Croatian Supreme Court partially allows worker's compensation appeal, increasing non-material damage award for mental suffering.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially accepted the plaintiff's appeal against a final judgment denying full compensation for non-material damage. While the lower courts correctly assessed damages for physical pain and fear, they erred in calculating the amount for mental suffering due to reduced life activities. The court increased the award to reflect the long-term impact on the plaintiff's life, adjusting the total compensation accordingly.
Legislator headnote
AI generatedčl. 200. st. 1. ZOO; čl. 395. st. 1. ZPP: The Supreme Court may increase the award for non-material damage when lower courts fail to adequately consider the duration and intensity of suffering, particularly regarding long-term reduction in life activities.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1070/1997-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Š. iz I. - K., zastupanog po punomoćniku V. L., odvjetniku u S., protiv tuženika V. I., zastupana po punomoćniku B. U., odvjetniku u I. uz učešće C. " d.d. S., kao umješača na strani tuženika, radi naknade štete, rješavajući reviziju izjavljenu od tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 19. veljače 1997. godine broj Gž-122/97 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Imotskom od 18. listopada 1996. godine broj P-848/95, u sjednici održanoj 26. svibnja 1999. godine,
p r e s u d i o j e :
I. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja D.Š., te se djelomično preinačuju presuda Županijskog suda u Splitu od 19. veljače 1997. godine broj Gž-122/97 i presuda Općinskog suda u Imotskom od 18. listopada 1996. godine broj P-848/95 dopunjena dopunskom presudom od 26. studenog 1996. godine i sudi:
Nalaže se tuženiku V. I. da isplati tužitelju D.Š. iz K. pored već dosuđene naknade štete još i daljnji iznos od 6.300,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od 18. listopada 1996. godine do isplate, kao i da istom nadoknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 4.700,00 kn sve to u roku od 15 dana.
II. U preostalom dijelu revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom Općinskog suda u Imotskom od 18. listopada 1996. godine broj P-848/95 dopunjenom presudom od 26. studenog 1996. godine naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju štetu u iznosu od 29.400,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.
Presudom Županijskog suda u Splitu od 19. veljače 1997. godine broj Gž-122/97 odbijene su žalbe tužitelja, tuženika i umješača kao neosnovane i navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.
Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja u dijelu kojim je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena reviziju je izjavio tužitelj i predložio da sud reviziju prihvati, pobijanu presudu preinači tako da tužitelju dosudi na ime naknade nematerijalne štete zatražene iznose u cijelosti, te da tužitelju dosudi i parnični trošak uključujući i trošak sastava revizije. Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužitelja sud prvog stupnja dostavio je, primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP) na odgovor tuženiku i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetniku.
Tuženik nije odgovorio na izjavljenu reviziju niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.
Revizija je djelomično osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nalazi da ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju bitnu povredu revizijski sud pazi, pozivom na odredbu čl. 386. spomenutog zakona, po službenoj dužnosti. O svim ostalim procesnim povredama, zbog kojih se može izjaviti revizija, bez obzira da li je riječ o bitnim povredama apsolutnog ili relativno bitnog značenja, revizijski je sud ovlašten voditi računa jedino onda kada se revident na postojanje takvih bitnih povreda postupka u reviziji određeno i konkretno poziva. Revident ne obrazlaže posebno niti jednu od takvih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, dakle, revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ostvaren. Djelomično je osnovana tvrdnja revidenta da je pobijana presuda zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, te da se zato ostvario revizijski razlog propisan čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP.
Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja je ocijenio pravilnim utvrđenja suda prvog stupnja iz kojih proizlazi:
- da je tužitelj 5. travnja 1995. godine u štetnom događaju - nesreći na radu kao zaposlenik tuženika zadobio tjelesnu povredu i to iščašenje desnog ramena koja je povreda bila teške naravi,
- da je zbog zadobivene tjelesne povrede tužitelj trpio fizičke boli jakog intenziteta u trajanju od tri dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od mjesec dana, te boli lakog intenziteta u trajanju od mjesec dana,
- da je tužitelj pretrpio strah jakog intenziteta kroz nekoliko sati od zadobivanja ozljede s tim da je nakon toga trpio strah srednjeg intenziteta kroz mjesec dana koji se očitovao u vidu brige za ishod liječenja i s tim u svezi i za postojanje radne sposobnosti nakon završenog liječenja nakon čega je kroz razdoblje od dva mjeseca postojao strah laganog intenziteta,
- da strah nije ostavio trajne posljedice,
- da je kao posljedica zadobivenih tjelesnih ozljeda ostalo smanjenje životne i radne sposobnosti tužitelja u opsegu koji iznosi 15% a očituje se kao ograničenje pokreta u svim pravcima te bolova koji se javljaju kod napora, opterećenja te promjene vremena (kod hladnog ili vlažnog vremena),
- da je tužitelj po zanimanju građevinski radnik.
U ovoj fazi postupka nije sporna odgovornost tuženika za štetu tužitelju.
Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su ocijenili da pravičnu novčanu naknadu štete s osnove fizičke boli čini iznos od 6.000,00 kn i s osnova straha iznos od 4.000,00 kn. Ovo iz razloga što utvrđene visine naknade nematerijalne štete po navedenim osnovama predstavljaju, uzimajući u obzir vrstu i težinu pretrpljenih povreda, duljinu trajanja i intenzitet fizičkih boli te straha koji je tužitelj trpio zbog zadobivenih tjelesnih povreda pravične novčane naknade utvrđene uz uzimanje u obzir svih kriterija i mjerila propisanih čl. 200. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/97 - dalje ZOO).
Zbog navedenih razloga neosnovane su tvrdnje revidenta da su naknade nematerijalne štete s osnova fizičkih boli i straha utvrđene u iznosima koji da su niži od iznosa koji predstavljaju pravičnu novčanu naknadu.
Pritom valja navesti da je ovaj sud imao u vidu i odredbu čl. 189. st. 2. ZOO prema kojoj se naknada nematerijalne štete utvrđuje prema okolnostima kakve su postojale u vrijeme donošenja presude suda prvog stupnja.
Međutim, revident osnovano tvrdi da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kad su ocijenili da pravičnu novčanu naknadu štete s osnova duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti predstavlja iznos od 15.700,00 kn. Ovo iz razloga što imajući u vidu opseg smanjene životne aktivnosti i pojavne oblike kroz koje se smanjenje životne aktivnosti svakodnevno očituje kao i godine tužiteljevog života u vrijeme povređivanja (tužitelj rođen 1956.g.) a time i činjenicu da će tužitelj imati smanjenje životnih aktivnosti predvidivo još dugo vremena ovaj je sud ocijenio, uzimajući u obzir sve odlučne okolnosti iz čl. 200. st. 1. ZOO da pravičnu novčanu naknadu štete s osnova duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti predstavlja iznos od 22.000,00 kn.
Kako je tužitelju presudama nižestupanjskih sudova dosuđena naknada s tog osnova u visini od 15.700,00 kn to je revizija tužitelja primjenom čl. 395. st. 1. ZPP prihvaćena i pobijane presude djelomično preinačene tako da je tužitelju pored već dosuđene naknade štete s osnova duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 15.700,00 kn ovom presudom dosuđena još 6.300,00 kn (ukupno 22.000,00 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 277. st. 1. ZOO.
Kako je djelomičnim prihvaćanjem revizije tužitelja došlo do povećanja omjera uspjeha tužitelja u postupku to je temeljem čl. 166. st. 2. u svezi sa čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP i odluka o trošku preinačena te tužitelju dosuđen parnični trošak razmjerno uspjehu u postupku. Na ime parničnog troška tužitelji su priznati troškovi vještačenja, te trošak zastupanja po punomoćniku dok troškovi pristojbi nisu priznati s obzirom da se radi o naknadi štete nastale na radu - radnom sporu u kojem je tužitelj kao zaposlenik oslobođen plaćanja sudskih pristojbi.
Zbog navedenih je razloga odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 26. svibnja 1999.godine
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović, v.r.