naime, pravno pitanje u reviziji treba biti određeno navedeno i to tako da o njemu ovisi odluka u sporu koji je predmetom pobijane presude i izjavljene revizije na tu presudu, a k tome da je takvo pitanje od važnosti za jedinstvo u primjeni prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Revizijski sud nije ovlašten sam iznalaziti pravno pitanje ili pitanja o kojima bi se moglo raditi s obzirom na predmet spora i pobijanu odluku, a niti s obzirom na odluke Ustavnog suda koje se u reviziji spominju.
Slijedom navedenog, s obzirom da revizija ne udovoljava zakonskim uvjetima iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, valjalo je takvu reviziju odbaciti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja, pozivom na odredbu iz čl. 393.b) st. 2. ZPP.
Zagreb, 4. svibnja 2016.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.