Croatian Supreme Court dismisses divorce appeal, ruling child custody to mother serves child's best interest despite father's age and alcohol issues.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the husband's appeal against a final divorce judgment that awarded custody of their daughter to the mother. While the father argued the lower courts erred in denying him custody, the court found the decision aligned with the child's best interests given the mother's age and the father's advanced age and alcohol issues. Consequently, the court rejected the appeal as unfounded, upholding the original ruling on custody and support.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku, čl. 386.; čl. 393.: The Supreme Court dismisses a divorce appeal when the lower courts' decision on child custody aligns with the child's best interests, particularly when the mother is in a developmental stage where she can provide the most, and the father's circumstances, such as age and substance use, are detrimental.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1838/1992-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata, kao predsjednika vijeća, te Veseljka Šeparovića, Augusta Husinca, Vladimira Drakulića i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. B. iz Z., zastupana po punomoćniku L. G., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Z. B. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik iz Z., radi razvoda braka i dr., rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 11.2. 1992. br. GŽ2-17/92, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 2. 9. 1991. br. P2- 1518/90 u sjednici održanoj dana 12. listopada 1993. godine
p r e s u d i o j e :
Revizija se kao neosnovana odbija.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom suda prvog stupnja razveden je brak stranaka, dijete povjereno na odgoj i čuvanje majci, a otac je obvezan na plaćanje uzdržavanja i to da plaća 40% svog osobnog dohotka mjesečno, počevši od 2. rujna 1991. godine pa nadalje, sa zakonskim zateznim kamatama. Određen je nadalje način i vrijeme održavanja osobnih odnosa s djetetom.
Okružni sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, odbio je žalbu i potvrdio presudu suda prvog stupnja.
Protiv pravomoćne presude žalbenog suda izjavio je tuženik reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je preinaku odnosno ukidanje presude jednog i drugog suda.
Tužiteljica nije dala odgovor na reviziju, niti nadležni državni odvjetnik izjašnjenje.
Revizija nije osnovana.
U ovoj pravnoj stvari u kojoj je već odlučeno o razvodu braka, sporno je u ovoj fazi postupka pitanje povjeravanja djeteta na čuvanje i odgoj, jer tuženik i u reviziji ustraje u svom zahtjevu da se dijete njemu povjeri, jer da odluka suda prvog i drugog stupnja o povjeravanju djeteta majci nije u interesu djeteta.
Suprotno navodima revidenta ovaj revizijski sud nalazi da je odluka sudova o povjeravanju djeteta majci u interesu djeteta i da stoga materijalno pravo nije u datom slučaju pogrešno primijenjeno.
Radi se o djevojčici u osjetljivoj razvojnoj dobi kad joj majka može najviše pružiti u odgoju, osposobljavanju za život i sl., što sigurno ne mogu adekvatno nadomjestiti ni otac ni djed, koji se trudi, ali se ne može zanemariti da je on čovjek u dobi od 82 godine.
Istina je da bi dijete imalo kod oca riješeno stambeno pitanje, ali kad se ocijene sve okolnosti, koje su navedene, a k tome i činjenica da je tuženik sklon uzimanju alkohola, što i on sam priznaje, iako to nastoji umanjiti, mora se doći do zaključka da je ipak u interesu djeteta da bude povjereno majci, kako to predlaže i Centar za socijalni rad.
Tuženik ne ističe nikakav konkretan prigovor odluci o visini iznosa za uzdržavanje i o održavanju osobnih odnosa s djetetom. Ocijenivši, međutim, i te odluke u pogledu primjene materijalnog prava ovaj sud nalazi da su odluke pravilne i zakonite, te da je materijalno pravo pravilno primijenjeno i u tom pogledu.
Kako nema ni bitnih povreda odredaba parničnog postupka jer tuženik konkretno ne ukazuje ni na jednu, a nema ni one na koju revizijski sud uvijek pazi i po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku, dalje: ZPP, "NN" br. 53/91), trebalo je reviziju temeljem čl. 393. ZPP kao neosnovanu odbiti.
U Zagrebu, 12. listopada 1993. g.
Predsjednik vijeća:
Ilija Čuljat, v.r.