Legislator Case Law & Legislation
Rev-1635/2009-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal on contributory negligence and non-justified non-material damages in traffic accident case.

Case Number Rev-1635/2009-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a lower court ruling that reduced damages due to the plaintiff's 10% contributory negligence in a traffic accident. The court found the lower courts correctly applied the law regarding the driver's failure to yield and the specific calculation of non-material damages based on injury severity. Consequently, the appeal was rejected as unfounded because the factual findings and legal application by the lower courts were correct.

Legislator headnote

AI generated

čl. 392.a st. 1. ZPP; čl. 192. ZOO; čl. 200. ZOO: In a tort claim, the court must independently assess contributory negligence and non-material damages based on all case circumstances, rejecting appeals that fail to specify how the law was misapplied or that challenge factual findings.

Keywords

AI generated
contributory negligence non-material damages traffic accident civil appeal Supreme Court review

Cited Legislation

AI generated
čl. 392.a st. 1. ZPP
čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama o dopunama Zakona o parničnom postupku
čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a
čl. 178. st. 2. Zakona o obveznim odnosima
čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima
Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94,7/96, 88/01 – dalje u tekstu ZOO), koji se primjenjuje u ovom predmetu na temelju odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05).
čl. 192. ZOO
čl. 200. ZOO
Visinu naknade nematerijalne štete sudovi su ocijenili u skladu sa odredbom čl. 200. ZOO-a te su tužitelju utvrdili pravičnu novčanu naknadu za fizičke boli, za strah, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i za naruženost.
čl. 385. st. 1. ZPP-a
čl. 393. ZPP-a
Na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev 1635/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća te Vlatke Potočnjak-Radej, Jasne Guštek, mr. sc. Lucije Čimić i Jasenka Žabčić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. F. iz S., S. N., …, kojeg zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika S. osiguranje d.d. Z., …, kojeg zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik u O. društvu G. i P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Koprivnici poslovni broj Gž 488/09 od 9. lipnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Jastrebarskom poslovni broj P-521/04 od 21. prosinca 2006., u sjednici održanoj 20. travnja 2011.

p r e s u d i o j e :

Odbija se tužiteljeva revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 115.056,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2006. do isplate, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 8.459,17 kn sa zateznom kamatom od 21. prosinca 2006. do isplate (t. I izreke), a odbijen je ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 137.874,00 kn (t. II. izreke).

Presudom suda drugoga stupnja odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva, reviziju je podnio tužitelj iz svih revizijskih razloga određenih zakonom. Predlaže da revizijski sud preinači pobijane presude i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti,odnosno da ih ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 85/05, 2/07, 84/08 i 123/08, dalje: ZPP), koja se primjenjuje u ovom predmetu na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama o dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 84/08), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP- a.

Revident navodi da reviziju podnosi zbog svih zakonskih razloga, dakle i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali osim što se u reviziji poziva na taj revizijski razlog, tužitelj nije naveo u čemu bi se ta povreda sastojala pa taj revizijski razlog ovaj sud nije uzeo u razmatranje.

Predmet ovog spora je naknada štete koju je tužitelj pretrpio u prometnoj nesreći 5. kolovoza 2004. u K. S., kojom prilikom je zadobio tjelesne povrede.

U ovom stadiju postupka sporna je suodgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja, odnosno omjer doprinosa tužitelja i osiguranika tuženika nastanku štete te visina dosuđene naknade štete.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelj stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila 5. kolovoza 2004. u K. S. kada se osiguranik tuženika A. S. osobnim automobilom reg. oznake … uključivao u promet s parkirališnog prostora ispred ugostiteljskog objekta u K. S., …, te dolaskom do županijske ceste, nije propustio sva vozila koja su se kretala tom cestom, uključio se u promet i krenuo automobilom u smjeru zapada, kada je u prednji desni dio njegovog automobila udario motocikl marke Kawasaki, kojim je upravljao tužitelj krećući se županijskom cestom iz smjera istoka prema zapadu,

- da je osiguranik tuženika zbog tog događaja proglašen krivim presudom Općinskog suda u Jastrebarskom posl. broj K- 124/04 od 2. studenoga 2004.,

- da su uvjeti za vožnju u vrijeme štetnog događaja bili povoljni,

- da je na dijelu ceste gdje se dogodila prometna nesreća brzina kretanja vozila ograničena na 50 km/h,

- da se je tužitelj motociklom neposredno prije sudara kretao brzinom većom od dopuštene tj. brzinom od oko 60 km/h, a da je nalet bio izbježiv pri brzini od 50 km/h,

- da je u prometnom nesreći tužitelj zadobio tjelesne povrede i to natučenje unutarnjih organa, višeiverni prijelom bedrene kosti lijevo, komplicirani prijelom desne skočnog zgloba s iščašenjem i razderotinom lijevog stopala i mnogobrojne rane i natučenja po tijelu,

- da je uslijed zadobivenih povreda tužitelj trpio fizičke boli jačeg intenziteta sedam dana, srednjeg intenziteta dvadeset dana, a boli manjeg intenziteta javljali su se tijekom sljedeća dva mjeseca,

- da je tužitelj trpio tzv. primarni strah koji se javlja u trenutku ozljeđivanja, koji je bio intenzivan i trajao je oko 5 minuta, sekundarni strah jačeg intenziteta trajao je tri dana, srednjeg intenziteta daljnjih pet dana, a nakon toga se javlja stanje tzv. kasnog straha koje traje daljnjih četiri tjedana i vezano je za ishod liječenja i za ostale trajne posljedice,

- da su trajne posljedice zadobivenih povreda smanjile opću, životnu i radnu sposobnost tužitelja za 45 % te da je kod tužitelja zaostalo naruženje u srednjem stupnju s obzirom na očigledne i velike ožiljke.

Na temelju navedenih utvrđenja pravilno su sudovi nižeg stupnja ocijenili da postoji podijeljena odgovornost stranaka nastanku štetnog događaj i to u omjeru 10 % na strani tužitelja, a 90 % na strani osiguranika tuženika.

Naime, nižestupanjski sudovi su glede utvrđenja odgovornosti nastanku štetnog događaja detaljno analizirali doprinos tužitelja i osiguranika tuženika te su pri tom pravilno ocijenili suodgovornost tužitelja u omjeru 10 %, jer je kroz naseljeno mjesto, gdje je brzina kretanja ograničena na 50 km/h upravljao brzinom većom od dopuštene, tj. oko 60 km/h, što je bilo protivno odredbi čl. 28. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 59/96, pročišćeni tekst, dalje ZSPC) te je uslijed toga došlo do naleta na automobil kojim je upravljao osiguranik tuženika, a nalet bi bio izbježiv pri brzini od 50 km/h, dakle pri dopuštenoj brzini.

Pravilno su sudovi ocijenili doprinos osiguranika tuženika nastanku štetnog događaja u omjeru 90 %, posebno imajući na umu da je prilikom uključivanja u promet postupio protivno odredbi čl. 20. st. 1. ZSPC, jer prilikom uključivanja automobilom u promet na cesti, nije propustio sva vozila koja su se kretala cestom te je zbog toga došlo do naleta motocikla, kojim je upravljao tužitelj, na osobni automobil, kojim je upravljao osiguranik tuženika.

S obzirom na izneseno, nižestupanjski sudovi su pravilnom ocjenom svih okolnosti štetnog događaja, pravilno primijenili materijalno pravo – čl. 178. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94,7/96, 88/01 – dalje u tekstu ZOO), koji se primjenjuje u ovom predmetu na temelju odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05).

Neosnovani su stoga revizijski razlozi tužitelja glede suodgovornosti tužitelja nastanku štetnog događaja te tvrdnje tužitelja da nema njegovog doprinosa nastanku štete te da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja.

Visinu naknade nematerijalne štete sudovi su ocijenili u skladu sa odredbom čl. 200. ZOO-a te su tužitelju utvrdili pravičnu novčanu naknadu za fizičke boli, za strah, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i za naruženost. Pri tom su imali na umu težinu povreda koje zadobio tužitelj, neugodnosti koje su bile vezane uz liječenje, jačinu i trajanje fizičkih bolova, straha, stupanj naruženosti, stupanj smanjenja životne aktivnosti (45 %), starost i zanimanje tužitelja.

Imajući na umu da je tužitelj pridonio nastanku štete u omjeru 10 % to je pravilno na temelju odredbe čl. 192. ZOO-a u tom dijelu utvrđene iznose za pojedine oblike naknade štete trebalo umanjiti tako da je tužitelju dosuđena pravična novčana naknada i to za pretrpljene fizičke boli 13.500,00 kn, za pretrpljeni strah 5.400,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 85.500,00 kn te za naruženost 9.900,00 kn, dok je ostali dio tužbenog zahtjeva pravilno odbijen.

Na navode tužitelja glede visine dosuđene naknade štete treba reći da Orijentacijski kriteriji koji su prihvaćeni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 29. studenoga 2002. ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade. U primjeni propisa i kriterija valja uvijek imati na umu sve okolnosti slučaja, pri čemu trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične naknade.

U odnosu na revizijske navode koji se odnose na uništenu odjeću treba reći da su ti prigovori činjenične naravi, da upućuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa ti revizijski razlozi nisu uzeti u razmatranje.

Prema tome nije se ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. t. 3. ZPP-a).

Na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 20. travnja 2011.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.